‘Sramite se, kolegice. Da niste možda u dosluhu s mojim bivšim SAVJETNIKOM RADELJIĆEM? Niti jedna njegova tajna snimka nije me do sada ni okrznula pa me sad pokušava ocrniti preko mog studentskog rada!’ začujem Kolindin glas

Student novinarstva kojem sam zimus bio mentor na praksi u Nacionalu dočekao me u Klubu studenata na Fakultetu političkih znanosti u Lepušićevoj. S njim je za stolom sjedila neka studentica blago zapuštene vanjštine. Na rukavu, pod laktom vidio sam joj rupu od moljaca. Ekspert sam za detektiranje tih rupa. Zbog problema s moljcima džemperi mi izgledaju kao da me zbog mojih provokativnih tekstova izrešetala mafija. Još smo nešto ta studentica i ja imali zajedničko – žućkastu skramu na naočalnim staklima koji nastane kad se stakla čiste rjeđe od prozora alkoholičareva stana. Uz pivo, student i ona žalili su mi se kako im je muka od rada na Radio Studentu i Televiziji Student.

“NEMA OD TOGA NIŠTA… Mi se tu igramo novinara, umišljamo si da idemo prema nečem… Bljuje mi se od svih onih naših reportaža o Kolindi, sve nešto kao mladenački provokativno, a zapravo benigno i vonja po pelenama neposlušnog djeteta koje se rasplače čim mu pokažeš dlan”, afektirao je student. Ništa manje i njegova kolegica:

“Izgaram od želje da zabiberimo kako spada Kolindi, odnosno Koki, kako je zovu napirlitane koke koje na predavanjima izmjenjuju s njom ceduljice i ulizuju joj se besramno”.

Naručimo još piva na studentsku iskaznicu. Student mi šaptom krene objašnjavat zašto su me pozvali. Pripremili su zamku za Kolindu…

“Priču bi plasirali u Nacional, samo vi imate muda sudjelovat u tome… A, i ti si me naučio da su sva sredstva dopuštena da bi se došlo do istine. Kako si mi ono govorio dok si me vodio kod one prostitutke… Novinar je poput Indijane Džonsa, mora se probijat kroz džunglu poroka da bi se probio do Svetog grala istine…”

Začuje se veseli žamor ženskih glasova. U Klub zakorači studentica, ali ujedno i predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović u društvu dvije studentice. Bile su poput njenih replika, samo tridesetak godina mlađe. Prepoznam na njima odjeću koju sam na nekim prijašnjim presicama viđao na predsjednici. Spuznem pod stol da me Kolinda ne vidi da sjedim s buntovnim studentima. Odmah bi me smijenila s funkcije šetača njezine kujice Kike. Odozdola sam uplašeno virio. Jedna od studošica koje su ušle s Kolindom grakne:

“RAZOTKRIVENI STE! SUZI VAS JE SNIMILA SINOĆ dok ste se dogovarali urotu gore u studiju Radio Studenta”.

Suzi koja je stajala predsjednici s desna, spremno izvadi iz šljokičaste torbice ajfon. Slavodobitno pusti snimku. Klubom odjeknu snimljeni glasovi studentice politologije i studenta novinarstva. Kako dogovaraju da će profesora Dejana Jovića, nekadašnjeg savjetnika predsjednika Josipovića, nagovorit da iznebuha na predavanju zada test na temu “Istraživanje ruda u Libiji: utjecaj rudarstva na gubljenje vremena libijskog stanovništva.” Kolinda je za svoj doktorat uzela temu naslovljenu: “Odgovornost za zaštitu (R2P): Koncept, izazovi, ograničenja i naučene lekcije (slučaj Libije). U medijima se zadnjih dana špekuliralo – Kolinda nema pojma o Libiji, doktorat je prepisala od magistrice Bernarde Prašnikar koja je imala istog mentora kao hrvatska predsjednica, Antona Grizolda s ljubljanskog Fakulteta društvenih znanosti. Prašnikar je tepih svog magistarskog rada isprašila na temi “Koncept odgovornosti za zaštitu i njegova upotreba na primjeru Libije.” Činilo se da je Kolinda od nje preuzela libijski ćilim i reda radi zadala mu još par udaraca kloferom. Nevoljni student kojem sam pak ja, spomenuo sam već, bio mentor u Nacionalu, slijedom toga rezonirao je da Kolinda ništa neće znat na Jovićevu testu, pa će u štreberskoj panici izgubit glavu. Moljasta studentica politologije sjedit će blizu, pa će predsjednica od nje krenut mahnito prepisivat. Ova će je potajno snimat na kamericu. I dobit će ekskluzivnu priču zbog koje će predsjednica morat podnjet ostavku. Ili će barem izgubit na nadolazećim izborima.

Suzi ugasi ajfon.

“SRAMITE SE, KOLEGICE. Da niste možda u dosluhu s mojim bivšim savjetnikom Radeljićem? Niti jedna njegova tajna snimka nije me do sada ni okrznula, pa me sad pokušava ocrnit preko onog do čeg mi je najviše stalo, mog studentskog rada!” začujem Kolindin glas.

Studentici politologije, vidio sam kroz crvotočne rupe na stolu, izbile su crvene fleke po licu. Suzi joj se naglo unese u facu:

“Ušna školjka prljavija ti je od zahodske. Koki bi se na ispitu vjerojatno zagledala u tvoje prljavo uho, a ti bi je optužila da prepisuje!”

Predsjednica prasne u smijeh. To dodatno nabrije Suzi :

“Završit ćeš na nekom nezavisnom portalu kojem će Ministarstvo kulture ukinut i zadnju državnu lipu, pa ćeš se jedino moći hraniti svojim vlastitim šmrkljama! A umjesto kave pit žuč koju ćeš prosipat po Koki koja će do kraja života bit predsjednica!”

Kolinda i ona druga opet u smijeh.

“A tebe će Koki vjerojatno postavit na čelo SOA-e. Pokazala si da jedino imaš talenta za to”, proškrguta studentica politologije.

“Ne, glupačo! Mene će Koki postavit na HTV! Svaki dan gledat ćeš moje lice na ekranu i još ćeš za to morat plaćat pretplatu!” iskrevelji joj se Suzi.

“A mene ćeš postavit za svoju savjetnicu kad Hrga ode u mirovinu, jel tako Koki?” javila se i ona druga Kolindina studentska replika koja se do sada oglašavala samo kroz zlurad smijeh.

Po Kolindu dođe vozač, mora hitno krenut na neki sastanak. Dok je predsjednica izlazila iz Kluba, Suzi dovikne za njom:

“Koki, hoćeš mi sad dat onu svoju plavu haljinu koju si nosila na inauguraciji? Ti je ionako više ne nosiš…. Moraš priznat da sam zaslužila!” Napokon sam se mogao izvući ispod stola, sav sam se ukočio. Naručio sam nam još rundu piva i nazdravio:

“Za nas mlade! Na kojima svijet ostaje.”

Komentiraj