Novinar, književnik i televizijski scenarist Miljenko Smoje pisao je putopise, scenarije, reportaže i satire o običnom čovjeku i suvremenom životu. Objavljivao je na Radio Splitu, u Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku i Feral Tribuneu. Njegova Lepa Smoje je pričala o trenutku kada su saznali da mu više nema pomoći:

“Živjelo se i s kobnom dijagnozom. Doktor Bota, divan čovjek, otvoreno je Smoji rekao da nema smisla ni operacija, ni mrcvarenje. Poslije te dijagnoze, došli smo doma i sjeli. Ja glumim, mi se ka držimo. Najedanput smo se skljokali i jedan i drugi. Nismo plakali, nego ridali. Ka svinje kad se kolju. Rak nas je tresnuo u lice, ali nikad se bolest nije spomenula. Ni umiranje. Stalno je valjalo normalno živit.”

Živjeti je valjalo i u onim tjeskobnim noćima bez njezina Tunje, u noćima kada bi odnekud čula njegov glas: »Ćićo, šćućaj se malo uz mene!« I kada bi se Ona šćućala i samo mu rekla: »Daj da te malo dotičen nogon ispod imbotide.«

Miljenko Smoje je umro 25. listopada 1995. godine.