Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić u intervjuu za novi broj Nacionala govorio je između ostalog, o spornoj anketi koju je uputio predsjednicima hrvatskih županijskih sudova.
Jedno od pitanja iz ankete je i ono ‘jesu li suci u proteklih pet godina podnosili tužbe protiv novinara i nakladnika. Jesu li za to tražili suglasnost predsjednika suda i kolika je bila visina njihovih odštetnih zahtjeva’. Na pitanje jesu li suci pretjerivali s tužbama protiv novinara, Dobronić je za Nacional rekao:
“Sudac ima pravo tužiti novinara ako smatra da ga je oklevetao, ali do mene su stigle informacije da se u tim tužbama traže vrlo visoki iznosi. Drugo, ne idu na Sud časti Hrvatskog novinarskog društva, a to bi bio prirodan put ako je članak, koji smatraju spornim bio neprofesionalan. Treće, ako neki sudac podnese više od 20 tužbi protiv medija, onda to znači da suci ne mogu suspregnuti možda i neku svoju opravdanu ljutnju”.
Predsjednik Vrhovnog suda istaknuo je da je bit sudačke profesije raditi ‘Sine ira et studio’, što podrazumijeva objektivnost, pravednost, nepristranost prosudbe ili postupka ili jednostavnije – raditi taj posao s velikom pažnjom.
“Suci i pravnici moraju biti racionalni i suzdržani. Ne mogu se te tužbe novinara slati iz rafalne puške”, poručio je Dobronić.
Posljednji je primjer nepravomoćna presuda Općinskog suda u Zagrebu protiv Hanza medije po kojoj ta medijska kuća mora platiti 250 tisuća kuna za duševne boli sucu Županijskog suda u Zadru Ivanu Markoviću. On je, podsjećaju iz HND-a, u jesen 2019. odlučivao o pritvoru petorici mladića osumnjičenih za silovanje, seksualno zlostavljanje i snimanje petnaestogodišnje djevojčice iz okolice Zadra. “Sudac je petoricu osumnjičenih pustio na slobodu odmah nakon ispitivanja, a izvanraspravno vijeće je naknadno promijenilo njegovu odluku i odredilo im pritvor. Takva je Markovićeva sudska odluka naišla na preispitivanje u medijima, zbog čega je sudac potom te medije tužio”, podsjetilo je Hrvatsko novinarsko društvo i dodalo da je Marković, ‘serijski tužitelj’, tužio je sve medije koji su kritički izvještavali o slučaju.
Prema podacima HND-a, sam Marković je podnio 26 tužbi na Općinskom sudu u Zagrebu protiv medija, od čega je polovica protiv izdanja Hanza medije. On je od početnog potraživanja od 825.000 kuna za duševne boli od Hanza medije na kraju dobio 250.000. U tužbama je, kako su naveli, Marković tvrdio da su mu mediji nanijeli nepopravljivu štetu ugledu i časti te potaknuli javnu hajku i linč na njega, a sud je njegove argumente prihvatio istodobno odbacivši dokaze što su ih iznijeli novinari koji su bili pozvani kao svjedoci.
Naglasili su da su među serijskim tužiteljima protiv novinara i medija često i suci i sutkinje, što je, kažu, jedinstven slučaj u Europi u kojoj je Hrvatska prepoznata kao najgora zemlja po SLAPP-u, tužbama kojima je cilj zastrašiti i ušutkati kritičare, najčešće novinare, opterećujući ih sudskim postupcima, visokim tužbenim zahtjevima i troškovima obrane.
Komentari