KREŠIMIR IVANIŠ: ‘Besmisleno je da Gradska uprava raspisuje natječaj za stadion Dinama 20 dana prije izbora. To se ne radi’

Krešimir Ivaniš odbio je sudjelovati u ocjenjivačkom sudu natječaja za obnovu stadiona koji je najavila v. d. gradonačelnice Zagreba Jelena Pavičić Vukičević, jer smatra da arhitekti ne bi smjeli sudjelovati u njezinu prekasnom pokušaju da se dodvori biračima

Baš kao što je u ožujku 2019. godine Krešimir Ivaniš, umirovljeni profesor arhitekture, uputio otvoreno pismo Društvu arhitekata Zagreba povodom najave kontroverzne investicije pokojnog gradonačelnika Milana Bandića o izgradnji novog centra u Novom Zagrebu na prostoru Hipodroma, Zagrebačkog velesajma i nogometnog igrališta Lokomotive, sada je to ponovio i povodom najave Jelene Pavičić Vukičević, Bandićeve nasljednice, o raspisivanju natječaja za obnovu Dinamova stadiona u Maksimiru. Struka, arhitekti i urbanisti uspjeli su srušiti 2019. taj Bandićev ambiciozni projekt. Hoće li se to dogoditi i njegovoj nasljednici, još se ne zna. Ovaj put Krešimir Ivaniš uputio je otvoreno pismo i u ulozi člana peteročlanog ocjenjivačkog suda za taj budući projekt obnove stadiona Dinama. Odbio je sudjelovati u tom žiriju pa mu trenutačno Društvo arhitekata Zagreba traži zamjenu. Po Ivanišu, takvi se natječaji ne bi smjeli raspisivati uoči lokalnih izbora jer bi obvezali buduću gradsku upravu da obnovu stadiona Dinama uvrsti među prioritete budućeg djelovanja. Krešimir Ivaniš član je Udruženja hrvatskih arhitekata, IAKS-a – Međunarodne udruge za sportske građevine, a od 1976. i član Programa za sport i dokolicu Međunarodne unije arhitekata. Profesionalno je posvećen praksi i teoriji održivosti arhitekture i urbanizma javnog prostora, rekreacije, dokolice i sporta.

NACIONAL: Odbili ste sudjelovati u ocjenjivačkom sudu za natječaj o obnovi stadiona Dinama koji je najavila v.d. gradonačelnice Jelena Pavičić Vukičević. Uputili ste i otvoreno pismo Tihomilu Matkoviću, predsjedniku Društva arhitekata Zagreba. Zašto?

Društvo arhitekata Zagreb ne bi smjelo sudjelovati u prekasnom pokušaju Jelene Pavičić Vukičević da se dodvori biračima. Njezin drugi promašaj je najava rušenja istočne tribine stadiona. Navodno, bilo joj je skupo dati 15 milijuna kuna za sanaciju i rekonstrukciju istočne tribine. Sada pokušava raspisati natječaj za rekonstrukciji cijelog stadiona. Ta medijski atraktivna, ali i vrlo kompleksna i ozbiljna urbana tema predmet je opsežnih analiza gradskih planerskih ureda i zavoda, čiji su rezultati predočeni kao natječajni program. Osim potpuno nepriličnog tajminga, programu nedostaju ove bitne odrednice: stručna recenzija postojećeg stanja s nedostatcima; natjecateljima bi trebalo objasniti čemu novi stadion ako je postojeći OK čak i za međunarodne susrete; značaj i obaveze prema povijesnom i prostornom kontekstu, parku Maksimir, jednom od prvih javnih parkova u Europi te prostoru i građevinama na lokaciji; ekonomski, ekološki i socijalni prikaz rješenja, po modelu kružne ekonomije te jasne operativne upute natjecateljima izvan Hrvatske. Rješenje ovog dugo očekivanog problema treba otvoriti mladim lavicama i lavovima širom Europe. Ne smijemo se razbacivati milijardama, a još ne znamo ni koliko su koštale brojne rekonstrukcije Dinamova stadiona. Doznajmo u čemu se griješilo.

NACIONAL: Tko vas je pozvao u ocjenjivački sud za taj natječaj?

Pozvao me je tajnik natječaja, kolega Tihomil Matković, predsjednik Društva arhitekata Zagreba. Gradska uprava pozvala je DAZ da provede natječaj, a kolega Tihomil me je zamolio da pomognem u definiciji programa, čega sam se prihvatio, ali ni moje učešće u ocjenjivačkom sudu, niti ovako zbrzani natječaj nisu provedivi.

NACIONAL: I pokojni gradonačelnik Milan Bandić izbornu kampanju želio je početi najavom gradnje stadiona u Sesvetama za osam tisuća gledatelja. Sesvete su bile njegov pouzdani birački bazen jer u toj zagrebačkoj četvrti živi više od 90.000 Zagrepčana, a zahvaljujući tim glasovima zadnji je put pobijedio Anku Mrak Taritaš. Jesu li stadioni važni u izbornim kampanjama?

Stadioni i sport općenito su privlačna metafora za slanje propagandnih poruka svih vrsta, osobito političkih, pa ni pokojni gradonačelnik nije bio iznimka u njihovu korištenju tijekom svoje dugotrajne političke karijere.

NACIONAL: No Jelena Pavičić Vukičević ne kreće u kampanju iz Sesveta, nego sa stadiona u Maksimiru.

Dinamo je postigao značajne i dugo očekivane rezultate pa je bilo za očekivati, osobito sada, prije izbora, da će se političari šlepati na Dinamovim uspjesima.

NACIONAL: U čemu je problem s Dinamovim stadionom?

Na stadionu se, iako s epitetom ruglo, još uvijek igraju međunarodne utakmice. Natjecateljima se mora objasniti što nije valjalo do sada i zašto. Koji su modeli bili krivi, što se događalo u proteklih tridesetak godina u toj priči? Je li svih ovih godina arhitektonska struka bila samo poslušni izvršilac političkih naloga ili stručni suradnik u ravnopravnoj simbiozi talenta arhitekture i mudrosti politike. Važnost je dvojaka: natjecateljima da znadu što rade, a nama za: ne ponovilo se!

 

‘Dinamo je postigao značajne rezultate pa je bilo očekivano, osobito sada, prije izbora, da će se političari šlepati na Dinamovim uspjesima. Stadioni i sport privlačna su metafora za slanje propagandnih poruka’

 

NACIONAL: Što je s idejom pokojnog gradonačelnika Milana Bandića o gradnji nacionalnog stadiona u Blatu? Je li ta ideja definitivno propala?

I o toj tlapnji sam već pisao i ne bih više o tome. Nama nezaboravno finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji igralo se na nekadašnjem stadionu Lenjina u Lužnjikima. Rusija nije gradila novi stadion, a Rio je 4 godine ranije značajno obnovio Maracanu. Slovenska dva nova stadiona u Ljubljani i Mariboru mogu nam biti uzor: po komforu, sigurnosti, kapacitetu i osobito po cijeni.

NACIONAL: Znači li to onda da u obzir dolazi samo djelomična rekonstrukcija stadiona u Maksimiru?

Renomirana ustanova, npr. HNS, treba analizirati stanje i označiti manjkavosti. Na natjecateljima je da predlože, a na raspisivaču je da nedvosmisleno označi granice slobode. Predlažem da izrađivači programa posjete u MGZ-u izvrsnu izložbu posvećenu stadionu Dinama profesora Vladimira Turine, kustosice Helene Vukadin Doronjga, s mnoštvom inspirativne građe. Pisao sam kolegi Matkoviću da prostorno oblikovanje stadiona nije ni jedini, niti prioritetni problem, nego otkrivanje uzroke stalnih i krivih investicija u Dinamov stadion.

NACIONAL: Što nije valjalo?

Očekujem od gradskih ustanova koje rade program za natječaj, Gradskog zavoda za strateško planiranje i Gradskog ureda za razvoj grada, da analiziraju današnje stanje i ocijene koji su modeli bili krivi da se ne bi ponovili. Znamo da je u ovom slučaju arhitektura bila potpuno podređena politici. Uvijek je političarima važna priča oko sporta, posebno nogometa kao najvažnije sporedne stvari na svijetu. Publika koja prati nogomet najbrojnija je od svih sportova i zato je važna političarima, pa su im i brojke morale biti impozantne. Brojka koja se sad spominje je od 28.000 do 32.000 gledatelja. Ali na osnovi čega su došli i do tog broja? Je li komparacijom s drugim stadionima? Je li riječ o promišljenoj prognozi broja gledatelja svakotjednih utakmica? Koje i kolike posljedice će aktualna pandemija ostaviti na navike u ponašanju mnoštva?

NACIONAL: FIFA i UEFA, svjetska i europska nogometna organizacija, imaju standarde za stadione na kojima se igraju međunarodne utakmice pa su mnoge stvari definirane tim standardima.

Ne nasjedajte na te priče. FIFA i UEFA propisuju dvoje: sigurnost i komfor gledatelja, a kapacitet stadiona se samo preporučuje. Preporuke ovise o rangu natjecanja i o aglomeraciji za koju se stadion gradi. FIFA i UEFA ne određuju kapacitet, one ga preporučuju, a propisuju sigurnost i komfor gledatelja.

NACIONAL: Koji su ti kriteriji za sigurnost i komfor gledatelja?

Podrazumijeva se da na stadion mogu doći i obitelji s malom djecom, da postoji sanitarni i ugostiteljski komfor, siguran pristup, da nakon završetka ili u slučaju krizne situacije možete sigurno napustiti svoje mjesto za manje od 15 minuta. Najvažnije je da gledateljima bude osiguran pregled utakmice, da sa sjedala imaju pogled na cijelo igralište, uz dovoljno nadvišenje oka iznad tjemena onog tko sjedi ispred vas i slično. Kriteriji su vrlo jednostavni, a održivi kapacitet gledališta treba procijeniti prema prosječnoj očekivanoj stalnoj posjeti.

NACIONAL: Što je s reprezentativnim utakmicama? I one se moraju negdje igrati, a za očekivati je da će na njima biti veći broj gledatelja.

Pretpostavljam da će pandemija, koja nije zagrebačka, ni hrvatska nego svjetska potpuno izmijeniti stav prema okupljanjima mnoštva. Ako se danas moramo držati razmaka da bismo bili sigurni, uvjeren sam da će sve manje ljudi biti spremno otići na utakmice ili da će trebati vremena do povratka na staru normalnost, ako je ikada bude. Kada bi se u Zagrebu odigravalo finale svjetskog prvenstva, znate li što se onda radi? Na tomboli se proda tih 28.000 ili 32.000 ulaznica, a ostali gledatelji se rasporede po gradskim trgovima gdje se postavljaju LED ekrani, stolovi i stolice te se navija, druži i pije pivo.

‘Nisam prosvjedovao protiv Horvatinčića, nego protiv Grada koji je to dozvolio. Grad je uložio moj i vaš novac u privatnu garažu, a uništena je velika gradska površina. Varšavsku još ne mogu preboljeti’. PHOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

 

NACIONAL: Godinama ste vrlo aktivni u raspravama oko Dinamova stadiona. Kakvi su vaši prijedlozi?

Imam hrpu papira o tome još od 1997. godine. Moji su pokušaji bili napraviti nešto smisleno u Maksimiru. Imam i fotografije s radnih akcija kada se gradio stadion Dinama. Tada je arhitekt Vladimir Turina projektirao nasipanu zemljanu potkovu okrenutu prema parku Maksimir. Stube su bile od pletenog šiblja, a samo je zapadna tribina bila armirano-betonska. Kad mi je Pekka Salminen, uvaženi finski arhitekt, došao u posjet 1993. ili 1994. godine, on je, ugledavši zapadnu tribinu, rekao: „Ovo je prekrasno“. Tadašnja zapadna tribina bila je remek-djelo konstruktivizma, cvatuće moderne i Turinina genijalnog talenta.

NACIONAL: Što je propušteno u dosadašnjim rekonstrukcijama, a vama je važno?

Sad je prilika da se program natječaja za definitivno rješenje stadiona u Maksimiru doradi i da nova gradska uprava, ako to bude smatrala prioritetom, poslije izbora raspiše natječaj. Programom treba zahtijevati od natjecatelja i ekonomske pokazatelje i garancije održivosti: ekonomske, ekološke i socijalne. Neka nova transparentnost bude od početka kontra modelu starog muljanja.

NACIONAL: S obzirom na okolnosti u kojima se nalazi Zagreb nakon potresa, ali i Hrvatska, jer su i četiri okolne županije bile zahvaćene potresima, a još se nismo riješili pandemije koja je srušila i socijalni sustav, je li moguće da obnova Dinamova stadiona bude prioritet?

Koliko god da sam privržen sportu, sada stadion ne smije biti prijeka potreba.

NACIONAL: Smatra li Jelena Pavičić Vukičević da je stadion među prioritetima buduće gradske uprave?

Ne znam što gospođa misli, ali u njezinoj izbornoj kampanju ne želim sudjelovati.

NACIONAL: Je li ta najava Jelene Pavičić Vukičević moralna u ovom trenutku?

Gospodine Đuriću, molim vas, ne spominjite politiku i moral u istoj rečenici.

NACIONAL: Ipak, prošlog ste utorka bili na sastanku u Društvu arhitekata Zagreba na kojem se raspravljalo o natječaju za stadion.

Bio sam da izravno kolege upoznam s mojim stavom, iako sam kolegi Tihomilu rekao da neću doći. Molio sam ga da pročita moje pismo, sudjelovao u raspravi i u mnogim obećavajućim dopunama programa koje su iznijele prisutne kolege. Govoreći o moralnoj strani te priče, besmisleno je da 20-godišnja gradska uprava raspisuje natječaj 20 dana prije izbora. Ima li pravo uprava kojoj ističe mandat opteretiti sljedeću upravu i nametnutu tu temu kao prioritet, pa makar ta sljedeća uprava bili i oni sami? Upozoravaju to i brojni provedeni, skupi i zaboravljeni natječaji iz domene javne sportske infrastrukture u Zagrebu.

NACIONAL: No Dinamo treba negdje igrati utakmice.

Istočna tribina nije upotrebljiva zbog stanja konstrukcije, ali može se graditi i u fazama, dok se istočna tribina obnavlja. A igrati se može i na stadionu Zagreba.

NACIONAL: Hoće li se natječaj za stadion Dinama ipak raspisati prije lokalnih izbora?

Mislim da neće, barem ne od v.d. gradonačelnice obznanjenom sastavu. Tajnik natječaja objavio je da će na moje mjesto biti imenovana zamjena.

 

‘Sad je prilika da se natječaj za definitivno rješenje stadiona u Maksimiru doradi i da nova gradska uprava raspiše natječaj. Neka nova transparentnost bude od početka kontra modelu starog muljanja’

 

NACIONAL: Hoćete li se zamjeriti potencijalnoj gradonačelnici Jeleni Pavičić Vukičević?

Na ovom bih mjestu nešto rekao i o dužnosti gradonačelnika. Podsjetio bih na jedan članak koji je svojedobno napisao Vilko Luncer, vaš kolega, sportski novinar i urednik. Pisao je o jednom zamišljenom razgovoru između pokojnog Većeslava Holjevca i tada još živog Milana Bandića. Pa tako Holjevac kaže Bandiću: „Gradonačelnik nije tu da gradom vlada, nego da gradu služi“.

NACIONAL: Većeslav Holjevac kao gradonačelnik proširio je Zagreb preko Save. Tako je nastao i Novi Zagreb.

Ideja je bila njegova, ali provedbu je mudro prepustio probranim stručnjacima. Početkom šezdesetih godina iz Rijeke je u Zagreb došao arhitekt Zdenko Kolacio na mjesto direktora i osnivača Urbanističkog zavoda grada Zagreba, autor Novog Zagreba u nastajanju. U tom je zavodu okupio arhitekte, građevince, sociologe, ekonomiste, demografe koji su istraživali i urbanistički planirali grad.

NACIONAL: Kako je Holjevac intervenirao u prostor Zagreba? U Muzeju suvremene umjetnosti upravo se održava do 20. svibnja izložba „Zagreb Većeslava Holjevca od 1952. do 1963.: Urbanistička vizija i arhitektonski dosezi“.

Gradonačelnik Holjevac je 1960-ih, noću, s balkona vile Weiss, pokazao direktoru Jugomonta Holubu gdje vidi poziciju budućeg Zapruđa. Velesajam je već bio u gradnji, a Most slobode relativno osvijetljen. „Dečki, sad bi trebalo i s lijeve strane napraviti jedno stambeno naselje“. Priprema gradilišta, urbanistički i arhitektonski projekti rađeni su simultano. Holjevac je bio vizionar, ali nije naređivao, ekspertima je davao slobodne ruke, ali je i zahtijevao odgovornost.

 

‘Arhitekt Branko Kincl nije promašio kad je riječ o Dinamovom stadionu, slušao je državnu vlast na državnom projektu stadiona. Navodno je Franjo Tuđman odredio sve kapacitete, time i posljedice’

 

NACIONAL: Poslije potresa u Zagrebu obnova još nije počela. Kao ozbiljniji projekt najavljena je obnova Bloka 19 omeđenog Ilicom, Frankopanskom i Dalmatinskom ulicom. Što očekujete od tog projekta?

Nisam za to mjerodavan. To je nekakva laboratorijska priča, a u tome nisam sudjelovao. Odabran je blok koji je jedan od najuređenijih u Zagrebu. Ima zelenu površinu i uređeno igralište i javne sadržaje poput kazališta Gavella. Prijedlog horizontalnog nebodera umjesto zelenila je priča koju ne razumijem pa o tome ne bih želio uopće govoriti.

NACIONAL: Arhitekt ste, u blizini živite, a nećete govoriti o tome. Zašto?

Molim vas, ne provocirajte. Blok o kojem treba govoriti je blok Varšavska-Cvjetni trg, u čijoj sam obrani sudjelovao kao član Urbanističkog savjeta Zelene akcije i zaradio trombozu. Iz naše kuće je bio i najakustičniji lonac na prosvjedima.

NACIONAL: Prosvjedovali ste protiv investicije u podzemnu garažu Tomislava Horvatinčića, a Zagreb je imao problema s parkiralištem u centru grada.

Nije bio prosvjed protiv Horvatinčića, nego protiv Grada koji je to dozvolio. Grad je uložio moj i vaš novac u privatnu garažu, a uništena je velika javna gradska površina. Blok 19 je studentska vježba prema obimu štete u Varšavskoj.

NACIONAL: Nisu li u rješenju za Blok 19 sudjelovali i profesori s vašeg fakulteta?

Djelomično jesu, ali u to ne bih ulazio, a Varšavsku još uvijek nisam prebolio.

NACIONAL: No Varšavska je završena priča s intervencijom u centralnoj gradskoj jezgri, a Blok 19 još nije krenuo u realizaciju.

Varšavska je dovršena, ali s trajnim ekološkim i sociološkim posljedicama. Autoru, arhitektu Borisu Podrecci, tim povodom sam poslao otvoreno pismo: „Poštovani gospodine profesore, kako biste reagirali da u dvorištu Vašeg bloka, tik do prozora, netko sagradi ovo što ste projektirali u bloku Varšavska-Gundulićeva-Ilica-Preradovićev trg u Zagrebu?“. Naravno da odgovor nisam dobio. Unatoč tome, profesor Boris Podrecca je humanist-erudit i veliko ime europske arhitekture, a bio je čest i dobrodošao gost AF-a i Ljetnih škola arhitekture u Motovunu.

Znadete li što je tragedija u arhitekturi, mojoj struci? Zaboravlja se političare, menadžere, investitore, bankare, sve te koji potiču, forsiraju, odobravaju i profitiraju a ostaju zapisana samo imena arhitekata. Ista je stvar i sa stadionom u Maksimiru.

NACIONAL: Koja će imena za stadion u Maksimiru biti zaboravljena, a koja upamćena?

Nitko ne spominje ni političare, ni gradonačelnike, ni Novosela niti Canjugu, a u javnoj i medijskoj memoriji ostaju zabilježena imena projektanata, arhitekata.

NACIONAL: No projektant, akademik Branko Kincl, jedno je od najvećih imena suvremene hrvatske arhitekture. Kako je mogao toliko promašiti u projektu stadiona Dinama?

Nije promašio, slušao je državnu vlast na državnom projektu novog stadiona. Navodno je predsjednik Franjo Tuđman odredio kapacitet, time i sve posljedice.

NACIONAL: Ali može li arhitektura preživjeti bez politike?

Ni govora. Bez politike nema ni javne arhitekture niti urbanizma. Politika bi prema jednoj od definicija trebala biti djelatnost posvećena općem dobru, ne vladanju nego upravljanju. Javne potrebe iskazuju političari ali odgovorno, stručno i neovisno elaboriraju ih arhitekti/urbanisti, ali ne kao puki poslušnici.

Komentiraj