Brojne bilješke iz davne prošlosti otkrivaju postojanje mnogih neobičnih zima. Pojedinačni slučajevi iznimno oštrih i blagih zima pobuđivali su veliku pozornost. No, događalo se da tijekom nekoliko godina ili desetljeća učestaju istovrsne zime, koje su prekomjerno žestoke i snježne ili neprilično tople i kišne.
U drugome tisućljeću poslije Krista posebice učestale hladne zime bile su u “malom ledenom dobu”. U Europi je trajalo od sredine 15. do sredine 19 stoljeća. U 17. stoljeću takvih je zima bilo manje (12), a u 18. njihov se broj smanjio na 8. Prorjeđivanje “ljutih” zima nastavljeno je i u 19. stoljeću, a pogotovo ih je malo bilo u 20. stoljeću.
U ljetopisima iz Gornje Podravine zabilježeno je da zbog oštre zime 1708./09. – koja je inače diljem Europe bila na glasu kao jedna od najzločestijih zima – godina 1709. “nije bila sretna”. Na Sveta tri kralja 6. siječnja 1709. godine napadao je debeo snijeg i slijedili su ga i drugi snjegovi sve do Josipova (19. ožujka). Zima je bila toliko oštra da su prozebli zamalo svi vinogradi i zimski usjevi. Zato je zavladala nerodica.
Zima 1726./27. bila je – prema ljetopisu iz Pakraca – vrlo snježna. Početkom prosinca zapao je veliki snijeg i potrajao je sve do početka svibnja. Prema bilješkama iz Križevaca, te iste zime, po debelome snijegu i ledu tovar drva mogla je vući zaprega s osam konja, “a da se nije mogao slijediti trag”. Zima 1739./40. smatrala se u Europi najopakijom. Trajala je gotovo osam mjeseci, od sredine listopada do sredine lipnja.
Komentari