NOVA NADA ZA OZDRAVLJENJE: Zagrepčanin sa srcem u torbi

Objavljeno u Nacionalu br. 677, 2008-11-03

U Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu prvi je put u Hrvatskoj 41-godišnjem pacijentu uspješno ugrađeno umjetno srce koje može zamijeniti pravo tijekom iduće dvije do tri godine, a operaciju je izveo pročelnik Odjela za kardijalnu kirurgiju Željko Sutlić

Nakon što je u rujnu ove godine prvom pacijentu u Hrvatskoj ugrađena mehanička pumpa za srce, koja mu je omogućila da poživi nekoliko tjedana do transplantacije, odnosno do nabave odgovarajućeg srca, prošlog je tjedna prvi put u Hrvatskoj pacijentu ugrađeno umjetno srce koje u potpunosti može zamijeniti pravo – na čak dvije do tri godine. Ta se operacija prošlog četvrtka odvila u zagrebačkoj bolnici Dubrava, a izveo ju je pročelnik Odjela za kardijalnu kirurgiju te bolnice Željko Sutlić, uz asistenciju mladog kardiokirurga Davora Barića i njemačkog kirurga Franka Oertela, a anesteziju je vodio kardijalni anesteziolog Darko Kristović. Operiran je 41-godišnji Zagrepčanin Goran Krstanović, koji je u Dubravu stigao s teškim zatajenjem lijeve srčane klijetke uzrokovanim upalom srčanog mišića. Operacija je trajala pet sati, a ubuduće će trajati još i kraće. Pacijent je, priča Sutlić, prije godinu dana prehodao virozu koja je mu je uništila lijevi srčani mišić.

“Nažalost je dobio baš taj tip virusa koji može uzrokovati upalu srčanog mišića miokarditis, što je inače smrtonosna bolest. Ovom smo operacijom omogućili da pumpa preuzme funkciju lijeve strane njegova srca tako što smo ga spojili na pumpu koja sada ispumpava krv iz srca i šalje je u glavnu krvnu žilu aortu. Lijeva strana srca inače kod ljudi češće strada, jer ona nosi dvije trećine mase i funkcija čitavog srca. Kad pumpa rastereti lijevi srčani mišić bit će moguće da se kroz nekoliko mjeseci bolesnik toliko oporavi te ponovno počne normalno funkcionirati, bez da uopće bude potrebna transplantacija. No, ako se to ne dogodi, imamo dovoljno vremena za dočekati pravi organ i transplantirati mu odgovarajuće srce. Kako je Hrvatska sada dio europske organizacije za razmjenu organa Eurotransplant, srce se kod nas čeka tek tri-četiri mjeseca. No dogodi se da za srce namijenjeno određenom pacijentu mislimo da nije potpuno odgovarajuće, a ovo nam mehaničko srce omogućava da pričekamo srce koje je idealno za njega.”

Srce se, objašnjava, sastoji od lijevog i desnog dijela, s tim da lijevi dio izbacuje krv u perifernu cirkulaciju, a desni u pluća. Osobi može zakazati lijeva ili desna strana srca, ili obje. Mehanička pumpa Thoratec ugradnjom može pomoći rad lijevog ili desnog dijela srca, ali i oba zajedno. Radi se o aparatu veličine muške šake koji je spojen kroz kožu na lijevi dio srca. Samo mehaničko srce se nalazi izvan tijela, na predjelu trbuha. Pumpa je spojena na aparat koji generira energiju, a kanilama je spojeno na srce. Za razliku od jednostavnijih mehaničkih srca, kod kojih su pacijenti vezani za krevet jer pumpa nije mobilna, s ovim srcem pacijent može i otići kući. Osim velike, bolničke pumpe, na koju je mehaničko srce sada spojeno, postoje i manje, mobilne, koje se postave na kolica poput onih za ići u kupovinu i pumpa se nosi na njima. Kroz nekoliko dana i Gorana Krstanovića u KB-u Dubrava planiraju osoviti na noge, a uskoro će dobiti i svoja kolica zahvaljujući kojima će moći ići kući.

“Ideja ovog mehaničkog srca nije da srce izdrži nekoliko tjedana, nego čovjek s njim može živjeti i nekoliko godina, a može se i oporaviti. Ovo je prvi put da je u Hrvatskoj ugrađen mehanički sustav za potporu srčane klijetke, odnosno umjetno lijevo srce koje se zove Thoratec i to je veliki tehnološki iskorak za ovu zemlju.”

Uređaj je namijenjen, objašnjava Sutlić, pacijentima s liste za transplantaciju srca čije zdravstveno stanje trenutačno ne omogućava transplantaciju, za koje nema odgovarajućih organa ili ako se pak za vrijeme operacije dogodi da nije moguće odvojiti pacijenta od aparata srce-pluća pa ga se može priključiti na Thoratec kako bi ga se pokušalo oporaviti ili kako bi pacijent pričekao novo srce. Kupnja, koju je financiralo Ministarstvo zdravstva, i ugradnja toga umjetnog srca jedan je od novih kliničkih programa Odjela kardijalne kirurgije KB-a Dubrava koji su pokrenuti prošle godine, kada je otvoren novi, potpuno opremljen odjel za kardiokirurgiju i intenzivno liječenje kardiovaskularnih bolesnika. Uređaj Thoratec, odnosno mehaničko srce, kupljen je prilikom obnove tog odjela prošle godine, nakon čega se čitav liječnički tim za tu operaciju školovao u inozemstvu, u poznatim klinikama poput Papworth Hospital u Cambridgeu i Cleveland Clinic u SAD-u, najjačim centrima za kardiokirurgiju. Novi uvjeti na odjelu kardiokirurgije omogućili su pokretanje četiri nova programa koji se, tvrdi Sutlić, nigdje drugdje u Hrvatskoj ne provode. To su endoskopske i minimalno invazivne operacije srca, hibridne operacije, ugrađivanje velikih stentova u aortu te asistirano i totalno implatibilno srce. Ti programi se, kaže, baziraju na modernoj tehnologiji, dok se mehaničko srce Thoratec smatra “vrhuncem moderne kardijalne kirurgije”.

“Takvi programi su tehnološki jako zahtjevni i jako skupi pa se mogu raditi samo u zemljama u kojima za to postoje uvjeti, a u Hrvatskoj postoje, jer su kardiologija i kardiokirurgija toliko napredovale da se moglo skočiti stepenicu više prema asistiranom umjetnom srcu. Ideja je prvenstveno da kardiokirurgija bude dostupna medicinska grana, naročito za najteže i najzahtjevnije srčane bolesnike. U Hrvatskoj bi do kraja godine moglo biti učinjeno čak 20 transplantacija srca, što je veliki broj za zemlju s četiri i pol milijuna stanovnika.”

U svijetu se, dodaje kardiokirurg Davor Barić, toliko razvija tehnologija mehaničkih srca da već postoje uređaji koji su pacijentima omogućili preživljavanje i do sedam godina. Ima čak slučajeva da se za pacijenta nađe srce, ali da ne pristane na transplantaciju jer se dovoljno dobro osjeća s umjetnim. Najveće opasnosti takvih operacija su, objašnjava Sutlić, postoperativna krvarenja, jer se u bolesnika ugrađuje dosta stranog materijala, zatim infekcije i smetnje zgrušavanja krvi. Međutim, operirani Goran Krstanović nije imao komplikacija i dan nakon operacije osjećao se dobro. U bolnicu je, priča kardiologinja Jozica Šikić koja je bila odgovorna za pripremu pacijenta za ovu operaciju, stigao u jako lošem stanju.

“Imao je zastoj cirkulacije u plućima, zbog čega je otežano disao, nije mogao ležati na ravnom, mogao je napraviti tek dva-tri koraka. Imao je povećanu jetru i bolesne bubrege, srce nije imalo snage poslati dovoljnu količinu krvi i u mozak, i u pluća i u sve druge organe.”

Kaže da je dobro reagirao na mehaničko srce te da su mu dobri i puls, i tlak, i zasićenost kisika u krvi. Brzo je skinut s respiratora, a već za nekoliko dana očekuju da će hodati. Goran Krstanović o svojoj bolesti kaže:

“Uhvatila me viroza koja je trajala četiri-pet dana, jedan dan sam imao temperaturu i malo sam kašljao. Naravno da nisam otišao liječniku, mislio sam proći će i zaista je prošlo. Bar prividno. Prošlo je cijelo ljeto, radio sam čak i teže fizičke poslove, mijenjao sam krovište na kući i nikakvih smetnji nisam imao. I onda me odjednom uhvatilo: jaki bolovi u predjelu trbuha, nemogućnost hodanja, teško disanje. Došao sam u bolnicu i odmah su mi ponudili ovu mogućnost, bio je to jedini način da mi spase život. Bilo mi se u jednom trenutku prije operacije pogoršalo stanje, ali je doktorica Šikić to uvidjela na vrijeme pa mi je popravila krvnu sliku. Sad se osjećam dobro i računam da će tako i ostati.”

O uspjeloj operaciji ravnatelj KB-a Dubrava Milan Kujundžić kaže: “Presretan sam što se ostvaruje program hrvatske vlade. Danas je kardiokirurgijom pokrivena cijela zemlja, što do prije dvije godine nije bio slučaj, a još više sam sretan što je u KB-u Dubrava usvojena najnovija tehnologija s umjetnom crpkom koja omogućava život teškim pacijentima. Ovdje rade vrhunski stručnjaci, ovdje izvrsno teče program transplantacije srca, tako da je to samo još jedan biser u kruni KB-a Dubrava.”

Komentiraj

Source:Tanja Simić