Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko analizirao je u četvrtak za nacional.hr situaciju u Ukrajini i najavljivanu kontraofenzivu, kao i povijesne okolnosti dviju država.

„Rusija zadržava neku inicijativu u konfrontaciji s Ukrajinom, a ruski predsjednik još nije izgubio nijedan sukob“, rekao je poljski predsjednik Andrzej Duda tijekom manifestacije “Most do slobode”, koju je organizirao Wall Street Journal. “Dame i gospodo, Vladimir Putin nije izgubio nijedan rat. Nadam se da će ovaj izgubiti. Danas kažu da je Vladimir Putin već izgubio rat, a njegov poraz je i to što je Finska ušla u NATO, iako je finsko društvo godinama oklijevalo da li treba da odustane od neutralnosti”.

Naravno da će sve stvari stati na svoja mjesta kada budu rezultati ukrajinske kontraofenzive. U Moskvi su vrlo nervozni u svezi s time i kompenziraju svoju Zlobu na mirnom ukrajinskom stanovništvu koje su prošli svibanj bombardirali i raketirali svim postojećima snagama gotovo svaki dan, a sa ciljem da posiju nervozu i neodlučnost u sam ukrajinski narod. Ali, to je donijelo sasvim drugi efekt, kada su svi Ukrajinci, gotovo sto posto građana, spremni zadaviti glavnog kremaljskog gmazova golima rukama zato što se je usudio tako cinično gađati mirne ukrajinske gradove – a što, pak, predstavlja ratni Zločin za koji treba odgovarati čitava vojno-politička garnitura Ruske Federacije. Ne zaustavlja se moskovski agresor na gađanju ukrajinskih civilnih objekata, pa je u prvi dan ljeta, kad je inače praznik Dan zaštite djece, Kijev opet bio pod raketnim napadom. Ruska strana ispalila je na grad sedam balističkih i tri krstareće rakete. Sve su bile srušene ukrajinskom proturaketnom i protuzračnom obranom. Ali kad rušiš rakete nad golemim gradom, onda one padaju u plamenu dolje. Opet su poginula djeca, što apsolutno ne brine kremaljske štakore. Oni tako misle uplašiti ukrajinski narod, da bi on prinudno sjeo za pregovarački stol gdje je Moskva već obznanila svoje uvjete za završetak rata. To su uvjeti Zvijeri koja se napila ljudske krvi i traži pauzu da završi svoj krvavi ručak malo kasnije. Zamjenik ministra vanjskih poslova RF-a Galuzin izjavio je da je Moskva spremna odmah završiti rat ako Ukrajina Rusiji prizna sva područja koja su okupirana ruskom vojskom, ako prestane dobivati zapadno naoružanje i otkaže ulazak u EU i NATO. Uvjet je, također, da uvede ruski kao službeni jezik u zemlji. Kakvi su to uvjeti zemlje koja je nedavno imala predsjedavanje u Vijeću Sigurnosti UN-a, a nijedan od njih ni blizu ne odgovara normama i principima međunarodnog prava i Statuta UN-a.  Nikako nije jasno što ovi međunarodni kriminalci rade u UN-u, pritom na nezakonit način uskočivši na mjesto SSSR-a, bez poštivanja procedure predviđene Statutom UN-a.

Na svečanom zasjedanju Vijeća Sigurnosti UN-a, na početku ruskog predsjedavanja u Vijeću Sigurnosti, ministar vanjskih poslova RF-a Sergej Lavrov dao je negativnu kritiku većini zemlja svijeta koje su osudile rusku agresiju na Ukrajinu i pritom je ukrajinski narod nazvao nacistima, narod koji se bori za svoj opstanak i svojedobno je dao najveći doprinos usred svih europskih nacija u borbi s Hitlerovom Njemačkom. U borbi s nacistima poginulo je 10 milijuna Ukrajinaca, a do sada se ne zna je li netko iz obitelji Lavrova uopće bio na ratištu. On sam šuti, a izgleda da apsolutno nitko od njegovih nigdje nije ratovao ili djelovao samo u dubokoj pozadini. Tako da ja – kao čovjek koji je u Drugom svjetskom ratu izgubio trećinu svoje obitelji – poručujem ovom kremaljskom lažovu i Putinovom potrčku da klekne ispred ukrajinskog naroda i zahvali za taj krvavi doprinos u pobjedu nad Trećim Reichom, kada je njegova obitelj samo pričekala da stane ratni vihor kako bi spasila svoje niske duše. Šokirani istupom Lavrova, Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres počeo je napokon tražiti reformu organizacije koja sada ne odgovara novim izazovima koje je svijetu postavila drska vojna agresija Rusije na Ukrajinu. Na početku ruske vojne invazije 24. veljače 2022. godine, ruska propaganda se obraćala ruskim vojnicima i govorila da oni predstavljaju vojsku koja nikad nije izgubila i to je njima sada novi izazov da potvrde snagu ruskog naoružanja. Naravno, kremaljska propaganda kao i uobičajeno je lagala.

Moskovska država formirala se u doba kada su Mongoli i Tatari okupirali značajni dio teritorije bivše države Kijevska Rus. Moskva je u stvari postala centrom pomaganja osvajačima da upravljaju pokorenim teritorijem. Faktički, Moskva je bila kolaborantska tvorevina koja je pomagala Zlatnoj Hordi da upravlja na okupiranim područjima, budući da je dobro znala sve navike lokalnog stanovništva, njihove dohotke, način upravljanja. Sve je to lijepo Moskva prezentirala osvajačima i dobivala pohvale i poseban status koji je dozvoljavao da bude na čelu ubiranje poreza cjelokupnog stanovništva koje su Mongoli okupirali na području bivše države Rus. S osvajačima je tijesno surađivala i Moskovska crkva koja je bila pod punom kontrolom moskovskih knezova. Tako nema ništa čudno da je knez Aleksandar Nevski, koji je prvi shvatio korist služenja Mongolima i Tatarima, bio u Moskovskoj crkvi kanoniziran kao svetac. Sve ovo povjesničari iz Moskve, a kasnije Peterburga, krili su kao zmija noge. Tako u puno zemalja čak i ne znaju da je Aleksandar Nevski tatarski kolaborant koji je pomagao Mongolima pljačkati okupirana područja države Rus. Pritom su Nevski i njegovi politički potomci sami oduzimali novac, imovinu i blago od lokalnog stanovništva na račun čega se bogatila Moskva.

Kasnije, Moskva kao podmukla tvorevina toliko je puno mogla ukrasti od toga što je trebala davati Zlatnoj Hordi, da je počela sama voditi samostalnu politiku, pa je 1480 godine, poslije 243 godina pokoravanja Zlatnoj Hordi, proglasila svoju samostalnost. Od ovog vremena imala je dosta uspješnih bitaka sa svojima susjedima, kao i dosta poraza, o kojima više šuti samo propagirajući navodnu neslomljivost ruskog oružja. Moskovska vojska doživjela ratne debakle u godinama: 1514., 1571., 1583., 1618., 1856., 1905., 1918., 1996. I to svi moramo zapamtiti.

Sada svi čekamo odlučujući rezultat 2023. godine i potpuni vojni poraz ruskog šovinizma i kremaljskog Zla”, napisao je Levčenko.