Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u subotu je za nacional.hr komentirao ratnu situaciju u Ukrajini, posebno se osvrnuvši na ulogu Kine u ovom strašnom sukobu koji ne jenjava.

“Generalno neprihvaćanje svijeta ruske agresije na Ukrajinu pojavilo se u odnosima ministara vanjskih poslova na G20, dakle, ministara dvadeset najrazvijenijih zemalja svijeta u toku samita u Indoneziji. Oni su odbili imati zajedničko fotografiranje i puno njih nije došlo na večeru na kojoj morao biti prisutan šef ruske diplomacije Sergej Lavrov. Ne možemo reći da je Lavrov bio potpuno usamljen. Imao je on svoj bilateralni program i nekoliko sastanka s kolegama ministrima iz grupacije BRICS, gdje Kina dosta čvrsto drži rusku stranu makar i istovremeno govori o neophodnosti, kako kaže Peking, završetka konflikta u Ukrajini. Kina uporno ne želi govoriti da ovo je neisprovocirani rat, koji je protiv Ukrajine pokrenula Rusija. Sve ostaje u tezama nekakvog konflikta gdje nije jasno tko je zapravo pokrenuo vojni napad – ali treba sve završiti diplomatskim putem.

U principu to je pozicija podrške Vladimira Putina, koji je prije početka rata doputovao u Peking da ojača bilateralnu suradnju sa Kinom i da dobije podršku u budućem ratu, koji je on tada planirao pokrenuti u Ukrajini. Na ovom sastanku Kina bi mogla opametiti ruskog predsjednika od koraka što uništava postojeći sustav međunarodnih odnosa, koji je uspostavljen po završetku Drugog svjetskog rata, ali izgleda da Pekingu ne smeta dramatična situacija koju je stvorila Rusija svojim aktom agresije. Pritom je Kina je zemlja koja jamči teritorijalnu cjelovitost Ukrajine prema Budimpeštanskom memorandumu.

Napominjem da se Ukrajina tada odrekla nuklearnog potencijala koji je bio deset puta veći, nego što je tada imala Kina kao zemlja članica nuklearnog kluba. Peking je to kao i Rusija, SAD, Engleska i Francuska objeručke takav stav Kijeva prihvatio i stavio potpis pod dokumentom o garancijama teritorijalne cjelovitosti Ukrajine. Ali u situaciji kada jedna strana, koja je garant ukrajinskog integriteta, napada neovisnu državu s međunarodno priznatima granicama u 2014. godini – a govorimo o Krimu – i pritom nitko u Washingtonu, Bruxellesu, Londonu i Parisu snažno nije pokrenuo pitanja vojne podrške Ukrajine, postavlja se pitanje zašto bi  danas, u 2022. godini. Kina tražila povlačenje ruske vojske s ukrajinskog teritorija?

Samo poziva na diplomatske pregovore koje traži i Moskva, nakon što je već okupirala ogromna područja ukrajinskoga prostora i ima argumente za trgovinu isključivo tuđim teritorijalnim resursom. Opet, samo Kinu bih mogao poslušati Vladimir Putin ako bi Peking osudio rusku agresiju. Ali, toga nažalost nema. Tako Kina traži nekakve diplomatske pregovore, kupuje jeftino rusku naftu, nije protiv slabljenja Rusije, koja je ušla u klinč sa Zapadom, i gleda treba li, u biti, iskoristiti ruski presedan u potpunom uništenju postojećeg sustava međudržavnih odnosa, pa da je od sada stvari moguće rješavati putem vojne prijetnje ili grube snage.

Kina je u ovom smislu jedan od najjačih igrača, ali pad zemaljske kugle u provaliju konstantnih ratova i nasilja može rezultirati Trećim svjetskim ratom gdje neće biti pobjednika i poraženih, nego pustoš i opasnost propadanja ljudske civilizacije. Sve je započela Moskva i sve se može zaustaviti na discipliniranju Kremlja. Ipak, Kina ne žuri to uraditi. Slijedi slabljenje Moskve, koja svima stavlja račune neophodnosti svog povijesnog širenja, zaboravivši što je svojedobno ukrala u Kine ogromni prostor na Dalekom Istoku i dijelove juga Istočnog Sibira. Tamo sada praktički nema ruske vojske, koja je sva poslana na ratište u Ukrajinu. Samo stoji rusko strateško naoružanje, za svaki slučaj upereno u Kinu, i ne daju Pekingu povod da vrati natrag svoje povijesne teritorije.

Uglavnom, to su rakete s nuklearnima glavama premještene iz Ukrajine u Rusiju sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća suglasno Budimpeštanskom memorandumu. Kremlj je uvijek poznavao slabost svoje granice na Dalekom Istoku i jedno vrijeme bio je dosta oprezno raspoložen prema Kini. Ali Moskva je shvatila da ne može nikako širiti svoj utjecaj na Dalekom Istoku, zato je ušla u opasno skretanje dobivanja tuđih teritorija na zapadnom pravcu. Tu nema sukoba s Kinom i čak je moguće dobivati stalnu podršku, jer Peking ne prihvaća utjecaj zapadnog svijeta. Bude li Ukrajina krenula putem tijesnog povezivanja s europskima institucijama, onda to Peking ne smatra najboljom varijantom i neće utjecati na promjenu ruske ratnohuškačke politike.

Krvavi događaji u Ukrajini oslabljuju i Rusiju i Zapad. Ovaj rat potpuno prkosi međunarodnom pravu i njegovo podržavanje značilo bi otvoreno ohrabrenje agresora. A tako je minimalna osuda politike Rusije, zarađivanje golemog novaca na ruskim poteškoćama, jer to garantira rast kineske privrede. U toj kombinaciji svi gube, netko jako puno kao Ukrajina, netko srednje kao Rusija (ali ona želi sve kompenzirati za račun okupacije ogromnih ukrajinskih teritorija), a netko manje kao kolektivni Zapad. Istovremeno, Kina je u dobrom ekonomskom plusu.

Samo, još nije sasvim jasno hoće li ovaj plus Peking pretvoriti u neki novi ratni dobitak. A to će biti jasno u dosta kratko vrijeme”, napisao je Levčenko.