EPA/JACK GUEZ

Netanyahu jedini huška na rat s Iranom

Objavljeno u Nacionalu br. 852, 2012-03-13

Iako se obavještajne službe CIA, NSA i Mossad protive napadu, Izrael želi novi rat na Bliskom istoku kako bi ocuvao jedinstvenu poziciju jedine nuklearne sile

Umirovljeni američki general Barry McCaffrey, neovisni vojni analitičar televizijske kuće NBC, prije nešto manje od dva mjeseca brifirao je članove uprave i urednike NBC-ja o situaciji oko Irana. U brifingu zatvorenog tipa informirao je uredništvo NBC-ja o svojim procjenama aktualne krize oko Irana i njegovog nuklearnog programa. Ideja brifinga je da uredništvo svoje stavove potom prenese na novinare, a ovi na širu javnost.

Krajnja je, dakle, posljedica formiranje javnog mišljenja. Brifing u obliku powerpoint prezentacije dospio je prošlog tjedna u javnost pa ga je tako nabavio i Nacional. Iz svojih ga je izvora dobio američki novinar Glenn Greenwald te ga i objavio, a nedugo zatim, prezentaciju je na internetsku stranicu svoje konzultantske tvrtke postavio i sam McCaffrey. Uradak, pisan na 14 stranica powerpoint prezentacije, najvećim se dijelom bavi odnosom vojnih Irana i Izraela te americke mornarice i zrakoplovstva. Dio prezentacije iz nekog je razloga potrošen i na komparaciju americkog, ruskog i kineskog gospodarstva.

Sama prezentacija zapocinje generalovim kratkim životopisom koji se uglavnom svodi na nabrajanje vlastitih medalja i funkcija. Svrha toga prilicno je nejasna s obzirom na to da je McCaffrey vec više od deset godina vojni analiticar tog istog NBC-ja, pa se može pretpostaviti da ga poznaju. Nastavlja se uvodom u iransku pricu, a završava zakljuckom tog umirovljenika koji nije ništa drugo nego neznatno skraceni uvod. Valjda je smatrao da ce publika, dok on privede predavanje kraju, zaboraviti što je u stvari želio reci.

A ONO ŠTO JE ŽELIO reci sažeo je u nekoliko tocaka: “Iran ce u sljedecih 60 mjeseci posjedovati nuklearni arsenal od desetak bojevih glava te sposobnost udara na ciljeve u Izraelu, zaljevskim zemljama i regionalnim americkim vojnim snagama. Iranska mornarica i obalni raketni sustavi mogu zaustaviti prolazak nafte Zaljevom i ugroziti naftna postrojenja Saudijske Arabije i ostalih zaljevskih država. Iran se nalazi u vrlo ozbiljnim ekonomskim i unutarnje politickim problemima koji bi, zajedno s nedavnim sankcijama americkog Kongresa, mogli dovesti do urušavanja sustava. Ni pod koju se cijenu nece odreci nuklearnih ambicija. Velike su šanse da se Iran preracuna u sljedecih 12 mjeseci, što bi dovelo do širokog vojnog sukoba u Zaljevu. Izrael nema konvencionalnih vojnih snaga da sprijeci iransku nuklearnu prijetnju, stoga bi njihova jedina mogucnost bila preventivni nuklearni udar.” McCaffrey je iz zakljucka izostavio nekoliko stvari koje je naveo u uvodu. Primjerice tvrdnju da je rat s Iranom neizbježan i kako ga planira zapoceti sam Iran eskalacijom trenutne krize. Štoviše, general je definirao i vremenski rok od 90 dana u kojem ce Iran vojno napasti, uz blagu ogradu da za to postoji 15 posto šansi. Zašto je to sigurno kad je sam šanse sveo na 15 posto ostaje nepoznato. Nadalje, ustvrdio je da ce Iran vlastitim snagama blokirati Hormuški tjesnac, cime bi izazvali intervenciju americkih snaga i zaljevskih država. Tu je tvrdnju podebljao argumentom kako o tome postoji “široko suglasje obavještajnih službi”.

Iste te obavještajne službe procijenile su nedavno da Iran nema snaga zatvoriti Hormuški tjesnac, no McCaffrey se s tim nije složio, pa je kako cinjenicu naveo postojanje iranskih mini podmornica, navodno vrlo spretnih u postavljanju morskih mina. Ta je procjena o velikoj opasnosti od mini podmornica vrlo upitna ne samo zbog toga što je nikad nije potvrdila nijedna obavještajna služba, nego prvenstveno stoga što je taj argument korišten i u ratnohuškackim opravdanjima napada na Irak 2003. godine. Iracke mini podmornice, koje su također trebale zatvoriti Hormuška vrata, blokirati izvoz nafte i srušiti svjetske burze, misteriozno su nestale. Upravo onako kako su misteriozno nestale i silne kolicine oružja za masovno uništenje zbog kojih je i zapocela americka invazija.

ŠTO, U STVARI, NBC-ju prodaje taj navodni neovisni vojni strucnjak? Prodaje im strah kako bi NBC taj isti histericni strah nadalje prodao svojim gledateljima koji bi, ako ikad dođe vrijeme za to, masovno podržali americku vojnu intervenciju u Iranu. Ukratko, on postavlja Iran u ulogu agresora, iako je notorna cinjenica da upravo Amerika i Izrael prijete tom istom Iranu i da su mu nametnule sankcije. U realnosti, Iran se upravo pokušava vratiti pregovorima jer im sankcije štete i jer su svjesni toga da bi iz vojnog sukoba, završio on ovako ili onako, zemlja izašla porušena. Usto, McCaffrey opravdava eventualnu nuklearnu akciju Izraela. To je vjerojatno i najkontroverzniji dio citave prezentacije. Besramno tvrdi: Iran bi u sljedecih pet godina mogao imati desetak nuklearnih bojevih glava pa bi Izrael u nekom sljedecem razdoblju bio prisiljen preventivno napasti vlastitim nuklearnim arsenalom. Dakle, u redu je ako Izrael spali pola Irana i pobije desetke tisuca civila jer bi taj Iran jednom, eventualno, možda mogao izgraditi desetak vlastitih nuklearnih raketa. A možda i ne bi jer, tvrde sve obavještajne službe svijeta, ne postoji nijedan dokaz u korist te tvrdnje. Izrael ih, uzgred, prema McCaffreyevoj procjeni ima između 150 i 400. Izuzev izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog ministra obrane Ehuda Baraka, uz navodnu suglasnost izraelskog predsjednika Shimona Peresa, nitko od relevantnih osoba javno ne favorizira rat, niti spominje vojne nuklearne ambicije Irana kao činjenicu. Upravo suprotno.

Čak osam bivših i sadašnjih šefova obaju relevantnih izraelskih tajnih službi javno se usprotivilo izraelskom napadu na Iran. Aktualni šef Mossada Tamir Pardo, njegov kolega iz Shin Betha, vojne tajne službe, Yoram Cohen i načelnik stožera izraelske vojske Benny Gantz javno su izjavili da čak i ako se Iran domogne nuklearnog naoružanja, to ne bi predstavljalo egzistencijalnu opasnost za Izrael. Zanimljivo, Netanyahu je angažirao Parda i Cohena nakon što je smijenio dotadašnje čelnike Mossada i Shin Betha, Meira Dagana i Yuvala Diskina, zbog protivljenja njegovim planovima o napadu na Iran. Štoviše, osumnjičio ih je da su minirali njegovu politiku predavši vojne planove novinarima. Taj isti Dagan javno je izjavio da bi izraelski napad potaknuo snažan vojni odgovor u kojem bi Izrael pretrpio mnogo žrtava te da bi se s vojnom intervencijom trebalo pričekati do zadnjeg trena. Složio se i njegov prethodnik Efraim Halevy te još jedan bivši šef Shin Betha, Shlomo Gazit. Njih su trojica zajedno procijenili da bi izraelski vojni udari bili neuspješni i da bi postigli kontraefekt: nagnali bi Iran da uloži još više u vlastiti nuklearni program kako bi se zaštitio. Dakle, svi šefovi relevantnih izraelskih obavještajnih agencija, u posljednjih dvadeset godina, javno se protive bilo kakvom preventivnom napadu. No, Netanyahu i Barak govore suprotno. Moguće je, također, da ni oni ne misle ozbiljno, već da pokušavaju dati do znanja vlastima u Teheranu da će, ako se dokaže da Iran ipak planira proizvesti nuklearno naoružanje, reagirati svim sredstvima.

U Sjedinjenim Državama situacija je vrlo slična. Michael Hayden, bivši šef CIA-e i NSA u svojoj nedavnoj izjavi bio je vrlo izravan: “Kada smo u vladi razgovarali o napadu na Iran, zaključili smo da bi takva akcija dovela upravo do onoga što pokušavamo spriječiti: Iran ne bi štedio sredstva da izgradi nuklearno oružje”. S njim su se složili i Colin Kahl, nedavno umirovljeni zamjenik ministra obrane za Bliski istok, i John McLaughlin, bivši šef CIA-e. Načelnik glavnog stožera američke vojske, general Martin Dempsey, u nedavnom je intervjuu za CNN bio vrlo jasan. Kazao je da trenutna vojna akcija protiv Irana ne bi bila mudra, da su sankcije i diplomacija počele davati rezultate te da je teheranski režim racionalan. Sličnu procjenu dao je i ministar obrane Leon Panetta. Istovremeno, skupina umirovljenih američkih generala uputila je javno pismo predsjedniku Obami u kojem ga doslovce mole da ne poduzima vojnu akciju protiv Irana prije nego iscrpi sva druga diplomatska sredstva. Predsjednik Barack Obama u prošlotjednim je razgovorima s Netanyahuom, prema pisanju američkih medija, izgleda uspio odgovoriti vlasti u Izraelu od preventivnog vojnog udara. Navodno im je zauzvrat obećao dati vojnu pomoć u obliku naoružanja kojima bi Izrael mogao uništiti eventualna duboko sakrivena iranska nuklearna postrojenja.

Naime, izraelske vlasti smatraju da istječe vremenski okvir u kojem efektivno mogu uništiti iranska postrojenja. S novim američkim naoružanjem taj će se vremenski okvir produžiti. Kome je, dakle, u interesu započeti novi rat na Bliskom istoku? Usprkos sugestijama obavještajnih službi, to je u interesu Izraela kako bi očuvao svoju jedinstvenu poziciju jedine bliskoistočne nuklearne sile. Uz Izrael, to je svakako u interesu goleme američke privatne industrije naoružanja. Prije ratova u Iraku i Afganistanu ta je industrija imala profit od oko šest milijardi dolara. Nakon ta dva rata ta se svota, prema informacijama američkih medija, popela na 24 milijarde dolara. Dodatni profit od 18 milijardi dolara dobra je motivacija pokretanju još jednog rata. Tu ponovno dolazimo do navodno neovisnog vojnog analitičara Barryja McCaffreya. Godine 2008. našao se u središtu skandala upravo zbog svoje navodne neovisnosti. Naime David Barstow, novinar New York Timesa u nekoliko je članaka do kosti ogolio krug neovisnih vojnih analitičara. Njih je nekolicina, angažiranih na najvećim američkim televizijama CNN, Fox News i NBC, javnosti učestalo podastirala svoje neovisne analize stanja u Iraku i američkom zatvoru za ratne zarobljenike na Kubi.

Barstow je njihovu navodnu nepristranost razbio izvješćem u kojem je dokazao da su po naputke odlazili u Pentagon. Dakle, Pentagon bi ih brifirao, a oni bi, glumeći neovisnost, formirali mišljenje javnosti onako kako bi to odgovaralo američkoj vojsci. Barstow je za svoj članak dobio Pulitzerovu nagradu, a spomenute medijske kuće odlučile su cijelu stvar naprosto ignorirati. Među spomenutim generalima nalazio se i Barry McCaffrey. U svom je drugom članku, iste godine, Barstow dokazao da je McCaffrey otišao i korak dalje. Dokazao je da je McCaffrey 2007. godine uspješno lobirao u Pentagonu kako bi privatna tvrtka Defense Solutions opskrbila post-Sadamovu iračku vojsku s pet tisuća oklopnih vozila. Za taj je posao McCaffrey, “neovisni vojni analitičar”, dobio zasluženu proviziju. U svom je članku Barstow došao do doista fascinantnih brojki. McCaffrey je u razdoblju od 2000. do 2008. kao neovisni analitičar na NBC-ju nastupio više od tisuću puta. Svakim bi javnim govorom zaradio po 25 tisuća dolara. Njegovi se komentari i analize redovito pojavljuju u Wall Street Journalu, a bio je citiran i navođen u još tisućama članaka raznih drugih medija, uključujući i New York Times. Njegov je utjecaj toliko velik da su ga za vojne konzultacije koristili i bivši predsjednik George Bush te obje velike stranke u američkom Kongresu, demokrati i konzervativci. Istovremeno, njegovoj tvrtki, paušalno svakog mjeseca, razne privatne tvrtke koje posluju s naoružanjem isplaćuju po deset tisuća dolara za konzultantske usluge.

Također, tvrtka Veritas Capital isplatila mu je pola milijuna dolara za posebne usluge. Ta je tvrtka postala jedan od vodećih kooperanata ministarstva obrane otkupljujući ugovore sličnih tvrtki koje su propale tijekom ratova u Iraku i Afganistanu. Na koncu, McCaffrey je i član uprave kompanije HNTB Federal Services, građevinske tvrtke koja učestalo dobiva ugovore na poslovima od nacionalne sigurnosti. Barry McCaffrey je jedan od vodećih lobista privatne američke vojne industrije kojem rat simbolizira prvenstveno zaradu i koji svoj silni utjecaj koristi za formiranje javnog mnijenja na jednoj od najvećih američkih televizija. Naravno da takav čovjek opravdava, pa čak i poziva na izraelski preventivni nuklearni udar na Iran. Nije mu bitno s kim se i gdje ratuje i koliko ljudi gine kad on na tome zarađuje milijune. NBC se do danas nije ogradio od McCaffreyevog brifinga, niti je ijedan od najutjecajnijih američkih medija obradio ovu temu. Zašto i bi kad svaki od njih ima svog McCaffreya.

Komentiraj

Source:Nikola Plančić