Kako je izraelski kolekcionar novcem offshore tvrtki kupio vrijednu Botticellijevu sliku od Imelde Marcos

Godine 1991. izraelski trgovac umjetninama Ronald Fuhrer kupio je Botticellijevu sliku Madonna i dijete, a zahvaljujući informacijama iz dokumenata Jersey Offshorea sada se doznalo da je kupnja tog umjetničkog djela financirana preko tajnih novčanih transakcija s tvrtkom La Hougue

Godine 1991. izraelski trgovac umjetninama Ronald Fuhrer kupio je Botticellijevu sliku Madonna i dijete (1485.) na njujorškoj dražbi od zloglasne prve dame Filipina Imelde Marcos. Veći dio godina slika je bila pohranjena u trezoru banke Credit Suisse u Zürichu, a taj kolekcionar umjetnina (od sredine 1990-ih) postao je klijent offshore tvrtke La Hougue iz Jerseyja.

Stvari su se promijenile 2005. godine, kada je Fuhrer bio usred brakorazvodne parnice i pokušavao je postići imovinsko-pravnu nagodbu. Postoje službeni dokumenti koji pokazuju da je sliku prodao dvije godine ranije offshore tvrtki Kraken Investments Limited, točnije 15. svibnja 2003.

U dokumentima se navodi da je Fuhrer sliku prodao zbog kredita iz 1994. koji je navodno dugovao drugoj tvrtki Danehill Trading. Danehill je navodno dug prebacio na Kraken Investments u travnju 2002. Tko bi mogao sumnjati u to? Sve su transakcije zabilježene u službenim dokumentima. No zahvaljujući informacijama iz dokumenata Jersey Offshorea, sada se čini da to nije bila istina.

Prvo, Kraken i Danehill nisu poslovne tvrtke u ekonomskom smislu riječi, što bi smatrala većina ljudi. Obje je pokrenula kompanija La Hougue i koriste se za obavljanje tajnih novčanih transakcija za klijente La Houguea. Tako je jedna La Hougueova tvrtka navodno 1994. posudila Fuhreru novac za kupnju Botticellijeve slike, a zatim je dug prenijela drugoj La Houguevoj tvrtki 2002. koja je sliku uzela kao sredstvo plaćanja duga 2003. Ali odakle točno potječu ti stari dogovori? Odgovor se može naći u računu koji je La Hougue 2005. godine poslao Fuhreru za “posebne usluge” koji se odnosio na njegovu brakorazvodnu parnicu. Kolekcionar umjetnina nije odmah platio račun i požalio se na pozamašan iznos. Direktor La Houguea Richard Wigley napisao je posebno objašnjenje da bi opravdao veliki račun.

“Posebna faktura koja se odnosi na slučaj brakorazvodne parnice nastala je u ožujku 2005.”, napisao je. „Smatramo da je to pošteno i razumno, osobito s obzirom na značajnu količinu posla potrebnog za stvaranje dokumentacije, vrijeme koje je uloženo u taj rad, a osobito na upotrebu specifičnih dokumenata i alata, što je značilo da je rješavanje slučaja bilo dugotrajno.” Rekao je da su “usluge koje smo pružali znatno veće od onih koje biste očekivali od normalnog pružatelja.”

Wigleyeva desna ruka u La Hougueu u vrijeme izdavanja ove fakture, čovjek po imenu Wayne Weaver, kasnije je snimljen kako raspravlja o Wigleyevoj upotrebi posebnih dokumenata i alata. Rekao je da će Wigley, “kada želi obraditi određeni projekt, izraditi dokumente za to. Poznato vam je da ima stare printere, stare alate, stari papir, stare kemijske olovke da proizvede sve što želi. Ako želi obraditi određeni projekt, izradit će dokument.” Ako vam je Wigley “rekao da u dogovoru s vama načini dokument iz 1996. godine, bit će tiskan na stroju iz 1996., upotrijebit će kemijsku olovku iz 1996. i pisat će na papiru iz 1996.”

© 2020 RTS – Radio Télévision Suisse

Zbog toga je sud u Denveru 2016. utvrdio je da je Wigley krivotvorio druge dokumente predstavljene sudu. Vrlo je vjerojatno da su i dokumenti povezani s kupnjom Botticellijeve slike krivotvoreni. Ni Fuhrer ni Wigley nisu odgovorili na pitanja EIC-a o ovom slučaju.

Nastavak priče o Botticellijevoj slici je zabavan.

Od svibnja 2003. Fuhrer navodno više nije bio vlasnik slike; bila je u vlasništvu tajnovite offshore tvrtke Kraken Investments. No kasnije je Kraken, uz pomoć Fuhrera, sklopio sporazum s umjetničkom galerijom Salander-O’Reilly iz New Yorka da sliku izloži na izložbi, s nadom da će je prodati za oko 8,5 milijuna američkih dolara. No dok je Botticellijeva slika visjela na zidu, galerija je propala, a vlasnik galerije Lawrence Salander tvrdio je da može zadržati sliku.

Fuhrer je navodno prodao sliku prije nekoliko godina, ali je ipak vodio sedmogodišnju bitku da bi je vratio, a cijelo se vrijeme predstavljao ne kao njen vlasnik, nego kao “savjetnik” Krakena. Trebale su godine truda i mnogo novca da se slika vrati.

Nakon što je slika konačno vraćena, Fuhrer je za Artnet News rekao: “Ne znam što će Kraken učiniti, na povjerenicima je da donesu odluku. Moj bi savjet bio da sliku pokušaju prodati. Ako vam neka slika stvara mnogo problema – u ovom slučaju nevjerojatno mnogo problema – to znači da želi otići i možda i ne bi trebala biti vaša”.

Komentiraj