Mirko Hrkač: ’Ako treba, prosvjedovat ću svakoga dana ispred Ministarstva zbog nebrige za slabovidne’

Autor:

Marin Hižar

Mirko Hrkač, predsjednik Zaklade Čujem, vjerujem, vidim, govori o nepravdi koju njegova zaklada trpi zbog Ministarstva kulture i medija

Zaklada „Čujem, vjerujem, vidim“ svoju glavnu djelatnost više neće moći obavljati. Problem je onaj najčešći, onaj za koji bi naši stariji uvijek govorili „pare nisu problem, para nema“. Osnovana je prije petnaest godina s ciljem „pomaganja osobama s posebnim potrebama u edukaciji i čitanju te njihovoj cjelokupnoj integraciji u društvo“. Iako se definicija koju daje predsjednik zaklade Mirko Hrkač čini opširna, okosnica zaklade je od početaka bila na vođenju knjižnice za osobe s poteškoćama u čitanju.

Knjižnica ima jednu zaposlenu osobu, voditeljicu knjižnice koja mora postojati zbog širokog obujma posla. Radi se o svakodnevnom radu na prilagođavanju brojnih knjiga za slabovidne i slijepe osobe. Voditeljica knjižnice odabire naslove i oni se u studiju zaklade snimaju. Čitač čita naglas, a uglavnom ga Mirko Hrkač snima. Takvih honorarnih čitača ima Mirko nekoliko. Na jednoj knjizi s njima radi tjednima. Snimak se uređuje za korištenje na mreži, gdje je svakom članu knjižnice knjiga dostupna preko korisničkog računa ili fizičkom posudbom CD-a s posebnim programom za čitanje. No na koncu 2022. godine zaklada će svoju dugogodišnju humanitarnu prosvjetiteljsku manufakturu morati zatvoriti.

„U ovih 15 godina rada uspjeli smo obraditi oko 800 knjiga. Svaka osoba koja ne može čitati kod nas ih može posuditi besplatno. Sve što je nama bitno je to da osoba dostavi liječnički dokaz o svojim poteškoćama pri čitanju. Nije ovo nastalo ni iz čega. Sve sustave koje koristimo smo sami razvili“, tvrdi Hrkač za Zagreb News.

Sve je počelo od određivanja potpore za snimanje audioknjiga. Hrkač i njegov tim sredstva za isplaćivanje honorara i održavanje prostora dobiju iz privatnih donacija i potpora Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija, na čijem je čelu ministrica Nina Obuljen Koržinek. Grad Zagreb sa svojim potporama je redovan, no Ministarstvo je sredstva u natječaju za potpore u kojem zaklada sudjeluje iz godinu u godinu smanjivalo. Prošle je godine bilo 20 posto, a ove 50 posto, tvrdi Hrkač.

„Najveći problem pojavio se kada su zakladi početkom listopada smanjili potporu za snimanje knjiga. Godine 2020. potpora nam je iznosila 100.000 kuna, iduće godine 80.000, a ove 50.000 kuna. Najveći je problem što svojim čitačima moram osigurati isplatu honorara za rad. Ja snimam, ako imam novca isplatit ću si plaću, a ako nema neću. Prošle sam godine jedva isplatio samo čitačima. Došao je taj trenutak kada je bio objavljen ovogodišnji natječaj, gdje sam shvatio da ja ne mogu dalje i da ne mogu snimati“, nastavlja Hrkač.

Hrkač nije dugo čekao: 27. rujna poslao je pritužbu na rezultate natječaja u zakonskom roku. Odbijenica mu je stigla u roku od 27 minuta u obliku neformalnog odgovora. Zaklada nije štedjela vrijeme da Ministarstvu kulture i medija najavi prosvjed 4. listopada ispred zgrade Ministarstva s ciljem vraćanja stare potpore jer je „ u Hrvatskoj slijepima dostupno tek 0,23% literature“.

Ministarstvo je i tada bilo brzo na odgovoru i zamolilo za strpljenje kako bi se razmirica razriješila. „Nema potrebe za tako radikalnim postupcima“, rekli su iz Ministarstva. Dana 7. listopada 2022. održan je sastanak s predstavnicima Ministarstva kulture i medija i predstavnicima zaklade.

Zaključak je bio pozitivan – stare potpore se vraćaju. Zaključak se nije ispoštovao i dogodio se još jedan sastanak. Tamo se tvrdilo da se potpora zapravo povećala. Mirku Hrkaču tada je prekipjelo. Ne može više dalje i kaže da mu je puknuo film. Sada ide u svakodnevni prosvjed ispred Ministarstva, pa makar to trajalo godinama.

„Svi znaju što se događa. Svi se boje javno istupiti jer se boje da će ostati bez ono malo što imaju. Ja sam riskirao. Ne mogu više ovako raditi nakon 15 godina. Jedan prst na ruci mi se savio trajno od rada na tipkovnici. Kao da im mi iz zaklade smetamo. Ja sam odlučio. Ja ću tamo biti godinu dana svaki dan sat vremena ako treba. Idem tamo svaki dan sa svojim megafonom. Malo da im trubim, malo da im sviram“, najavio je Hrkač.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.