Među hrvatskim scenskim umjetnicima nezaobilazno mjesto pripada Mariji Ružički Strozzi, jednoj od najpoznatijih i najvećih hrvatskih glumica svih vremena, koja je na pozornici bila prisutna gotovo 70 godina i ostvarila oko 600 uloga i više tisuća nastupa, kao nijedna hrvatska glumica prije ni nakon nje.

Rodila se 3. kolovoza 1850. u gradiću Litovelu u Moravskoj, a istog dana njen otac, mladi glazbenik Leopold Ružička, otišao je u obližnju gostionicu proslaviti rođenje kćeri, ne sluteći da će jedan slučajni susret sudbonosno utjecati na njegov život. Ružička je te večeri u gostionici upoznao članove jedne njemačke kazališne družine u kojoj je bio i zagrebački glumac Josip Freudenreich, porijeklom također iz Moravske. Dok je družina gostovala u Litovelu, Ružička i Freudenreich su se svakodnevno sastajali i razgovarali, a prije odlaska iz Moravske, Freudenreich je poslao pismo upravitelju zagrebačkog kazališta Dimitriju Demeteru i obavijestio ga da je u jednom gradiću našao glazbenika koji bi bio vrlo koristan u kazališnom orkestru Zagreba. Demeter je prihvatio Freudenreichov prijedlog i za nekoliko tjedana Ružički je stigla ponuda za angažman. Kad je uvjerio i svoju suprugu Tereziju da mu se napokon pružila prilika da postane član orkestra jednog ozbiljnog kazališta, s obitelji je krenuo u Hrvatsku. Mala Marija je tada imala četiri mjeseca.

Marija Ružička Strozzi ostaviti će jedinstven trag u povijesti hrvatskoga glumišta. Njen lik biti će ovjekovječen na svečanom zastoru Hrvatski preporod Vlaha Bukovca, a bila je jedina scenska umjetnica kojoj je još za života postavljena bista u HNK u Zagrebu.