Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko za nacional.hr je komentirao situaciju u Ukrajini:

“Nekad najmanji među predsjednicima zemalja svijeta Dmitrij Medvedev iskočio je iz grmlja s izjavom da za dvije godine, na karti svijeta, može nestati zemlja veličine Ukrajine. Prijetnja ukrajinskoj državi je stvarna, ali cilj javno neostvariv. To je nerealno, kao da najmanji predsjednik na svijetu postane ruski medvjed, po kojem je i dobio prezime.”, piše Levčenko.

“Poznato je da se nakon zauzimanja predsjedničkih položaja u državi i nekoliko mandata šefa Vlade Ruske Federacije Medvedev osobno mnogo obogatio. Kasnije je to postalo i javno poznato, nakon skandala oko ogromne krađe državnih novaca zbog koje je javno optužen od strane građanske ruske inicijative Fond Alekseja Navaljnog kao jedan od najvećih lopova Ruske Federacije. Zbog toga je Dmitrij Medvedev bio potisnut s najviših državnih položaja. Sada je zamjenik Vladimira Putina u Savjetu za nacionalnu sigurnost i obranu što je dosta visoka, ali apsolutno nebitna dužnost. Zbog toga je i dobio nadimak ‘peti kotač’, no izgleda da nije izgubio ambiciju zamijeniti svog šefa u Kremlju. Zasad su mu šanse vrlo slabe i ne samo zbog toga jer nitko ne želi ponovo u Kremlj vraćati dječji tron kako Medvedev ne bi izgledao kao patuljak u carskoj loži, nego zbog toga što ga šefovi FSB-a i vojske smatraju slabašnim igračem, koji može upropastiti Rusiju. Upravo zbog toga Medvedev, češće nego bilo koji drugi ruski političar teškaš, izjavama iskače  vrlo čvrsto i agresivno ne bi li tako učvrstio svoj imidž.”

U nastavku Levčenko podsjeća da Ukrajina ima državnost od prvih autohtonih plemenskih saveza na ukrajinskom tlu, Slavena Anta i Sklavina. Kaže da je centar ukrajinske državnosti uvijek bio u Kijevu, koji je prije petnaest dana obilježio svoj 1540. rođendan. “Kijev i Ukrajinci vidjeli su u svojem dugom životu puno okupatora i sve su ih preživjeli. Stoga, moramo i ove osvajače iz Moskve, koji su dobili svoju državnost osamsto godina nakon Ukrajinaca, vratiti, fizički, natrag u Sibir, moskovske močvare, a oni koji su ovdje odlučili ostati zauvijek – u grobove. Ipak moraju počivati u miru.”

“Gdje će biti Dmitrij Medvedev za dvije godine, to još ne znamo. Možda na sudu zbog kriminalnih zločina protiv Ukrajine jer je zaslužio najveću kaznu za propagiranje rata, prijetnje upotrebom nuklearnog oružja, a najviše za medijsko širenje ideologije ruskog fašizma – rusizma. Nadamo se da će prije ili kasnije međunarodni sud Medvedeva denacificirati. Ukrajina će ga sigurno nadživjeti. Povijesna domovina svih balkanskih Slavena ima planove koračati dalje u ujedinjenu Europu, a ne u Sibir. Tko želi u Sibir neka putuje na Peterburgski ekonomski forum.”, poručuje Levčenko.

“U Kijevu su politički lideri Crne Gore, Albanije i  Sjeverne Makedonije dali podršku europskom putu Ukrajine. Male zemlje, ali s velikim planovima da zajedno gradimo mirni europski dom. I tu nema natjecanja da netko umjesto nekog uđe u Europsku Uniju. To je političko i gospodarsko društvo zemalja koje vide svoju perspektivu u ekonomskoj suradnji, uzajamnoj političkoj podršci, slobodnoj razmjeni roba, kapitala i radne snage. I nije čudo da sve zemlje Balkana, kao i Ukrajina, žele postati članicama Europske unije. Perspektiva ujedinjenja sa Sibirom nikog ne raduje. Ali Rusija misli drugačije, zbog toga se moramo svi zajedno suprotstaviti moskovskoj invaziji.”

“Medvedev je vrlo brzo postao politička tamna prošlost s kojom se ukrajinski vojnici bore na liniji fronta za svijetlu europsku budućnost. Ruski vojnici iz Sibira začuđeno gledaju u Ukrajini asfaltirane puteve, električno svijetlo i plin u svakoj seljačkoj kući… Toga kod njih nema. Zamislite, najveći svjetski izvoznik plina nije osigurao plin za ogromnu količinu naselja. Kremlj je, umjesto slanja ljudi u smrt i ogromnih novaca na rat, morao poboljšati standard života svojih ljudi koji sada kradu u Ukrajini sve živo, uključujući gaće i čarape. A Vladimir Putin sa svojom grupicom milijardera, pljačkaša narodnog dobra, mora napokon otići, a ne voditi zemlju u propast.” , kaže Levčenko.

“I da završimo priču. Dmitrij Medvedev je premalen u odnosu na tisuću i pol godišnju državnost Ukrajine, makar ima nerazmjerno ogroman ego. Bolje da on ide u političku mirovinu i ne miješa karte o kojima ćemo sigurno s Moskvom razgovarati, ali kad dođe vrijeme za mirni dogovor.”, zaključuje Levčenko.