Dana 10. svibnja 1933. godine su nacisti na berlinskom Opernom trgu upriličili prvo javno spaljivanje nepoželjnih knjiga koje navodno nisu odgovarale njemačkom duhu. “Naše smo akcije usmjerili protiv nenjemačkog duha. Sve nenjemačko predajem vatri” – uzvikivao je nacistički studentski vođa Herbert Gutjahr pred okupljenom masom. Ispred njih na berlinskog Opernom trgu plamtio je oganj koji je gutao na tisuće za lomaču pripremljenih knjiga. Osim Berlina knjige su gorjele u preko dvije stotine njemačkih gradova i mjesta.

Sveučilišni studenti donijeli su na spaljivanje oko 25.000 knjiga koje navodno nisu odgovarala njemačkom duhu. Radilo se o knjigama židovskih autora, socijalista, pa i kršćana koji nisu podržavali naciste. Od židovskih autora spaljene su knjige Alberta Einsteina, Sigmunda Freuda, Franza Werfela, Maxa Broda, Franza Kafke. Spaljene su također knjige Karla Marxa, Friedricha Engelsa, Bertolta Brechta, Lava Trockog, a nisu pošteđeni ni nepoćudni Amerikanci poput Ernesta Hemingwaya i Helen Keller. Knjige europskih klasika poput Victora Huga, Marcela Prousta, Andrea Malrauxa i H.G. Wellsa također je progutala vatra.

Spaljene su čak i pjesme njemačkog pjesnika Heinricha Heinea koji je još 110 godina ranije zapisao: “Tamo gdje se pale knjige, na kraju se pale i ljudi.” Spaljeno je sve za što su nacisti vjerovali da ugrožava ‘arijevski’ duh i kvari njemački narod.