MATJAŽ KEK: ‘Ne zanimaju me milijuni, bitniji su mi ljudi s energijom i idejom’

Matjaž Kek, bivši trener Rijeke i izbornik slovenske reprezentacije, analizira predstojeću utakmicu protiv Hrvatske, situaciju oko izbornika Zlatka Dalića i financijsku situaciju u europskim klubovima

Slovenski izbornik Matjaž Kek dva dana nakon kvalifikacijske utakmice za SP u Kataru 2022., Hrvatska-Slovenija u Splitu 7. rujna, proslavit će okrugli rođendan. Kek je među najuspješnijim slovenskim trenerima u povijesti i sigurno najbolji trener-stranac koji je radio u Hrvatskoj, ako se Keka uopće može smatrati „strancem“ jer i sada živi na relaciji Maribor – Opatija – Sukošan.

Matjaž Kek ima slovensko i austrijsko državljanstvo jer je 10 igračkih godina proveo u Austriji. S Mariborom, u kojem je potekao, bio je kao igrač trostruki prvak Slovenije, dvostruki i kao trener, a kao izbornik odveo je Sloveniju na SP godine u Južnoafričkoj Republici.

S Kekom je 2012. godine počelo stvaranje europske Rijeke. Odstupio je s kormila na Rujevici 2018. godine nakon dvije duple krune – 2017. godine osvojio je prvenstvo i kup, a 2014. godine Hrvatski kup i Superkup, uz to što je Rijeku uveo u birano europsko društvo – pamte se spektakli protiv Stuttgarta, Seville, Feyenoorda, Lyona, Standarda, Milana, AEK-a, Betisa….

TEMPO: Osjećate li se kao stranac u Hrvatskoj?

Bilo je u mojoj karijeri puno uspona i padova, a sigurno su najljepša iskustva i moja najveća životna škola vezani uz Rijeku. To kako su me ljudi primili ne samo u Primorju, nego u cijeloj Hrvatskoj gdje smo igrali, nešto je što se ne zaboravlja. I sad sam veći dio godine u Hrvatskoj i ne mogu se osjećati kao stranac. Moj je životni moto poštivati domaćine, kulturu i običaje ljudi među koje si došao i to mi ni ranije u Opatiji, a sada više u Sukošanu, nikad nije bio problem.

TEMPO: Uskoro punite 60 godina, slijede li tek sada s iskustvom najbolje trenerske godine ili se morate pomiriti da su u trendu mlađi treneri u svjetskom nogometu?

Evo, od 60 godina doslovno sam cijeli život u nogometu. Živio sam pokraj Ljudskog vrta u Mariboru i otkad znam za sebe sam na igralištu, pravo sam dijete kluba. U Mariboru sam 1999. godine, odmah po završetku igračke karijere počeo i trenerski put kao pomoćnik. Slažem se da su sada na cijeni mlađi, talentirani treneri, a za mene su uvijek postojali samo uspješni treneri i malo manje uspješni. U našem se poslu to vrti u krugovima – rezultat te diže u orbitu ili te baca u zaborav. Tko to prihvati kao neminovnost, bit će mu lakše raditi. Zato mislim da će uvijek glavni trend biti između uspješnih i manje uspješnih trenera.

 

‘Tražim igrače po karakteru, one koji možda nisu klase, ali imaju izrazitu volju i želju. Oblak i Iličić svojim su autoritetom uzor mlađima’

 

‘Tražim igrače po karakteru, one koji možda nisu klase, ali imaju izrazitu volju i želju. Oblak i Iličić svojim su autoritetom uzor mlađima’TEMPO: Možete li pripremiti nešto specijalno za Hrvatsku u Splitu 7. rujna i iznenaditi je kako ste to uspjeli proljetos kada je Slovenija prvi put u povijesti pobijedila?

Moja je osnovna vodilja – svi koje zovem moraju iskazati veliku želju i ponos što igraju za nacionalnu momčad i nose sveti dres. To nije floskula. Na primjer, Kevin Kampl iz RB Leipziga bi nam strahovito dobro došao, igra na vrhunskoj razini, no zbog nekih repova otprije mog dolaska i zbog problema s ozljedama, izrazio je želju da ne bi igrao. I što tu možeš? Onda tražim igrače po karakteru, one koji možda nisu te klase, ali imaju izrazitu volju i želju. Reprezentacija se mora poštovati i voljeti, imam srećom dva svijetla primjera, Jana Oblaka i Josipa Iličića koji su svojim autoritetom uzor mlađima, kao što Hrvatska ima Modrića i druge senatore. Uvijek će biti problema i nezadovoljnih igrača, a ja moram biti čist pred svima, i pred sobom, i odgovarati za svoj popis. Uvijek razmišljam samo o onim igračima koje imam, a ne o onima koji nisu tu.

TEMPO: Poznati ste kao strog trener – s kojim ste igračem imali najproblematičniji odnos?

U nogometu se puno toga bazira na međuljudskim odnosima, a onda neizbježno ima i razmimoilaženja i sukoba. I u Rijeci koja je imala fantastičnu atmosferu i vrhunske rezultate, nije sve bilo bajno. Bilo je i teške komunikacije, pogriješe igrači, griješimo i mi treneri, donesemo krivu odluku ili krivi izbor, a ne može ih 25 odjednom igrati, sigurno da ne mogu svi biti zadovoljni. Konflikti spadaju među zakonitosti nogometa, a prvo ja kao najodgovorniji moram biti objektivan i samokritičan i priznati svoje pogreške. Imao sam nezadovoljnika, igrač eksplodira u negativnom smislu, a onda ode u drugi klub i eksplodira na pozitivan način. Zar nije Antonio Mirko Čolak iz Rijeke otišao u PAOK i praktički nestao, da bi zasjao u punom sjaju u Malmöu i nametnuo se za Dalićev popis. Nijedan konflikt nije mi bio drag, osjećao bih gorčinu jer znam i da sam ja puno puta pogriješio. Nije mi se teško ispričati, a ne poznajem trenera koji u svom radu sve pogodi savršeno.

Matjaž Kek je kao izbornik odveo slovensku reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo 2010. godine koje se igralo u Južnoj Africi. PHOTO: GULIVER IMAGES/IMAGO SPORTFOTODIENST

 

TEMPO: U sastavu Hrvatske nema Rebića, Petkovića, Brekala, Vrsaljka… Je li vas to iznenadilo?

Dalić najbolje zna tko mu treba i tko je u potrebnoj formi. Razmišljam o onima koje je Dalić pozvao, a ne o onima kojih nema. Znamo svi u Sloveniji tko nas i što nas čeka na Poljudu, kakva atmosfera i tko je favorit. Vodio sam Rijeku pred punim splitskim tribinama u teškim dvobojima, nije lako igrati u takvom grotlu, ali meni je to uvijek pravi poticaj. To je pravi nogomet i želio bih da Poljud i protiv Slovenije bude pun.

TEMPO: Hrvatska je na Euru prošla skupinu i ispala u produžetku od Španjolske, bilo je glasnih kritika na račun izbornika Dalića. Kako sad s distance gledate na nastupe Hrvatske na Euru?

Jasno je bio postavljen cilj – proći skupinu. Normalno da su nakon drugog mjesta na SP-u u Rusiji očekivanja bila enormno velika, kao što je iluzorno očekivati da će se u kontinuitetu igrati finala. Onda Hrvatska ne bi čekala 20 godina od bronce 1998. do srebra u Rusiji Dalić je bio prisiljen na promjene u sastavu iz Rusije, ostao je bez ključnih igrača, a s nekoliko treninga stvoriti novu momčad, ne ide to baš tako. Hrvatska je osnovni zadatak ispunila, a o velikom, fenomenalnom dvoboju sa Španjolskom, o drami u produžecima mogla je pobjeda otići na hrvatsku stranu, a na žalost, okrenula se na španjolsku. Za mene to ne može biti neuspjeh.

TEMPO: Je li po vama, iz trenerskog kuta, Zlatko Dalić pogriješio što nije otišao s mjesta izbornika nakon što je bio na vrhuncu sa srebrom iz Rusije?

To su stereotipi, kao moraš otići dok si na vrhu. I mene su često ispitivali zašto se nisam povukao kad sam bio na vrhu. E pa nisam, svatko za sebe najbolje zna kad je pravi trenutak reći dosta i kad je vrijeme za rastanak. Kad sam to osjetio u Rijeci, nakon šest prekrasnih godina, moja odluka bila je toliko čista da nisam nimalo dvojio trebam li ostati ili otići.

TEMPO: Dalić kaže da ga nakon Hrvatske može privući jedino izazov u velikim klubovima Lige petice? Razmišljate li i vi o angažmanu u jakom klubu engleske njemačke ili talijanske lige?

Zasad sam izuzetno zadovoljan radom u reprezentaciji Slovenije i NZS-u, premda će biti jako teško kvalificirati se na SP u Katar. Ne sanjarim o silnim milijunima i ne hodam po oblacima, čvrsto sam na zemlji i u ovim me godinama može zadovoljiti samo zdravi, logični projekt s ljudima koji su se spremni podrediti zajedničkom cilju. Mislim da je vrijeme „one man banda“ prošlost, jer bez kvalitetnog tima oko sebe, struke i logistike, pozitivne zajedničke energije, više nitko ne može funkcionirati. Koji će to biti klub ili selekcija i u kojoj državi, nemoguće je razmišljati. Posvećen sam isključivo selekciji Slovenije.

 

‘Često su me ispitivali zašto se nisam povukao kad sam bio na vrhu. E pa nisam. Svatko za sebe najbolje zna kad je pravi trenutak za reći dosta’

 

TEMPO: Slovenije dugo nije bilo na velikoj sceni, od Svjetskog prvenstva Zbog čega Hrvatska reprezentacija toliko odskače u broju nastupa u završnicama europskih i svjetskih prvenstava u odnosu na okruženje, na Srbiju, Sloveniju, BiH…?

Hrvatska odskače po kvaliteti ispred svih i na tome vam mogu samo čestitati, učiti od hrvatskog primjera i to pokušati primijeniti na slovensku reprezentaciju i klubove. Mi smo je proljetos pobijedili, što je veliki pothvat, ali za proći skupinu za SP nije dovoljan jedan uspjeh. Nakon toga odmah smo primili šamar od Cipra. To je inače problem nas Slovenaca, bljesnemo i stanemo. U puno toga smo slični, dijelimo iste probleme, jer i nama igrači premladi odlaze van, ugase se, a nije dovoljno biti mlad i talentiran da bi uspio u nogometu.

TEMPO: Za razliku od Slovenije, Hrvatska nema moderan stadion ni nogometni kamp.

To svakako ide na dušu svih koji su odgovorni za to. To vam je crna mrlja. Sad su nastupile bitne promjene u vrhu HNS-a i uvjeren sam da će se to ubrzo riješiti. Hrvatska i Zagreb trebaju moderan stadion kakav Vatreni i Dinamo zaslužuju svojim rezultatima. Uostalom, Rijeka je s Rujevicom pokazala da se s vizijom i jasnim planom puno može napraviti i bez intervencije politike.

TEMPO: Koliko je za državu Sloveniju i slovenski nogomet važno što je predsjednik UEFA-e Aleksandar Čeferin?

Predsjednik se dokazao bitnim za cijelu regiju, jer zna saslušati, ima sluha za naše probleme i spreman je pomoći, ne nužno samo novcem. Velika nam je stvar što je Slovenac na tako visokoj funkciji, vrlo je otvoren, izravan, a ima energiju neumorno raditi 24 sata i hrvati se s problemima i pritiscima sa svih strana. Vodi odlično UEFA-u u vrlo izazovno vrijeme i mislim da se po potezima vidi kako radi na korist svima u nogometu.

TEMPO: UEFA i Čeferin odbili su prvi napad superbogatih klubova za osnivanjem Superlige? Što mislite hoće li se ta inicijativa nastaviti i može li doći do osnivanja lige samo najbogatijih?

Probat će se sigurno nastaviti, jer to je zakon kapitala. Novac drma svijetom, a uvjeren sam da će se UEFA i FIFA uspješno odupirati i pronaći najbolji kompromis. Nogomet bi puno izgubio postane li samo igračka za bogate, mora se pronaći odgovarajući format i zadržati nogomet za sve, a ne samo za bogate. U tome ne vidim ništa dobro, ne može biti nogomet samo za privilegirane.

Dinamo, Hajduk i Crvena zvezda bili su klubovi koji su željeli Matjaža Keka za trenera, ali on je odabrao slovensku reprezentaciju. PHOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

TEMPO: Kako objašnjavate i da supermoćna i velika Barcelona upadne u dugove od milijardu i 300 milijuna eura? Ili to što su u dugovima i veliki klubovi oko kojih se vrte nezamislive svote, Juventus, Real…

Nije to od jučer, vuku se dugovi godinama. Te nebulozne cifre samo odbijaju ljude, jer dok se oni muče kako bi uštedjeli novac za ulaznicu, ili manji klubovi kako bi preživjeli, slušaju o razbacivanju milijunima. Takav jaz je neodrživ, to jedno s drugim ne ide. Ti minusi morali su doći na naplatu. Pa koliko je to suludo kad se i Barcelona morala odreći Messija!? Nužan je financijski fair-play, jer to su postale abnormalne cifre.

TEMPO: Kako gledate na odlazak Messija iz Barcelone i koliko će to utjecati na nogomet u Europi, hoće li PSG dominirati?

PSG neće dominirati, naći će se momčadi koji će im parirati, morat će se oni pošteno namučiti da ostvare cilj i osvoje Ligu prvaka. Barcelonina era je završila, no i Ronaldo je otišao iz Reala, a nogomet se igra i dalje. Jedna priča bio je Messi u Barceloni, nešto drugo je u Argentini, a tek ćemo vidjeti kakav će biti u Parizu. Svakome će biti najveći izazov sučeliti se s bogatim PSG-om i njima u Parizu, neće se biti jednostavno nositi se s time.

TEMPO: Slovenija je svjetski uspješna u košarci, odbojci, rukometu, sa samo dva milijuna stanovnika imate prvake i svjetske zvijezde u biciklizmu ili skijanju. Jesu li ti sportovi zbog velikih uspjeha i medalja u popularnosti nadmašili nogomet?

S uspjehom uvijek raste popularnost. Košarka je s Lukom Dončićem enormno narasla i može im se samo čestitati kako su na Olimpijskim igrama zapalili cijelu regiju, što sam vidio i po reakcijama u Hrvatskoj. Ne smijemo zbog toga biti ljubomorni i gledati ih preko nišana, nego slijediti njihov uspjeh i preuzeti ono najbolje. To je na ponos cijeloj zemlji i dobro za sve, jer govori se o sportu, a okružuje nas previše toga negativnoga. Uvijek mi je drago pratiti i uspjehe svih hrvatskih sportaša. Mi mali trebamo se podržavati, uz to smo i susjedi, i to je jedino normalno i prirodno, a ne raditi tenzije i svađati ljude između sebe. Svaki uspjeh, u individualnim ili kolektivnim sportovima, nešto je čudesno kad imaš za protivnike Amerikance, Ruse, Kineze, Francuze… sve te sportske velesile s njihovim potencijalom u novcu i širini izbora. Treba se pomiriti da mi mali ne možemo stalno biti ravnopravni s njima, nemamo tu bazu, ne možemo samo zagrabiti i popuniti selekciju. To je sudbina svih s ovih prostora, a tko ne zna biti velik kao gubitnik, neće biti ni veliki pobjednik.

TEMPO: Bili ste lani na korak do Dinama, žalite li što ga niste preuzeli kad vas je zvao 2020. godine?

Imao sam čvrst dogovor sa Slovenskim nogometnim savezom i bilo mi je najbitnije da se ispoštuju sve tri strane u pregovorima. Najkorektnije smo i ljudski pokušali pronaći rješenje. Nije se dogodilo, a jasno je meni tko je Dinamo i što znači voditi takav klub. Smatram dobitkom što sam upoznao neke ljude u svjetlu kakvim se nismo poznavali i nema smisla vraćati se unazad. Dinamu, kao i Hrvatskoj, želim sve najbolje, osim 7. rujna u Splitu protiv nas, a svakako bih želio da se zajedno plasiramo u Katar.

 

‘Nogomet bi puno izgubio postane li samo igračka za bogate, mora se pronaći odgovarajući format i zadržati nogomet za sve, a ne samo za bogate’

 

TEMPO: Dinamo se nije dobro proveo protiv Sheriffa u play-offu Lige prvaka.

Prije njih nije ni Zvezda. Dinamo je evidentno na kritičnoj točci, samo jedna utakmica sa Sheriffom razgolitila je mnogo toga i nije gorući problem neulazak u Ligu prvaka. Morat će skupiti glave, slijedi im izazovan period, jer podignula se i kvaliteta svih u HNL-u, u prvom redu Osijeka s Bjelicom, pa Hajduka, Rijeke koja u tišini radi odličan posao i bit će tu puno neizvjesnosti.

TEMPO: Bili ste i na popisu Hajdukovih želja, spominjala vas je i Crvena zvezda.

Sve su to nogometni velikani, klubovi bogate povijesti, lagao bih da ne godi spominjanje u njihovu kontekstu, a pomalo me i smeta sve to bombardiranje i preuveličavanje po medijima da me zovu na sve strane. Dok sam radio u Saudijskoj Arabiji uvjerio sam se kako nije sve u novcu, bitniji su mi ljudi s energijom, pozitivni projekt i poticajna atmosfera u kojoj radim.

TEMPO: Navršavate 60 godina, vidite li se još dugo na trenerskoj klupi?

Ja sam trener, najsretniji sam sa šiltericom na glavi uz teren, tu sam sretan i to je moj život. Bit ću ispunjen ako i dalje budem u nogometu, zašto ne u radu s mlađim kategorijama, premda nisam fah-idiot koji samo 24 sata razmišlja o nogometu. Imam obitelj, svoja zadovoljstva, volim druženja s prijateljima, a sretan sam što imam tu privilegiju biti između moje domovine Slovenije i Hrvatske, često u Sukošanu gdje su me ljudi prihvatili kao svoga.

TEMPO: Vaša ljubav je jazz, hoćete li se ponovo okušati i kao DJ na radiju?

A ne, to je bilo stjecaj okolnosti koji se nepotrebno prenapuhao. Glazba mi je puno pomogla prebroditi vrijeme najčvršćih restrikcija zbog pandemije u Sloveniji kad smo bili uskraćeni za normalni život i stalno su nam se vrtjele brojke oboljelih i umrlih. Samo da se svi skupa što prije vratimo u kakvu-takvu normalu i ostanemo zdravi, pogotovo u glavi.

 

Komentiraj