U petak, 22. listopada, u zagrebačkom kazalištu ZKM održat će se premijera predstave ‘Ja sam ona koja nisam‘ autora Mate Matišića u režiji Paola Magellija i dramaturgiji Željke Udovičić Pleštine.

Prateći strukturu Matišićeva teksta, predstava je konstruirana od tri jednočinke, naslovljene “Hrvatska Lolita”, “Porno film” i “Žena djevojčica”, koje povezuju glavni ženski likovi.

“Ipak, redatelj i dramaturginja odmiču se od realističnosti i naturalističnosti prvog plana teksta te poniru u unutarnje svjetove triju žena, onih koje su izudarane, ranjene i opet prelijepe, koje se razotkrivaju fizički i emotivno, neustrašene od tuđih pogleda, halapljivih i sažalnih, izrastajući na njima iznova u nova bića koja žive s druge strane brutalne stvarnosti”, navodi se u najavi predstave.

U tri jednočinke glume Anđela Ramljak, Maro Martinović, Barbara Prpić, Milivoj Beader, Doris Šarić Kukuljica, Hrvojka Begović, Filip Nola (“Hrvatska Lolita”); Lucija Šerbedžija, Frano Mašković, Ugo Korani, Filip Nola (“Porno film”) te Urša Raukar, Zoran Čubrilo, Dado Ćosić, Lucija Šerbedžija, Anđela Ramljak, Milivoj Beader / Katarina Bistrović Darvaš (“Žena djevojčica”).

Scenografiju osmišljava Miljenko Sekulić, kostimografkinja je Marita Čopo, glazbu potpisuju Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, a videoprojekcije Ivan Marušić Klif. Svjetlo oblikuje Aleksandar Čavlek.

Matišićevo pismo dobro je poznato hrvatskoj kazališnoj publici, na mjestima potpuno oporo i gotovo surovo u svom temeljnom dispozitivu, snažno kontrastirano sa žanrovskim odrednicama komedije ili crne komedije, a opet do kraja iskreno i ogoljeno u svom sadržaju, koji u tom transferu između autora i njegove publike ne štedi baš nikoga. Ovog pisca na pozornicama uglavnom uprizoruju u realističnom ili čak naturalističkom izvedbenom prosedeu, međutim, namjera je redatelja Paola Magellija, u suradnji s njegovom stalnom dramaturginjom Željkom Udovičić Pleštinom, zapravo suprotna i zbog toga izrazito uzbudljiva.

Magelli i Udovičić Pleština će unutar Matišićeva pisma svojim postupkom tražiti procjepe u prostor podtekstualnog ili čak psihodramskog, čime će i osnovni prosede ove predstave biti izmaknut u unutarnje svjetove ženskih junakinja, u kojima će se jasno zrcaliti naša pomalo trusna i neizvjesna sadašnjost, uvijek prije svega spremna, a ovoga puta kroz jedinstveno žensko iskustvo, na teško suočavanje s istinom vremena koju svi zajedno dijelimo i živimo.

Paolo Magelli, jedan od najeminentnijih redatelja ovih prostora, nastavlja svoju dugovječnu, uzbudljivu i po svemu jednu od najznačajnijih suradnji između jednog redatelja i jednog kazališta, kroz inscenaciju nove trilogije Mate Matišića u kojoj su osnovne narativne linije, motivi, a onda i sama unutarnja kompozicija zastupljenih drama povezane sa ženskim likovima i njihovim sudbinama. Na taj način drame funkcioniraju kao formalno žanrovske i strukturalno odvojene cjeline, povezane likovima koji ih grade i povezuju.

U sigurnom rukopisu Paola Magellija i njegova autorskog tima suradnja s Matišićem zasigurno će rezultirati uzbudljivom i provokativnom predstavom.