Andrej Plenković napravio je puni krug. Početak mandata obilježen mu je proustaškim provokacijama. Kninom je na proslavi Oluje 2016. marširala skupina crno odjevenih momaka, koji se nedvosmisleno legitimiraju uzvikujući „Za dom spremni“, a potom se u Jasenovcu postavlja ploča zagađena istim ustaškim pozdravom. Tri godine kasnije, na ulasku u četvrtu, posljednju godinu svog mandata, premijer ima svojevrsni déjà vu. Hrvatskom ponovno odjekuje ZDS, kojim je NDH potpisivala masovne likvidacije. Plima ustaške simbolike opet plavi zemlju – po Kninu na Dan pobjede i na Thompsonovom koncertu u Splitu, uz potpuno šokantno opravdavanje koje upravo stiže s Pantovčaka.

S mnogo benevolentnosti moglo bi se reći da je premijer ploču iz Jasenovca uspio riješiti. Istina, vrlo polovično i zapravo kukavički. Više od godinu dana trebalo je za njeno premještanje. Ne za uklanjanje. To je mjera njegove efikasnosti, ne samo kad je ustaško orgijanje posrijedi. Ali nerješavanje problema više se ne čini njegovim najvećim hendikepom. Na početku Plenkovićeva mandata proustaški su se incidenti događali bez izravnog sudjelovanja vlasti. Novom su premijeru uvaljivani kao kukavičje jaje. Danas u njihovoj eskalaciji aktualna vlast uvelike asistira.

Recentni je crnokošuljaški defile počeo iznenađujućom odlukom gradonačelnika Splita Andre Krstulovića Opare da uoči proslave Oluje u svom gradu organizira i s pola milijuna kuna financira koncert Marka Perkovića Thompsona. Čovjek koji se dosad predstavljao kao pripadnik umjerenog krila HDZ-a odjednom je otvoreno otplovio na drugu stranu. Posve očekivano, koncert se pretvorio u desničarski dernek natopljen ZDS-galamom i drugom otvoreno proustaškom simbolikom. Opara kao da je tu atmosferu namjerno raspaljivao, kritičare koncerta, za tisuće mladih trening ustašluka, proglašavajući neprijateljima Hrvatske. „Takve smo pobijedili prije 24 godine“, bezobrazno je izjavio, otvorenim ostavljajući pitanje smatra li svoje oponente petom kolonom velikosrpske agresije ili Oluju vidi kao pobjedu nad neustaškom Hrvatskom.

Skejini urlatori bez prijave

Dan kasnije provokacije se nastavljaju u Kninu, postrojavanjem pripadnika HOS-a, koji su usred grada i usred državne proslave, neometani od policije, urlali ustaški pozdrav. Njihov vođa Marko Skejo, onaj koji se diči prepoznatljivim – da ne bude zabune – hitlerovskim brkom, blasfemično izjavljuje da mu je ZDS kao u crkvi pozdraviti s „Hvaljen Isus i Marija“, deklarirajući da tim uzvicima časte svoje poginule i „našu Nezavisnu Državu Hrvatsku“. Ovaj niz revizionističkih provokacija kompletira i svjež, posve skandalozan istup predsjednice države, koja je u opširnom i, čini se, programski zamišljenom intervjuu Hrvatskom tjedniku opet odlučila stati u obranu ZDS-a i cijele ideološke bagaže koja s njim ide.

Aktualna vlast asistira cvjetanju proustaških sentimenata kao prvo svojim potpuno kapitulantskim stavom prema njihovim akterima. Policija je odlučila da protiv vikača ustaškog ZDS-a u Kninu i Splitu neće poduzimati ništa. Ovoga ih puta neće čak ni prijaviti. Svoje nepostupanje objašnjava navodnim izostankom inkriminirajućih obilježja. Policija tvrdi da u Skejinom skandiranju ustaškog pozdrava „nema ništa sporno“ jer se događalo pored spomenika, navodno u sklopu komemoracije. Također se pravdaju izostankom osuđujućih presuda. Njihove su dosadašnje prijave, navodno, bile neuspješne – sudovi ih odbacuju, ništa ne postižu.

Opravdavanje proustaških ispada

Međutim, to jednostavno nije istina. Nije istina jer se policija poziva na presude nekih nižerangiranih sudova, kojima je ZDS amnestiran, ali istodobno prešućuje barem tri visoke instance koje su u tom pogledu bile izričito proskribirajuće: Visoki prekršajni sud, zatim Ustavni sud, na koncu i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu nedvosmisleno su u slučaju nogometaša Josipa Šimunića i njegova izvikivanja ZDS-a na utakmici u Maksimiru potvrdili osuđujuću presudu, konstatirajući da je riječ o ustaškom i fašističkom pozdravu te stoga „manifestaciji rasističke ideologije“.

Nije moguće da u resoru ministra Božinovića to ne znaju. Ali reagira samo pučka pravobraniteljica Lora Vidović, upozoravajući na to da je prema zakonskoj normi i praksi višerangiranih sudova svako uzvikivanje pozdrava ZDS protupravno te se policija mora držati zakona: „Ne može policija odlučivati kada hoće, a kada neće prijavljivati.“ Prilično je to drugačije od reakcije premijera, koji svojom dvosmislenom izjavom da policija mora reagirati kad misli da je bilo prekršaja faktički otvara vrata voluntarizmu. Kao pravnik, Plenković bi morao znati da je policija obavezna reagirati u slučaju prekršaja, a nije ovlaštena rukovoditi se procjenama o isplativosti svoje prijave.

Drugo, HDZ-ova vlast proustaškim ispadima asistira svojim pokušajima relativiziranja i opravdavanja njihove toksične naravi. Od Plenkovićeve izjave o „dvostrukoj konotaciji“ HOS-ove ploče u Jasenovcu do skandaloznog petljanja ministra pravosuđa Bošnjakovića, koji tvrdi da se izvikivanje ZDS-a u Kninu „ne može osuditi i ne može procesuirati“ jer se, kako je rekao, nije dogodilo „na nekakvom javnom prostoru“, nego pred spomenikom pa je, dakle, komemorativnog karaktera. Da se centralni trg u jednom gradu ne smatra javnim prostorom – to je prilično iznenađujuća tvrdnja.

Kolinda sramota Hrvatske

Pravne akrobacije ministra Bošnjakovića upućuju na zaključak da vladajući faktički ispod žita pokušavaju implementirati najspominjaniji, ali ujedno i najkontroverzniji stav Plenkovićeva gremija, kolokvijalno nazvanog Povjerenstvom za prošlost, prema kojem je ZDS protuustavan, ali svejedno iznimno dopušten. Stav je vrlo diskutabilan, djeluje poput drvenog željeza, i pravno potpuno irelevantan. Premijer ga, naime, nije ugradio u zakone, nije pokrenuo bilo kakvu promjenu pravne norme, nije ga ni pokušao provjeriti u Saboru. Sve je ostalo na razini neobavezujuće preporuke. Svejedno, njegovi ga ministri, vidimo, sada promiču kao da je uklesan u Ustav. Usto, ono što je Povjerenstvo dopuštalo kao rijetku iznimku prakticiraju kao pravilo. Dakle, neovisno o tome što piše u zakonima, Plenkovićeva vlada faktički na mala vrata legalizira ustaški pozdrav, uvodeći ga u javni prostor kao dopušten i prihvatljiv.

Treće, Plenkovićeva vlast proustaškim svinjarijama asistira ne samo grijehom propusta nego i aktivnim podupiranjem. Iz faze toleriranja i povremenog koketiranja s NDH-sentimentima prelazi u otvoreno paktiranje sa ZDS-snagama. Notornog su Thompsona promaknuli u svog novog saveznika. On je naše teško oružje, povjerili su Nacionalu izvori iz HDZ-a. Ali o zagrljaju s desničarskim revizionizmom najfrapantnije ipak govori intervju Kolinde Grabar-Kitarović tjedniku koji je poznat kao proustaško glasilo. Prije pet godina svoj ulazak u kampanju najavila je gostujući kod Velimira Bujanca, a sada se, potpuno ponižavajuće, sama ponudila onima koji su je na naslovnici u jednom trenutku proglasili, doslovce, bestidnicom.

Nekoliko dana prije odlaska u Izrael, gdje će s domaćinima razgovarati ne samo o „militantnom islamu“ nego i o “hrvatskoj fašističkoj prošlosti“, Kolinda Grabar-Kitarović u Hrvatskom se tjedniku predstavlja kao teška desničarka. Na početku razgovora smatra se potrebnim opravdavati zbog antifašističke prošlosti svoje obitelji. Medijskim perjanicama proustaške politike pravda se jer su se njeni borili pod crvenom zvijezdom. Onda radi zaokret prema svojoj nekadašnjoj tezi o ZDS-u kao starom hrvatskom pozdravu, tezi koje se u jednom trenutku bila odrekla, pripisujući je sufliranju svojih ražalovanih savjetnika. Sada ponovno tvrdi kako je taj pozdrav, pod kojim su se „postrojbe HOS-a borile protiv združene agresije zvijezde i kokarde, prihvatljiv i neupitan“. Štoviše, „nijedan pozdrav pod kojim je branjen Vukovar ne može biti kompromitiran“. Na pitanja nabijena falsificiranjem povijesti, u kojima se režim NDH opravdava, a zločinački karakter Jasenovca osporava, odgovara kao da su najnormalnija i uglavnom kao da je s njima suglasna.

Kolinda Grabar-Kitarović pokušava se vratiti svome desničarskom jatu, od kojega se malo bila odvojila. Ali – valjda u panici – u svojim se političkim i povijesnim maglama potpuno pogubila. Kako je riječ o HDZ-ovoj kandidatkinji za predsjednicu Republike, Plenkovićeva će se stranka morati izjasniti o njenim krajnje problematičnim stavovima. Šutnju, sasvim razumljivo, treba tumačiti kao znak slaganja. Franjo Tuđman, jadan, mora da se okreće u grobu kad gospođa tvrdi da Hrvatsku želi vratiti na njegov „put ponosa i dostojanstva“. Bulumenta HDZ-ovih korifeja, koja se na utemeljitelja stranke voli pozivati, zapravo ga najviše falsificira. Tomislav Karamarko uporno se predstavljao kao retuđmanizator, a Tuđmanovu ideju nacionalne pomirbe proglašavao je teškom zabludom i njegovom rukom u Ustav upisan antifašizam namjeravao je izbaciti. Andrej Plenković podvio je rep pred HOS-om, njihovo proustaško mahnitanje praktično legalizirajući kao izraz domoljublja. Premda je Franjo Tuđman njihovo odijevanje crnih košulja i fašističke oznake izričito označio potpuno neprihvatljivim i štetnim po interese Hrvatske. U tom pogledu nije popuštao pa je HOS na koncu uklopio u Hrvatsku vojsku, ne dopuštajući da se kite simbolima ustaškog pokreta. Kolinda Grabar-Kitarović u svom je revizionističkom posrtanju otišla najdalje. Postala je sramota Hrvatske.