Laburistička zastupnica u parlamentu osudila Hrvatsku zbog presude o izručenju britanskog zviždača

 

Županijski sud u Dubrovniku donio je prvostupanjsku presudu kojom odobrava izručenje Jonathana Taylora Kneževini Monako, nakon čega su zastupnici u Londonu zatražili reakciju britanskog ministarstva vanjskih poslova i ministra Dominica Raaba

Županijski sud u Dubrovniku donio je prošlog tjedna odluku kojom je odobrio izručenje britanskog zviždača Jonathana Taylora Kneževini Monako. Nacionalu je ta informacija potvrđena i od Suda u Dubrovniku i od samog Jonathana Taylora koji je tu presudu doživio kao iznenađujuću, a na presudu su reagirali i neki zastupnici u britanskom parlamentu. Taylor je uhićen u Zračnoj luci Dubrovnik krajem srpnja ove godine na temelju Interpolove tjeralice koja je raspisana na zahtjev Monaka. Vlasti te malene europske kneževine sumnjiče Taylora za mito i korupciju, a od kraja srpnja Taylor je u Dubrovniku, gdje će čekati i konačnu presudu Vrhovnog suda kojem su njegovi odvjetnici predali žalbu na prvostupanjsku presudu Suda u Dubrovniku. U međuvremenu, slučaj ovog zviždača koji je zaslužan za razotkrivanje kriminala i koruptivnih radnji u nizozemskoj multinacionalnoj naftnoj kompaniji SBM u Monaku, uvukao je hrvatsko pravosuđe u središte međunarodnog skandala o kojem se raspravlja čak i u britanskom parlamentu.

Naime, prošloga tjedna nekoliko zastupnika u britanskom parlamentu zatražilo je reakciju britanskog ministarstva vanjskih poslova i ministra Dominica Raaba. Jedna od njih, laburistička zastupnica Margaret Hodge, to je potvrdila i u ekskluzivnoj izjavi za Nacional u kojoj je izrazila svoju ogorčenost prvostupanjskom presudom te izrazila nadu da će Vrhovni sud ipak zaustaviti izručenje Jonathana Taylora Monaku. Zastupnica Margaret Hodge za Nacional je rekla i sljedeće:

“Nedavno sam pisala ministru vanjskih poslova Dominicu Raabu kako bih potakla njega i cijelu britansku vladu da učine sve što mogu kako bi zaštitili zviždača Jonathana Taylora. Izručenje gospodina Taylora Monaku čin je osvete jer je razotkrio mito i korupciju u tvrtki SBM u skandalu vrijednom nekoliko stotina milijuna dolara. Apeliram na hrvatske vlasti da blokiraju njegovo izručenje Monaku. Britanska vlada ima dužnost zaštititi svog državljanina koji je imao ključnu ulogu u razotkrivanju kriminalnih radnji. Neuspjeh u zaštiti ovog zviždača poslao bi katastrofalnu poruku drugim hrabrim osobama koje također žele razotkriti korupciju.”

 

 

‘Izručenje gospodina Taylora Monaku čin je osvete jer je razotkrio mito i korupciju. Apeliram na hrvatske vlasti da blokiraju njegovo izručenje Monaku’, izjavila je za Nacional Margaret Hodge

 

 

Sam Jonathan Taylor za Nacional je izjavio da je iznenađen odlukom Županijskog suda u Dubrovniku, posebno dijelom presude u kojem su, kako je rekao, iznesene neke netočne tvrdnje, poput one da njegovo izručenje Monaku ne bi ugrozilo njegova prava jer “Kneževina Monako ima vrlo visoke pravne standarde”. O toj tezi Taylor je rekao da je potpuno netočna i naveo da iza njegova progona stoji istražni sudac Ludovic Leclerc kojeg nadziru vodeći ljudi tvrtke SBM i njihovi prijatelji u vrhu vlasti Kneževine Monako:

“Najveći poslodavac u privatnom sektoru Kneževine Monako je tvrtka SBM čije sam koruptivne radnje razotkrio. Otkrilo se da je riječ o tvrtki koja je isplatila mita u vrijednosti nekoliko stotina milijuna dolara kako bi si osigurala vrijedne poslove. Mito je bilo namijenjeno političarima ili njihovim obiteljima u zemljama Trećeg svijeta, a zauzvrat je SBM za svoje poslove bio plaćen novcem koji je trebao biti uložen u bolnice, škole ili prometnu infrastrukturu u tim državama. Taj novac završio je u džepovima kriminalaca koje nije bilo briga za siromaštvo i slično. Kneževina Monako odlučila je zažmiriti te nije napravila ništa kako bi spriječila one koji su podmićivali političare, iako su oni cijelo vrijeme bili u Monaku. Dakle, Kneževina Monako, ona ista koja ima “vrlo visoke pravne standarde”, time što nije procesuirala ijednog bivšeg ili sadašnjeg zaposlenika SBM-a, “zapravo je sudionik u tim groznim kriminalnim radnjama”.

Osim toga, Taylor tvrdi da sud u Dubrovniku nije uopće u obzir uzeo direktivu Europske unije o zaštiti zviždača ni činjenicu da je Taylor zaštićeni svjedok kojem je britanski Ured za velike pronevjere savjetovao da ne putuje u Monako. Taylor je ustvrdio i da je sudu iznio dokaze za slučaj da bude izručen Monaku, kako postoji velika vjerojatnost da će ga tamošnje vlasti pokušati diskreditirati ili ga čak i ušutkati, te je dodao:

“To je vrlo ozbiljna i kredibilna opasnost koju hrvatski sud uopće nije uzeo u obzir iako je dužnost suda osigurati i zaštititi moja prava, a ne ponašati se kao obični promatrač. Treba naglasiti da univerzalno prihvaćeni standardi u zaštiti ljudskih prava zahtijevaju od država poduzimanje aktivnih mjera u sprječavanju kršenja ljudskih prava. U kontekstu izručenja to znači da postoji dužnost države koja razmatra izručenje da to izručenje odbije ako stranci u postupku prijeti kršenje jednog ili više ljudskih prava u državi koja je zatražila izručenje. Hrvatska je, dakle, dužna poduzeti korake kako bi spriječila kršenje ljudskih prava.”

Nacional je od Županijskog suda u Dubrovniku pokušao doznati razloge zbog kojih je taj sud odlučio da Jonathan Taylor, usprkos gore navedenim argumentima, bude izručen Monaku, ali s tog suda poslan je tek načelni odgovor u kojem se navodi da slučaj ne mogu komentirati jer još uvijek nije okončan:

“Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Dubrovniku dana 1. rujna 2020. donijelo je rješenje kojim je utvrđeno da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Kneževini Monako izručenika Jonathana Davida Taylora, državljanina Velike Britanije, na temelju naloga istražnog suca prvostupanjskog suda u Monaku te dostavljene molbe za izručenje Kneževine Monako, s dokumentacijom, a radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela pokušaja iznude iz članka 2., članka 3., članka 26. i članka 323. Kaznenog zakona Monaka. Budući da se radi o nepravomoćnom rješenju, protiv kojeg je izručenik dana 4. rujna 2020., putem svog branitelja, podnio žalbu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, ne možemo komentirati donesenu odluku, odnosno odgovoriti na ostala pitanja iz vašeg dopisa.”

 

 

‘Ministar može odbiti izručenje ako utvrdi da bi osoba čije se izručenje traži bila kažnjena zbog svoje rase, vjeroispovijesti, državljanstva ili zbog svojih političkih uvjerenja’, tvrde iz Ministarstva pravosuđa

 

 

Za razliku od suda u Dubrovniku, iz Ministarstva pravosuđa RH bili su nešto detaljniji te su objasnili da odluka Županijskog suda u Dubrovniku nije konačna i da nakon žalbenog postupka na Vrhovnom sudu odluku o izručenju mora potpisati i sam ministar. Navodi se i da je u sudskoj fazi postupka Ministarstvo, kao središnje tijelo za provedbu međunarodnih ugovora koji reguliraju izručenje, nadležno za administrativno prosljeđivanje podnesaka zaprimljenih od nadležnih tijela države koja traži izručenje, što je u ovom predmetu realizirano dostavom predmetne zamolbe za izručenje, prateće dokumentacije i naknadno pristigle dokumentacije, te se dodaje u kojim bi okolnostima ministar mogao odbiti izručenje suprotno odluci suda:

“Sukladno Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, ministar pravosuđa i uprave prilikom odlučivanja o dopuštenosti izručenja, izručenje može odbiti ako utvrdi postojanje nekih od sljedećih okolnosti: da se zamolba za izručenje odnosi na djelo koje se smatra političkim kaznenim djelom, odnosno djelom povezanim s političkim kaznenim djelom; da se zamolba odnosi na fiskalno kažnjivo djelo; da bi udovoljavanje zamolbi dovelo do narušavanja suvereniteta, sigurnosti, pravnog poretka ili drugih bitnih interesa Republike Hrvatske; da se može opravdano pretpostaviti da bi osoba čije se izručenje traži u slučaju izručenja bila kazneno progonjena ili kažnjena zbog svoje rase, vjeroispovijesti, državljanstva, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog svojih političkih uvjerenja, odnosno da bi njezin položaj bio otežan zbog jednog od tih razloga; ili, da se radi o beznačajnom kaznenom djelu. Pri tome se uzimaju u obzir i utvrđenja nadležnoga suda ako je sud prilikom provedbe postupka razmatrao ove okolnosti.”

Iz Ministarstva pravosuđa i uprave dodali su i da ako za donošenje ministrove odluke bude potrebno razjasniti određene okolnosti, može se zatražiti dostava sve potrebne dokumentacije od bilo kojeg nadležnog domaćeg tijela, tijela strane države ili međunarodne organizacije – za koje postoji vjerojatnost da bi raspolagalo podacima relevantnim za utvrđivanje postojanja eventualnih zapreka za izručenje.

Budući da je Jonathan Taylor jedan od poznatijih svjetskih zviždača, ovaj slučaj vrlo je važan i s aspekta zaštite zviždača, čime se Hrvatska baš i ne može pohvaliti. No iz Ministarstva pravosuđa i uprave tvrde da Hrvatska štiti zviždače te podsjećaju na to da je prošle godine donesen Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2019., a kojim je formiran sustav koji zviždačima omogućuje učinkovito zviždanje i adekvatnu zaštitu:

“Stručnjaci Ministarstva sudjelovali su u izradi Direktive EU-a o zaštiti zviždača, koja harmonizira europski pravni okvir u tom području. Direktiva je također donesena prošle godine, ali će stupiti na snagu krajem 2021. Kao što je predviđeno programom Vlade, u ovom mandatu uložit će se dodatni napori u provođenju Zakona o zaštiti zviždača i pružit će se potpora svim nadležnim tijelima u provedbi zakona.”

Na kraju svog odgovora Nacionalu iz Ministarstva pravosuđa i uprave navode i da, s obzirom na raspravu u britanskom parlamentu, nisu zaprimili nikakve podneske nadležnih tijela Velike Britanije u tome predmetu niti Ministarstvo zna je li bilo komunikacije između nadležnih tijela Velike Britanije i suda koji je vodio postupak.

Pravni savjetnik Jonathana Taylora Toby Cadman za Nacional je potvrdio da je žalba na presudu Županijskog suda u Dubrovniku već predana Vrhovnom sudu RH i on se nada da će taj sud vrlo brzo donijeti odluku koja će promijeniti presudu prvostupanjskog suda. Jonathan Taylor smatra da optužbe s kojima je suočen u Monaku nemaju pravno uporište i da su zapravo pokušaj zaobilaženja vladavine prava tako da se pod tepih pometu vrlo ozbiljne optužbe za korupciju u samom vrhu vlasti Kneževine – i dodaje:

“Nije pretjerano reći da je moje svjedočenje izazvalo pad visokih političkih dužnosnika. Asistirao sam u istragama u nekoliko država i dao ključne dokaze uz pomoć kojih su britanski Ured za ozbiljne pronevjere, FBI i tužitelji u Brazilu, Švicarskoj i Nizozemskoj kaznili SBM s 827 milijuna dolara. Ignoriranje tih djela i moje prepuštanje progonu monegaškim vlastima bilo bi potpuno suprotno hrvatskom pravnom i ustavnom okviru, kao i hrvatskim obvezama prema međunarodnim pravnim ugovorima.”

 

 

‘Ignoriranje moje pomoći u razotkrivanju korupcije i moje prepuštanje progonu monegaških vlasti bilo bi potpuno suprotno hrvatskom pravnom i ustavnom okviru’, rekao je Jonathan Taylor

 

 

Kao što je i sam naglasio, Jonathan Taylor bio je ključni svjedok koji je pomogao američkim i nizozemskim državnim istražiteljima u otkrivanju mita u nizozemskoj multinacionalnoj naftnoj kompaniji SBM u Monaku, a na temelju te istrage došlo je i do velikog političkog potresa u Brazilu. Sve je počelo još dok je Taylor kao visokopozicionirani odvjetnik SBM-a, u njihovoj podružnici u Monaku radio na sastavljanju ugovora. Taylor je 2012. otkrio da je tvrtka podmićivala zainteresirane stranke i tako dobivala poslove vrijedne nekoliko stotina milijuna dolara. Nakon što je pomogao istražiteljima, Taylor je cijelu priču 2015. iznio i medijima, a kasnije ju je dokazao i na sudu. Njegovo svjedočenje smatra se ključnim u postupku koji je vođen protiv konzorcija AEX 25 kojeg je tvrtka SBM dio. Taj konzorcij je na kraju cijeloga procesa morao platiti brojne kazne koje se penju čak do 827 milijuna dolara.

Smatra se da su Taylorove optužbe za korupciju pogurale prvu pločicu domina koja je rušila sve ispred sebe do političke krize u Brazilu, koja i danas traje. Naime, Taylor je upozorio da je SBM plaćao mito od stotinu milijuna dolara čelnicima brazilske naftne tvrtke Petrobras u razdoblju u kojem je tvrtku vodila Dilma Rousseff koja je kasnije postala brazilska predsjednica. Otkriveno je i da je SBM nezakonito financirao njezinu Radničku stranku u predsjedničkoj kampanji. Njegovo svjedočenje pokrenulo je lančanu reakciju koja je kulminirala najvećom antikorupcijskom akcijom u povijesti Brazila – “Operacijom autopraonica” – koja i danas traje, a u kojoj su se pod istragom našle velike brazilske tvrtke i neki od vodećih političara.

Istraga i skandali koje je otkrila doveli su i do protuvladinih prosvjeda 2015., raspada Radničke stranke i opoziva Dilme Rousseff, dok su Taylorova svjedočenja i istupi u medijima doveli do toga da je Rousseffin prethodnik, predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva, završio u zatvoru zbog korupcije. Zbog optužbi za korupciju SBM-u je četiri godine bio zabranjen ulaz na brazilsko tržište, što je za kompaniju bio veliki financijski udarac od kojeg se do danas nije oporavila. SBM je nakon svega podigao i optužnicu za klevetu protiv Taylora, ali danas tvrde da su od optužnice odustali i da oni ne stoje iza raspisivanja Interpolove tjeralice za Jonathanom Taylorom koja je i dovela do njegova uhićenja u Dubrovniku krajem srpnja. Gotovo mjesec i pol dana kasnije, britanski odvjetnik Taylor i dalje je u Dubrovniku i čeka konačnu odluku hrvatskih sudova, a lako je moguće da će posljednju riječ o njegovu izručenju imati i ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica.

Komentiraj