Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u utorak je za nacional.hr komentirao situaciju u Ukrajini. Osvrnuo se na povijest obilježavanja Dana pobjede u Rusiji te koju je dobru vijest za Ukrajinu donio 9. svibanj ove godine.

“Dana 9. svibnja ove godine Vladimir Putin je naredio bombardiranje niza ukrajinskih gradova. Najviše je stradala Odesa, koja je za herojski čin borbe sa fašističkim agresorom tijekom Drugog svjetskog rata dobila  titulu grada-heroja. Opet se Odesa bori s agresorom, ali sada s novokomponiranim ruskim fašizmom. Njihov poglavar, kao kremaljski vođa na Crvenom trgu, izjavio je da je došlo vrijeme za borbu s neonacistima u Europi. I to je točno. Rusisti su postali prijetnjom slobodarskoj Europi, i Ukrajina je opet, kao i 1941. godine na sebe primila prvi teški udarac, ali sada od strane moskovskih fašista. Oni opet, kao i 1933. godine marširaju na vojnim paradama sa svojim novim fašističkim simbolom Z-lo, s kojim svakodnevno žestoko bombardiraju Kijev, Harkiv, Lavov, Černihiv, potpuno uništivši Mariupolj i Volnovahu, Borođanku i Ohtirku. Ugrožavaju cijeli svijet svojom ratnom snagom, a ne mogu pokoriti Ukrajinu”, piše Levčenko.

Dodaje da su Odesu u ponedjeljak posjetili predsjednik Europskog vijeća Charles Michel i ukrajinski premijer Denis Šmigalj. “Zbog raketiranja grada od strane moskovskih fašista s teritorija okupiranog ruskom vojskom 2014. godine ukrajinskog Krima, oni su se od bombardiranja morali sakriti u skloništu. Takva je linija života Ukrajinaca za Dan pobjede nad hitlerovskim nacizmom. Kako mi je danas rekla moja stara majka, koja je preživjela strahote  Drugog svjetskog rata, Z-lo se opet vratilo i nije jasno kad je bilo lošije – sada ili prije 80 godina. To je istinska kvalifikacija mnogih izmišljotina u govoru Vladimira Putina na Crvenom trgu i V-andalskoj vojsci, koja je svečano prošetala Moskvom kao novom svjetskom prijestolnicom snaga notorne laži i brutalne agresije”, ističe.

No, Levčenko napominje da je 9. svibanj ove godine za Ukrajinu imao i svijetlu stranu. “Predsjednik SAD-a Joe Biden potpisao je zakon S.3522 o zaštiti demokracije u Ukrajini. To je prvi put nakon 77 godina, kad je SAD financijski podržavao zemlje antifašističke koalicije posebnim programom Lend Lease tijekom najtežih borbi s nacističkim osvajačem od 1941. do 1945. godine. Tada su zemlje antifašističke koalicije dobile vojno-tehničku pomoć u opsegu sadašnjih 700 milijardi dolara, koja je imala odlučujući utjecaj na poraz hitlerovske Njemačke. Sada će Ukrajina, koja se bori sa ruskim fašizmom, dobiti pomoć od 40 milijardi dolara. Ona uključuje nova naoružanja, potpore gospodarskog razvoja i financijske konsolidacije, razminiranja i humanitarnu pomoć. Sadašnji neprijatelj svjetske demokracije iz Moskve je vojno prejak, ali njega čeka sudbina propasti kao Hitlera i njegovog čopora 1945. godine. U Ukrajini bi se trebao slaviti još jedan Dan pobjede nad fašizmom”, poručuje.

Levčenko naglašava da je zanimljivo da se u Sovjetskom savezu Dan pobjede slavio tek 1945, 1946. i 1947. godine. “Odlukom sovjetske vlade to je poslije bilo ukinuto. Ispalo je da kad su se ratni veterani vratili kući, sovjetski je narod tek onda saznao kako je vojni vrh na čelu sa Staljinom i maršalom Žukovim došao do pobjede – isključivo na račun ogromnih ljudskih žrtava. Mnogo kasnije svi su saznali da je sovjetskih boraca u borbama poginulo tri puta više nego vojnika Wermachta. Hitlerovska Njemačka, koja je ratovala sa cijelom Europom izgubila je tijekom rata 7,5 milijuna stanovnika, a SSSR 26,5 milijuna, od kojih 14,3 milijuna Ukrajinaca. Više je izgubila samo Kina – 15,5 milijuna. Tada, u vrijeme slavlja Dana pobjede, ratni veterani i sovjetski civili, kad bi popili pokoju čašu alkohola više – proklinjali bi sovjetsko rukovodstvo. Posebno su to radili ratni invalidi, kojih je bilo 10 milijuna. Naravno da je zloglasni NKVD (organ koji je ujedinjavao službu državne sigurnosti i miliciju) za svaku antisovjetsku riječ bio spreman ljude strpati u zatvor ili voditi na strijeljanje. Ali ,tada je u jednom danu trebalo uhititi nekoliko milijuna ljudi, što je bilo nemoguće. I tek kad je većina ratnih invalida umrla od teških uvjeta života u SSSR-u, 1965. godine su opet bili dozvoljeni svenarodno slavlje i vojna parada”, piše Levčenko.

Do sada je, dodaje bivši ukrajinski veleposlanik, u Ukrajini već poginulo 26 tisuća ruskih vojnika, a ranjenih je triput toliko. “Moskvu čeka težak trenutak povratka ruskih vojnika kući i uspostava trenutka istine za ovaj agresivni rat, koji je počeo Kremlj. Putin je spreman na ogromne ljudske žrtve da bi dobio ovaj rat, ali uvijek postoji linija strpljenja prema broju gubitaka. Izgleda da Rusija ovu liniju još nije prošla, ali kad do toga dođe,  vođu kremaljskog čopora čeka krvava odgovornost. Možda i neće trebati međunarodni tribunal za ratne zločine”, zaključio je.