Marileidy Paulino je s 18 sa rukometa prešla na atletiku, s 26 postala svjetska prvakinja na 400 m

Autor:

Athletics - World Athletics Championship - Women's 400m Final - National Athletics Centre, Budapest, Hungary - August 23, 2023 Gold medallist Dominican Republic's Marileidy Paulino celebrates with her medal after winning the women's 400m final alongside silver medallist Poland's Natalia Kaczmarek and bronze medallist Barbados' Sada Williams REUTERS/Aleksandra Szmigiel Photo: ALEKSANDRA SZMIGIEL/REUTERS

ALEKSANDRA SZMIGIEL/REUTERS

Dvostruki olimpijski (Atena 2004, London 2012) i svjetski (Edmonton 2001, Pariz 2003) prvak Felix Sanchez više nije jedini Dominikanac sa individualnim zlatom sa nekog od najvećih natjecanja. Marileidy Paulino (26) u srijedu je osvojila zlato na 400 metara u sklopu Svjetskog atletskog prvenstva u Budimpešti i tako se nakon dva velika srebra (OI Tokio 2020, SP Eugene 2022) okitila i najvećom nagradom. Doduše, malo su joj se i poklopile zvijezde, zapravo – ne baš malo, jer je Shaunae Miller-Uibo, zlatna sa dvaju zadnjih Igara i zadnjeg SP, preskočila Budimpeštu jer je nedavno, u travnju, rodila, dok je vlasnica najboljeg ovosezonskog rezultata Sydney McLaughlin-Levrone, koja se ove godine sa prepona prebacila na „flat“, pred SP ozlijedila koljeno.

To naravno ne umanjuje doseg Paulino koja je u finalu SP istrčala 48.76, osobni i nacionalni rekord, samo dvije stotinke sporije od najboljeg rezultata sezone spomenute McLaughlin-Levrone. Paulino je pobijedila ispred Poljakinje Natalije Kaczmarek koja je trčala 49.57 i Sade Williams s Barbadosa s 49.60.

Ovo svjetsko zlato za Paulino ipak nije prvo – bila je zlatna u mješovitoj 4×400 metara štafeti prošle godine u Eugeneu međutim ovogodišnji doseg ipak ima veću težinu. Inače, kao što je to s atletičarima slučaj u mnogim državama, Paulino je u Dominikanskoj republici službeno zaposlena u vojsci, konkretno u zračnim snagama, ima čin kaplara i redovno za svoju državu nastupa na vojnim igrama.

Ako do kraja pojednostavimo njen sportski put, reći ćemo da je Paulino svjetska prvakinja i olimpijska doprvakinja postala slučajno. Zapravo, sve slučajno dogodilo se u njenim mladim danima – bila je talentirana odbojkašica, zatim se prebacila na rukomet u kojem je bila toliko dobra da je bila na rubu ulaska u reprezentaciju. Zvuči nevjerojatno, ali je istina – atletikom se počela baviti 2015., s 18 godina, nakon što ju je profesor tjelesnog, uvjerivši se u njene strašne potencijale, nagovorio da počne trenirati sprint.

Srećom, poslušala ga je, iako joj, kao ni ranije u životu, nije bilo lagano, Bosonogo treniranje sprinta nije baš idealno, iako dugoročno sigurno donosi određene benefite. Paulino je odrastala u dosta teškoj materijalnoj situaciji, majka je samostalno podizala nju i petoro braće i sestara, nije u obitelji bilo novca za puno toga, ponajmanje za sprinterice. Danas zlatna Marileidy nije zaboravila svoje teško djetinjstvo, sada je ona u situaciji da pomaže drugima a to i čini – osnovala je zakladu za pomoć djeci bez roditelja.

Prelazak u atletiku odmah se pokazao kao pun pogodak, već u prvoj godini treniranja postala je juniorska prvakinja Dominikanske republike a sljedeće godine, 2017. je s rezultatom 11.96 postala i seniorska državna prvakinja.  S osobnim rekordom na 100 m 11.39, rezultatom koji je dobar ali ne i vrhunski, Paulino se s trenerom 2020. odlučila prebaciti na 400 metara. Pun pogodak, iako te godine zbog COVID-a nije bilo puno natjecanja, već sljedeće se to zaista pokazalo kao izvrsna odluka, u Tokiju je trčala 49.20 i uzela spomenuto olimpijsko srebro.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.