Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko za nacional.hr je komentirao situaciju u Ukrajini:

“Postoji jednostavna formula završetka rata u Ukrajini, točnije neisprovociranog vojnog napada Ruske Federacije na članicu i utemeljitelja UN-a i drugih međunarodnih organizacija. Ruska vojska mora se povući na položaje od prije 23. veljače. Zasad, ni blizu ne vidimo spremnost Kremlja da to učini, zbog čega je ukrajinska strana primorana vraćati silom oružja svaki pedalj svog teritorija. To je vrlo složeni zadatak. Zbog toga Kijev traži od zapadnih saveznika novo naoružanje i jačanje politike sankcija ne bi li primorao militariziranu do zuba rusku vojsku vratiti svojoj kući. Nakon toga Ukrajina će biti spremna potražiti diplomatsko rješenje o završetku rata. Tu će biti ozbiljan politički razgovor o mirnim putevima povratka, privremeno okupiranih 2014. godine, teritorija ukrajinskog Krima i Donbasa. Naravno, svaki rat završava mirom i ovo su sastavni dijelovi njegovog postignuća, koje je predložio predsjednik Volodimir Zelenski.

Koje su najveće prepreke postizanja mira u Ukrajini? Prije svega primitivno tvrdoglava pozicija Kremlja koji želi ostvariti agresivne planove i pripojiti sebi novi teritorij, nametnuti civiliziranom svijetu svoju volju Vandalskog ponašanja u kojem je faktor pobjede Zla glavni u realizaciji politike ekspanzije na tuđe prostore radi uspostavljanja politike rusizma kao ruskog fašizma. Ovo je velika opasnost za čitav civilizirani svijet i jasno je da je politika neuplitanja u rat od strane niza europskih zemalja i međunarodnih institucija pomogla ruskom agresoru u početnoj fazi zbog čega su iskoristili ogromnu prevagu u naoružanju u postizanju privremenog pozitivnog rezultata na terenu, prije svega na jugu Ukrajine.

Kijev traži od civiliziranog svijeta jačanje politike sankcija ne bi li agresor bio u nemogućnosti raspolagati ogromnim financijskim resursima od zapadnih potrošača ruskih energenata, a Ukrajina dobila suvremenu vojnu opremu, a ne samo oružje proizvedeno još u doba SSSR-a. Ukrajinska vojska je vrlo motivirana zbog čega konstantno pruža odlučni otpor ruskom agresoru. Istisnula ga je iz sjevernih i istočnih dijelova Ukrajine. Sada slijede odlučujuće i teške borbe u Donbasu gdje je ruski napredak uglavnom zaustavljen. Sve borbene brigade ruske armije već su poslane u Ukrajinu. Moskva više nema rezervi zbog čega koristi mogućnosti skrivene mobilizacije. Ali opet, to nije rješenje koje će Rusiju dovesti do pobjede. Sada počinje završna faza rata. Zato Kremlj koristi sve svoje prijatelje na Zapadu da pomognu u ovoj važnoj fazi. Aktivirane i kupljene od strane Moskve prije mnogo godine, novinare New York Timesa i drugih američkih izdanja, traže da Amerika daje manju podršku dalekoj Ukrajini, jer navodno to nije američki interes. Izgleda da nisu naučili lekciju američkog debakla pri izlasku iz Afganistana. U Njemačkoj pak političko okruženje bivše kancelarice Merkel traži zaustavljanje vojne podrške Ukrajine. Govorim o političarima koji su potaknuli Putina na novi europski rat.

Ponovno se aktivirao i glavni agent Kremlja u središtu EU-a i NATO-a – Viktor Orban. Tko bi prijateljevao s ideolozima rusizma ako ne sanjar velike Mađarske. Čak je i Rijeku proglasio povijesno mađarskom lukom. Na susretu s predsjednikom Srbije Vučićem, Orban je izjavio da su europske sankcije protiv Rusije ‘atomska bomba’. Pitanje za koga? Kremlj je i dalje živ i zdrav, a Orban je dobio plusić jer je odradio svoj posao u rušenju šestog paketa europskih sankcija. Službena Budimpešta ostala je pri svome da je podrška Moskve njezin nacionalni interes. Predsjednik Vučić pak ostaje neodlučan, s jedne strane mu je cilj dobiti jeftini ruski plin, a s druge ući u Europsku Uniju. A zašto i ne bi kad imamo primjer Mađarske. Da bi Orban razumio djelovanje čak ne atomskih bomba, morao bi doći u Ukrajinu i pogledati potpuno uništene Buču, Borodjanku ili Irpinj. Ne govorim o strahotama iz Mariupolja. Ali on to ne želi da ne naljuti svoje prijatelji u Moskvi. Spomenuo je mađarski premjer i „krizu hrane u svijetu zbog sukoba u Ukrajini“. Nije precizirao da je to zbog rata Moskve protiv europske zemlje, koja hrani puno država u Africi i Aziji. Zbog ruske morske blokade ukrajinskog teritorijalnog mora  nema mogućnosti izvoza na međunarodna tržišta 22 milijuna tona žitarica. Pola milijuna tona ruska je vojska primitivno pokrala iz privremeno okupiranih ukrajinskih luka. Tako da djelovanja kao atomske bombe nisu europske sankcije  koji sada stopirala Budimpešta, nego ruska agresija na Ukrajinu, koja je već uništila ukrajinskih dobara za oko 670 milijardi dolara, gdje je ruska vojska ubila tisuće civila, silovala stotine žena i djece, stvorila svjetsku krizu hrane. To je učinak ruskog rata kao atomske bombe. Ako Orban to još ne razumije neka dođe u Ukrajinu i pogleda posljedice ruskog razaranja vlastitim očima.