Bachrach Krištofić : ’Ponosna sam što sam drugi put predložena za Zagrepčanku godine’

Grafička dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić objašnjava zašto ne vjeruje da će biti proglašena Zagrepčankom godine i otkriva svoje umjetničke i političke ambicije

Nakon što je prije pet godina u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt postavljena retrospektivna izložba u sklopu 35 godina rada dizajnerskog para Sanje Bachrach Krištofić i Marija Krištofića, nedavno je u Muzeju Moslavine u Kutini postavljena slična retrospektiva kojom poznati umjetnici – grafička dizajnerica i fotograf – obilježavaju četiri desetljeća rada. Tih 40 godina rada u dizajnu i fotografiji počinje omotima LP-ja grupa Denis & Denis, Dorian Gray, Prljavo kazalište, nastavlja brojnim suradnjama i postavima velikih izložbi u hrvatskim i regionalnim muzejima do njihovih projekata poput ‘’Jugoton – istočno od raja’’ ili ‘’Spasi znak’’, ‘’Omladinske radne akcije’’ koje su realizirali putem udruge Kultura umjetnosti.

Osim u umjetničkom radu, Sanja Bachrach Krištofić uspješna je i u promicanju feminizma. Kako sama kaže, feminizam nije etiketa, već društveni pokret i svjetonazor koji se zalaže za ravnopravnost žena uklanjanjem spolne i rodne dominacije i diskriminacije. Zbog njezine uloge u osnaživanju žena nominirana je za Zagrepčanku godine 2020., a od ožujka prošle godine uređuje i vodi on-line emisiju o kulturi sa ženama. Potpredsjednica je platforme Obnovimo Zagreb i članica odbora Centra za ženske studije. Sanja Bachrach Krištofić osim umjetničke ima i političku ambiciju – vidi se kao zastupnica zagrebačke Gradske skupštine, i to na listi Marine Pavković koja se kandidira za gradonačelnicu.

„Ovo je već drugi put kako me Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH), moja matična udruga, kandidira na titulu Zagrepčanka godine. Prema obrazloženju, ovaj put zbog radijske emisije ‘Doručak na travi’, emisije koju vodim svake nedjelje. Naravno da sam ponosna. No gledajući prošle dobitnice, ne vjerujem u to da ću nagradu ikada dobiti. Odbor za javna priznanja Gradske skupštine Grada Zagreba čine Mislav Herman, Milan Bandić, Renato Petek i još šest osoba. Ne vjerujem da su stručni procijeniti, odnosno da znaju bilo što o meni i radu kojim se bavim zadnju godinu, ali i na ženskoj sceni zadnjih 25 godina“, kaže Sanja Bachrach Krištofić za Zagreb News.

Ispričala je i kako je došlo do njezina angažmana radijske voditeljice, jer taj posao nikad prije nije radila.

„Ta luda i neočekivana 2020. nas je zaista protresla, ponovo izvukla stara prijateljstva koja su na kraju kumovala i ovoj emisiji o kulturi. Massimo je, za vrijeme pandemije, vodio emisiju na on-line platformi Rplus novinara Roberta Zubera. Pozvao nas je kao goste jedne od emisija, a mi s Massimom uvijek možemo razgovarati satima. Nekoliko dana nakon gostovanja nazvao me Zuber i rekao da sam elokventna, snalažljiva u eteru. Pitao me bi li vodila emisiju koja bi se emitirala nedjeljom u prijepodnevnim satima. Bilo je lijepo vrijeme, prvi veliki lockdown, šetala sam našim vrtom. Pala mi je na pamet slika Édouarda Maneta ‘’Doručak na travi’’ koja je izazvala veliki skandal jer je na njoj prikazana obična naga žena, a ne žena kao alegorija. Naslikana žena, kao i žena na njegovoj kasnijoj slici ‘’Olympia’’, gleda ravno u gledatelja, bez osjećaja srama, manje vrijednosti.

Neke od naših prvih fotografija na kojima sam pozirala naga usporedili su upravo sa spomenutim slikama ovog autora“, rekla je Sanja kako je nastao naziv njezine radijske emisije, a na pitanje kako joj je protekla prošla, 2020. godina koju će mnogi pamtiti po zlu zbog pandemije koronavirusa i potresa u Hrvatskoj, odgovara:

„Osim što se od potresa još uvijek oporavljamo jer su nam kuća i atelje stradali, čini se da su krizne godine zaista i godine novih izazova. Osim emisije ‘’Doručak na travi’’, negdje u isto vrijeme sam postala članica Obnovimo Zagreb, stručne platforme ljudi koji su se spontano okupili oko pitanja obnove Zagreba nakon potresa. Okupila nas je Marina Pavković koja se sada kandidira i za gradonačelnicu. Svatko od nas redovno piše tekstove koje objavljujemo na društvenim grupama o pojedinim gradskim situacijama, problemima, ali i s ponuđenim modelima rješenja. Tako da su mi potres i pandemija donijeli mnogo novih, kvalitetnih poznanstava, prijateljstava, potpuno novih poslova i područja rada. U mojoj šezdesetoj. Od prvog dana ove godine sam u tzv. umjetničkoj, freelancerskoj mirovini. Za sada je stigao samo preliminarni izračun: od 1600 do 1800 kuna. Nema odmora dok traje obnova, a za mene će to biti dok sam tu. Ako mogu maštati, voljela bih da emisija na platformi Rplus postane srednjostrujaška jer bi to bio pokazatelj napretka društva. I rado bih ušla u Skupštinu Grada Zagreba, uz Marinu Pavković, borila se za prava Zagrepčana i Zagrepčanki. Volim borbu, ne mogu si pomoći. Mislim da je to nasljeđe s majčine strane. Nije voljela ni podnosila bilo koju vrstu nepravde. Vjerujem da bi bila ponosna, da je danas još tu, sa mnom“, rekla je Sanja Bachrach Krištofić za Zagreb News.

Komentiraj