Marijan Klinar, predsjednik Studentske pivarske udruge, otkriva kako su proizveli tisuću litara Studentskog piva 2.0 u pivovari Mlinarica

Voćno, gorko i egzotično riječi su kojima studenti opisuju pivo Studentsko 2.0. Proizvod je to pivovare Mlinarica u ulici Matije Jandrića pod inicijativom – studenata. Strpljivi pivari Mlinarice odlučili su mlade snage Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu ugostiti i pomoći im kod izrade njihovog sad već, ako nije bilo jasno iz samog imena, drugog piva. Radi se o aleu, što je šminkerska riječ za pivo napravljeno s kvascem gornjeg vrenja, dok je specifična vrsta stout; inače poznata po prženim notama i gorčini, često je viđena u ponudi domaćih craft pivovara. Stoga su ovi studenti, ujedno i članovi Studentske pivarske udruge osnovane 2021. godine, uzeli ovu popularnu inačicu i preokrenuli je naopačke.

„Radi se o ‘tropical stoutu’. Nismo htjeli napraviti samo još jedno tamno pivo poput stouta ili portera, nego da bude nešto malo drugačije. Stout u ‘tropical’ stilu nastaje većinom u tropskim krajevima, a oni mogu sadržavati sastojke vezane uz te krajeve poput melase ili smeđeg šećera. Mi smo koristili poseban kvasac i hmelj s ciljem da upravo oni daju taj tropski štih voćnog i blage gorčine, što je zapravo prvo takvo pivo napravljeno na hrvatskom tržištu“, kaže za Zagreb News predsjednik udruge Marijan Klinar koji je djelomično zaslužan za njezinu izradu.

Krajem prošle godine, Studentsko 2.0 bilo je proizvedeno u tisuću litara. Starija inačica, predvidljivo nazvana Studentsko 1.0, bila je skuhana uz pomoć pivovare Međimurski lepi dečki. Riječ je o projektu udruge čiji je cilj upoznati članove s brojnim craft postrojenjima u Hrvatskoj i njihovim specijalnim načinima izrade piva jer – „svaki pogon ima svoje cake“. Sveukupno 39 članova udruge uspoređivalo je različite procese proizvodnje, ujedno učeći pritom kako se proizvodi pivo u Hrvatskoj.

Ne samo da je način proizvodnje drugačiji od jedne do druge pivovare, već je i velika razlika u pristupu izradi piva između velikog komercijalnog postrojenja, poput Zagrebačke pivovare, i male craft radionice poput Mlinarice. Sastojci su u manjim pivovarama probrani; kvasac i hmelj nisu najjeftiniji, već su pomno odabrani kako bi najkvalitetnije utjecali na okus samog piva, a isto pravilo vrijedilo je i kod izrade Studentskog piva 2.0. Njegova posebnost leži u novoj eksperimentalnoj i hibridnoj vrsti hmelja koja je još u fazi testiranja kako bi dobila odgovarajuće ime za tržište. Velike pivovare takve rizike, zbog visoke cijene takvog hmelja, ne mogu preuzeti jer njima profit diktira proizvodnju.

„U malim proizvodnjama ima puno više fizičkog rada. Ubacivanje slada u kotao, vađenje tropa… Ima taj štih domaće izrade. Svako pivo ima osnovne četiri sirovine: slad, hmelj, voda i kvasac. Kreće se od vode i slada, što je zapravo proklijali ječam unutar kojeg se nalaze enzimi koji prilikom miješanja s vodom pomažu kod raspadanja škroba u samoj žitarici. Ta kaša se drži na određenim temperaturama kako bi to pomoglo djelovanju enzima, što se u konačnici odražava na okus. Iz toga se sladovina procijedi i dalje kuha, a pritom se ona sterilizira i dodaje se hmelj iz kojeg se dobiva gorčina. Sladovina se potom hladi i dodaje se kvasac, a kasnije u procesu započinje fermentacija, što u konačnici vodi do gotovog piva“, objašnjava Marijan Klinar proizvodnju prosječnog lagera na tržištu.

Uloga u studenta u Studentskom pivu 2.0 bila je vezana uz dogovor izrade piva (vrsta, okus, itd.) i njegove promocije, a prisutni su bili i prilikom kuhanja piva. Pivovara Mlinarica je preuzela proizvodnju i registraciju. Cijela udruga ponosno stoji iza ove druge inačice te trenutno razgovaraju s još jednom pivovarom oko proizvodnje sljedećeg Studentskog piva koje bi, prema riječima predsjednika udruge Marijana, trebalo biti dovršeno već sredinom ove godine.

„Što se tiče izrade, bio sam involviran kao i svi ostali članovi udruge. Napravio sam prvi korak tijekom Hrvatskog homebrew prvenstva kada sam popričao s pivarom koji radi za Mlinaricu o mogućoj suradnji s udrugom. Više-manje sam bio spona cijelog pothvata. Ljubav prema pivu rodila mi se na fakultetu, kada sam shvatio da se ona može raditi doslovno kod kuće. Mislim da svatko može pronaći svoje pivo – ta raznovrsnost me privukla. U početku pivo uopće nisam volio jer sam bio u doticaju samo s industrijskim lagerima koji su popularni među širom populacijom, ali za mene je to bila samo gorka voda. Kad sam pak s prijateljima u Zlatnom medu probao njihovo pivo, to je bilo nešto potpuno drugačije – s puno okusa i karaktera“, prisjeća se Marijan Klinar.

Za Klinara je hrvatska craft scena „poput obitelji“ koja nudi jako puno dobrih piva, naspram malo uže ponude u Mađarskoj koju je nedavno posjetio. Nema prevelike borbe za tržište te je stoga konkurencija zdrava. Izbor piva određuje mu raspoloženje, ali je uglavnom ljubitelj američkih aleova. Početnicima u izboru piva preporučuje craft lagere jer će im to biti najpoznatiji okusi, a ne da odaberu nešto potpuno drugačije od svojih dosadašnjih okusa.