Nietzscheova sklonost ludilu koje ga je naposljetku preuzelo

Autor:

Pixabay

 

Veliki njemački filozof, pjesnik, skladatelj i klasični filolog Friedrich Wilhelm Nietzsche rođen je 1844. u Prusiji, a svojim se radom i djelovanjem prometnuo u jednog od najutjecajnijih mislilaca iz povijesti.

Početkom 1889. doživio je potpuni živčani slom. Pristupila su mu dva policajca nakon što je uzrokovao pravu pomutnju na ulicama grada Turina. Što se točno dogodilo ostaje nepoznato, no priča koja se često ponavlja je da je Nietzche svjedočio udaranju konja na trgu Carlo Alberta, nakon čega je dotrčao do konja i stavio ruke oko njegova vrata kako bi ga zaštitio, a potom kolabirao.

U sljedećim je danima slao kratka pisma poznata kao Wahnzettel (Pisma ludila) nekolicini prijatelja, a čak je i naredio njemačkom caru da ode na put u Rim gdje će ga streljati, kao i pozvao sve europske sile da poduzmu vojnu akciju protiv Njemačke. Njegova je mentalna bolest prvotno dijagnosticirana kao tercijarni sifilis, u skladu s medicinskim saznanjima tog vremena.

Nietzsche je još prije napisao “Svi su vrhunski ljudi neodoljivo privučeni tome da odbace bilo kakav teret moralnosti i uokvire nove zakone, a ako već nisu stvarno ludi, nema alternative nego da se sami izlude ili pretvaraju se da su ludi”.

Jedno od objašnjenja njegovog ludila je i rast retro-orbitalnog menigioma, što može biti uzrokom demencije. S druge strane, neki pak tvrde kako ludilo može bit rezultat i trovanja živom, koja se tada koristila za liječenje sifilisa. Nakon što je obolio od upale pluća, doživio je još jedan moždani udar te je preminuo 25. kolovoza 1900. godine. Sestra Elisabeth ga je dala zakopati kraj njihovog oca u crkvi Röcken bei Lützen.

OZNAKE: Nietzsche

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.