Kardašević: “Moja dva svjetska rekorda za stradale u potresu na Baniji”

Zagrepčanka Mirela Kardašević, samohrana majka dvojice dječaka, otkriva kako obara svjetske rekorde u ronjenju.
Oborila je dva svjetska rekorda u ronjenju na državnom prvenstvu u Sisku.

Prvi rekord je oborila u disciplini dinamika bez peraja, u kojoj je već držala svjetski rekord. Sada ga je poboljšala za šest metara. Drugi rekord je oborila u disciplini dinamika sa stereo perajama i to za čak šest metara.

“Sad imam šest oborenih svjetskih rekorda. Na svjetskom prvenstvu sam osvojila zlato i srebro, dok sam na europskom prvenstvu u dubini osvojila dvije brončane medalje. Htjela bih srušiti što više svjetskih rekorda i biti zlatna u svim disciplinama u bazenu i dubini. To mi je trenutni cilj”, rekla je za Zagreb News  Mirela Kardašević.

Uz nju, u Sisku je svoj prijašnji svjetski rekord oborio i njezin kolega Vanja Peleš u kategoriji dinamika bez peraja. Mirela Kardašević kaže da se još od mladosti bavi plivanjem.

“Počela sam trenirati s pet godina, nakon što sam dobila Legg-Calve-Perthesovu bolest, što je dječja bolest kuka. Imala sam tri operacije i plivanje mi je bilo preporučeno kao terapija, s obzirom na to da je postojala velika mogućnost da neću više nikada moći hodati. Tada sam se zaljubila u taj sport jer sam u vodi mogla raditi isto što i ostala djeca. Plivala sam do svoje 22. godine i u međuvremenu sam rodila svoja dva sina. Nakon njih se nisam osam godina bavila takvim sportskim aktivnostima.”

Mirela Kardašević kaže da joj je prvi zaron bio vrlo zanimljivo iskustvo i da ronjenje ima umirujući učinak na čovjeka.

“Bilo mi je čudno i skroz drugačije iskustvo. Međutim, svidio mi se taj osjećaj kad sam dugo ispod vode. Lijep je taj osjećaj slobode, dubine i lebdenja. Niste ni na dnu, ali ni na površini, nego u međuprostoru u kojem lebdite. Kod zarona me oduševljava što zaboravite na sve ostalo što postoji. Uđete skroz u sebe i svoje misli. Naučite se bolje nositi sa stresom i negativnim emocijama. Ronilački treninzi su vrlo intenzivni. Oni ne podrazumijevaju isključivo ronjenje pod vodom, nego i redoviti odlazak u teretanu. Ja treniram šest puta tjedno. U vodi imate apnejičke, aerobne i anaerobne treninge, kao i treninge snage i izdržljivosti. U teretani radim visoko intenzivne treninge, radim na svojoj snazi. Uz to, imam i mentalne treninge te specifične vježbe istezanja. Najteže treninge ću imati u šestom mjesecu, kada se pripremam za svjetsko prvenstvo, tako da sam malo smanjila intenzitet vježbi pred državno prvenstvo. Ali na treningu sam već radila te zarone, tako da sam bila uvjerena da ih mogu obaviti”, objasnila je Mirela Kardašević.

Mirela Kardašević je i samohrana majka s dva sina koji imaju devet i deset godina, ali kaže kako uspijeva izbalansirati svoj privatni i sportski život. Dvadesete je posvetila sinovima, dok je prije tri godine, u 30. godini života, odlučila fokusirati se na ronjenje. Oduvijek sam bila organizirana. Ujutro se dižem rano i vodim ih u školu. Prvo obavim trening pa idem na posao. Nakon toga djecu pokupim iz škole i vodim ih na trening košarke. To je postao naš životni stil. Jedni drugima smo se uklopili u raspored. Zna biti naporno i teško, ali jednostavno sam se naviknula, tako da više nema problema. Sad su veći pa mi je i lakše. Uvijek se može naći vremena i za moje prijatelje, ali nemam baš vremena za velika druženja. Moj sportski san mi je jako bitan i traži puno odricanja. Moji sinovi jako vole košarku, ali sa mnom rone kada idemo na more ili na bazene. Bitno mi je da odmalena nauče ispravno držati dah i disati. Ako im se svidi ronjenje, imat će moju punu podršku u tome, rekla je.Koronavirus je utjecao na sve sfere života, pa tako i na sportska događanja.

Mirela Kardašević kaže da su koronakriza i potresi jako utjecali na pripreme za natjecanja. Kada je bio prvi val koronavirusa, nismo mogli trenirati osam tjedana, što je za nas jako puno jer tijekom tog razdoblja nismo imali doticaj s vodom. Sada smo uspjeli imati to državno natjecanje, za koje nismo znali do zadnjeg trenutka hoće li se održati. A potresi su isprepadali i mene i moja dva sina. Bilo je dosta stresno. Nažalost, ne možemo se opustiti i računati na natjecanja. Svjetsko bazensko prvenstvo trebalo bi se održati krajem lipnja u Beogradu, a svjetsko dubinsko prvenstvo u listopadu, u Kasu u Turskoj.Unatoč tome što naši sportaši ostvaruju sjajne rezultate u plivačkim i ronilačkim sportovima, veća podrška države je izostala.

U Hrvatskoj su samo nogomet, tenis ili neki timski sportovi bitniji od individualnih sportova. Ronjenje je jedan od naših najtrofejnijih sportova, a ne cijeni nas se dovoljno samo zato što ne sudjelujemo na Olimpijadi. Kad jedanput dođemo na Olimpijadu, bit ćemo jedni od najtrofejnijih sportaša. Nadamo se da će nas početi cijeniti i prije toga. Zasad je cilj da na Olimpijadu nakon ove odemo kao pokazni sport, kazala je Mirela Kardašević.

Komentiraj