Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko za Nacional je komentirao, kako kaže, Putinovo neznanje povijesti.

“Moramo bliže pogledati čovjeka koji je bacio u provaliju čitav sustav suvremenog međunarodnog prava i pravila pristojnog ponašanja između različitih zemalja. To je predsjednik Rusije Vladimir Putin koji stvara ogromne probleme za čitav svijet i za svoju zemlju, što u sveruskoj zamagljenosti šovinizmom, sada određuje život drugim narodima pritom samo gledajući svoj osobni interes, a drugih kao i da nema”.

Izgleda da je Putin osobno pripremao rat s Ukrajinom već odavno.

Teško je reći odakle mu ta mržnja prema svemu ukrajinskom. Možda je imao neku osobnu traumu u djetinjstvu ili je to rezultat dugog službovanja u zloglasnom KGB-u. Kao povjesničar vidim njegovo apsolutno neznanje povijesnih procesa. Putin svaki put iskače iz grmlja s nekim smiješnim povijesnim tezama, koje želi komentirati navodno kao znalac ili znanstvenik.

Primjerice, da su Ukrajinci i Rusi jedan narod, što je nemoguće po svojoj prirodi. Ukrajinci su nasljednici autohtonih i prvobitnih Slavena Anta i Sklavina, koji su imali svoju prvu državnost još u 5. stoljeću u okviru sadašnje centralne, sjeverne i zapadne Ukrajine. U to doba u Rusiji još nije bilo Slavena i nije bilo nikakve državnosti. Tamo su živjela domaća plemena finsko-ugarskog porijekla.

Putin je također prije tri godine nasmijao cijeli svijet rekavši da će Moskva pobijediti COVID kao kada je u svoje doba pobijedila nomade turskog porijekla – Pecenige i Polovce. Ispalo je da su Pecenige živjeli u doba kad još i nije bilo Moskve, a marginalna bitka sa Polovcima bila samo jednom. U stvari s Pecenigama i Polovcima borili su se Kijev i Černigiv koje baš sada ruska vojska svakodnevno nemilosrdno bombardira.

Putin ne zna i druge osnovne stvari, naime, izgleda da ne poznaje precizno ni čitavo rusko društvo. Prva stvar koja ima oznaku državne tajne za udžbenike ruske povijesti: Slaveni dolaze na tlo suvremene Rusije tek u sredini 8. st. i to iz istočne i sjeverne Poljske. Uvijek Moskva mulja o tome da su Slaveni oduvijek živjeli u Rusiji.

Drugo: Do ovog vremena ruska historiografija nikako ne može otvoreno priznati geografsko porijeklo Slavena. Pradomovina svih Slavena je sjeverna, istočna i središnja Poljska (Venedi/Vendi) te sjeverna, zapadna i središnja Ukrajina (Ante i Sklavine). Ova dva historijska fakta ubijaju stoljetnu priču izmišljenu u Moskvi da su Rusi glavni slavenski narod. Definitivno ne. Slaveni se u Rusiji pojavljuju puno kasnije nego čak u Češkoj i Slovačkoj (kraj 5. st.), kao i na Balkanu (druga polovica 6. st.).

Treće – Moskva nije centar historijskog pravoslavlja u istočnoj Europi. To je naravno Kijev (osnovan u 482. g.). Veliki knez Kijevski Vladimir pokrstio je državu Rus (nikako ne Rusiju) sa centrom u Kijevu još u 988. godini. U to doba Moskva još i nije postojala (prvi put se spominje u 1147. g.). Prva najveća pravoslavna katedrala Sveta Sofija, što je do sada najstarija postojeća pravoslavna katedrala na terenima države Rus, je sagrađena u Kijevu 100 godina prije osnivanja Moskve. Zato Kijev nikada nije imao namjeru nešto pitati o svojim vjerskim poslovima Moskovski patrijarhat.

Sljedeće. Moskva je dobila vlastiti patrijarhat na dosta okrutni način. U 1588. godini pozvala je u vjersku posjetu Patrijarha iz Konstantinopola Jeremiju II Tranosa. Poslije obilnog darivanja Moskovski car i lokalno svećenstvo zamolili su ga da posveti za Moskovsku crkvu posebnog patrijarha. Naravno da je Jeremija to odbio. Ali ga je Moskva zatočila na više od pola godine u kućni pritvor. Nemajući nikakvog izbora, Jeremija 1589. godine mora posvetiti Moskovskog partrijarha, koji sada prikazuje nepoštovanje odluke Fanara o priznanju Pravoslavne crkve Ukrajine.

Obrazloženje konstantinopolskog patrijarha je vrlo jednostavno: Moskva nikako ne može biti materinska crkva za Ukrajinu. Kijev je puno stariji duhovni centar pravoslavlja u odnosu na Moskvu. Idemo dalje. Moskva je sagrađena na području koje su oduvijek naseljavali plemena finsko-ugarskog porijekla. Na domaćem jeziku Moskva znači Mutna voda. A ukrajinski kozaci -Zaporošci uvijek su branili pravoslavlje, ali ne Moskovsko nego Kijevsko”, tumači Levčenko.

“Početkom 17 stoljeća oni su zajedno sa poljskim vojskom nekoliko puta osvajali Moskvu da bi tamo postavili za cara predstavnika poljske dinastije. Zadnji put to je bilo 1618. godine, kad su ukrajinske kozaci zajedno sa Poljacima zauzeli glavninu Moskovske države i pola Moskve. Kremlj je tada morao platiti ogromnu svotu novca da bi se kozaci vratili kući u Ukrajinu. Od tada Moskva mrzi Kijev i puno je puta pokušala osvojiti Ukrajinu, što je  ostvarila za 150 godina. Poslje povratka nezavisnosti Ukrajine 1918. godine Moskva je ponovno krenula s krvavim ratom na ukrajinskom teritoriju.

I opet je poslije 104 godine Moskovska Zvjer napala moju zemlju. U stvari, Moskva želi uništiti Ukrajince kao naciju i Ukrajinsku crkvu kao duhovno tijelo našeg naroda. Žele da mi jednostavno nestamo, iako nas je 45 milijuna. Zamislite razinu tog Zlog nauma Putina i Kremlja! Ima on svoje pomagače na Balkanu i u Mađarskoj. Moramo svih njih identificirati kao potencijalne neprijatelje svega ljudskog i humanog u čitavoj Europi i staviti na stup srama i prezira zbog širenja ratnohuškačke ideologije”, zaključuje Oleksandr Levčenko.