Čitav opus Alberta Camusa temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je “u svemu znala naći pravu mjeru”. Njegov prvi značajni doprinos filozofiji je njegova teorija apsurda, prema kojoj ljudi teže ka jasnoći i smislu u svijetu koji ne nudi ništa od toga. To je obradio u svom eseju Mit o Sizifu, ali i u drugim djelima, kao što su Stranac i Kuga. Javno se protivio bilo kakvom obliku represije od strane totalitarizma.Veliki dio svog rada posvetio je ljudskim pravima. Odbio je suradnju s UNESCO-m, a 1953. godine je javno protestirao protiv komunističke represije Sovjetskog Saveza. Oštro se protivio i smrtnoj kazni.

Kada mu je 1957. uručena Nobelova nagrada, Camus je bio drugi najmlađi primatelj (nakon Rudyarda Kiplinga), prvi primatelj rođen u Africi, a nakon njegove smrti postao je nobelovac koji je nakon dobivanja nagrade najkraće živio, samo tri godine. Kada je tijekom ceremonije dodjele u Stockholmu držao govor, izjavio je: “Smatram da je nagradu trebao dobiti Malraux.” Kada je to čuo sam Malraux, uzvratio je: “Camusova izjava služi nam obojici na čast.”

Albert Camus poginuo je 4. siječnja 1960. godine u automobilskoj nesreći u okolici Sensa, u mjestu Villeblevin. U džepu njegovog kaputa je bila neiskorištena karta za vlak. Zbog toga neki pretpostavljaju kako je planirao ići vlakom, no odlučio se za automobil. Camus je poginuo u automobilu marke Facel Vega, kojeg je vozio Michel Gallimard, njegov prijatelj i izdavač, koji je također poginuo u nesreći zajedno sa svoje dvoje djece.