Stanisław Jerzy Lec je rođen 1909. godine u Lavovu. Njegova je majka bila kći zemljovlasnika, dok mu je otac bio sin baruna de Tusch-Letza, čija je obitelj prošla “mitski put židovske dijaspore od Španjolske, Njemačke do slavenskih zemalja”. Debitirao je pjesmom ‘Proljeće’ 1929. godine, a kao većina mladih pjesnika, svoje prve stihove objavljivao je u časopisima.

Godine 1933. dobio je titulu magistra prava, istovremeno objavljujući prvu zbirku pjesama Boje’. Gradovi s kojima je povezan njegov život su Lavov – u kojemu je odrastao, Krakov – gdje je debitirao kao pisac i Varšava – u kojoj je proveo veći dio svoga života i u kojoj se i oženio. Rat ga je zatekao u Lavovu. Njegovo prvotno opredjeljenje bilo je ljevičarsko, što se odražavalo i u njegovom stvaralaštvu. Tako je svoje pjesme objavljivao u Crvenoj zastavi i u Novim vidokruzima a svojevremeno je bila zapažena njegova poema Staljin.

Nakon uhićenja 1941. dvije je godine zatočen u koncentracijskom logoru u Tarnopolu, odakle je pobjegao od sigurne smrti (bježi neposredno prije pogubljenja nakon što si je iskopao grob), te prerušen u njemačkog vojnika dospijeva u Varšavu gdje se uključuje u pokret otpora, a 1944. pristupa poljskoj vojsci. Po završetku rata kao ataše za tisak Poljske Narodne Republike odlazi sa ženom i djecom u Beč, te nakon nekoliko godina s obitelji odlazi u Izrael. U Izraelu ne nalazi sebe.

Nostalgičan za Poljskom, iako svjestan staljinističkih vremena, sa sinom se usred najžešćeg staljinizma vraća u domovinu 1952. godine. Taj neobičan postupak dočekan je neprijateljski kako u Izraelu tako i u Poljskoj. To je bilo dovoljno da njegove knjige budu zabranjene i povučene iz knjižnica, a on sam prestane objavljivati svoje radove nekoliko idućih godina. U to doba cenzuri podliježu ne samo njegova djela nego i biografija.

Stanisław Jerzy Lec umro je 7. svibnja 1966. godine.