Bračni par Škoro uvodi na hrvatsku političku scenu novo značenje kratice OPG. Po onome kako su funkcionirali, OPG u njihovu slučaju može značiti i obiteljsko-političko gospodarstvo. Otkriva to među ostalim račun koji je Nacional danas objavio u tiskanom izdanju.
Miroslav Škoro, donedavni predsjednik Domovinskog pokreta, lagao je prošlog tjedna u intervjuu Večernjem listu kad je rekao da cijena po kojoj je Domovinskom pokretu zaračunao svoje vino “nije bila maloprodajna, nego veleprodajna umanjena za 20%”. Ili se možda zabunio. Naime, iz računa-otpremnice broj 61/VEL/1 koji je tvrtka Campus d.o.o., koju vodi Škorina supruga Kim Ann, a koji je izdan Domovinskom pokretu 9. prosinca 2020. godine i to za 2790 boca Vina Škoro i 1479 komada Škorinih CD-a iz 2015., jasno je naznačeno da je prodajna cijena boce vina 55 kuna (bez PDV-a) i da je na tu cijenu obračunat popust od – 10 posto, a ne 20 posto, kako Škoro tvrdi. Ukupno je za 2790 boca Campus Domovinskom pokretu naplatio 138.105 kuna bez PDV-a to jest 49,50 kuna po boci. Kad se tome pridoda PDV, jedna boca stajala je 61,80 kuna.
Boca Škorinog vina u maloprodaji se prodaje po cijeni od 70 kuna pa konačna cijena s PDV-om odgovara umanjenju od 10 posto na maloprodajnu cijenu s PDV-om.
To samo pokazuje da je Škoro, unatoč svojoj tezi da je stranka brendirana na njegovom imenu te da je prodaja vina i CD-a s njegovim imenom bila dio šireg dogovora o brendiranju stranke, ipak bio svjestan da podatak o tome da je Škoro zarađivao na račun vlastite stranke ne može bar dobro zvučati u javnosti.
No, iz računa izdanog od strane Campusa vidljiv je još jedan zanimljiv detalj. Naime, Škorina tvrtka Campus d.o.o. registrirana je na adresi Gračanske dužice 2, na istoj adresi na kojoj je u to vrijeme, dakle u prosincu prošle godine, bio registriran i Domovinski pokret. Barem je tako naznačeno na računu Campusa jer na tu adresu Campus poslao Domovinskom pokretu račun.
PHOTO: Nacional
Domovinski pokret, prema podacima iz Registra političkih stranaka, registriran je na adresi Vlaška 81f u Zagrebu. Međutim, iz istog Registra vidljiva je još jedna zanimljivost. Jedan dio ogranaka i podružnica stranke, a svaki je registriran kao posebna jedinica, nose naziv Ogranak Domovinskog pokreta Miroslava Škore Grada Splita ili pak Podružnica Domovinskog pokreta Miroslava Škore Brodsko-posavske županije. To nije slučaj sa svim podružnicama i ograncima, ali s mnogima jest. Pa se postavlja pitanje hoće li sve te podružnice i ogranci morati promijeniti ime zbog činjenice da Škoro više nije predsjednik, a ni zaštitno lice stranke.
Ta činjenica može, međutim, čak ići u prilog Škorinoj priči o brendiranju stranke njegovim imenom – zbog čega je, prema njegovu tumačenju, i prodao vino stranci.
Škoro je u intervjuu Večernjem listu od prošlog petka izjavio, na pitanje tko je uopće tražio da se otkupi vino Skoro, odgovorio:
“Stranka. Ja to nisam tražio. Notorna je laž u nekim medijima da smo ispostavili račun za 5200 butelja, a isporučili samo 1200 butelja. Ispada da je moja supruga novac od 4000 neisporučenih butelja dala meni da bih ja nekom kupovao poklone. A istina je da je tvrtka Campus u lipnju 2020. isporučila stranci tisuću boca vina za potrebe predizborne kampanje, a po dokumentaciji koju posjedujemo zna se i kojim kamionom i u koje skladište. A za Božić i Novu godinu stranka je kupila još 2790 butelja, što je ukupno 3790 butelja. Svaka podružnica i ogranak dobili su po 12 boca: dakle, 200 ogranaka i 21 podružnica puta 12. Postoje svjedoci, zna se kako je distribuirano, u koje skladište i da se skladištar zove Ratko. Cijena nije bila maloprodajna, nego veleprodajna umanjena za 20%. Campus je prihodovao 223.000 kuna plus PDV, ali je isporučio 3790 boca, više od tisuću CD-a i knjiga. Mimo poklonjenih količina. Sve se to radilo u dogovoru i u nakani da se stranka brendira mojim imenom.”
Izvori iz vrha Domovinskog pokreta ispričali su, međutim, Nacionalu kako je potez s prodajom vina došao od Škore, da su ga njegovi bliski suradnici iz stranke već tada upozoravali na neprimjerenost tog poteza i eklatantan sukob interesa, ali tvrde da je Škoro samostalno donio tu odluku zanemarujući dobronamjerne savjete sa strane.
Kad je pak riječ o prodaji CD-ova, Škorina sestra Vesna Vučemilović u pokušaju da ga obrani zbog prodaje starih CD-ova u izjavi za N1 televiziju rekla da ona ne zna kakve su to stare božićne pjesme. Sugerirajući da božićne pjesme ne zastarijevaju. Činjenica je, međutim, da su CD-ovi kao nosač zvuka u današnje vrijeme gotovo postali arhetipski suvenir. Glazba se sve više i češće sluša preko streaminga i prodaja CD-ova godinama dramatično opada pa je to utoliko apsurdnije da je on stranci prodavao baš CD-ove izdane 2015. godine koji su mu očito ostali na skladištu.
Komentari