Francuski filozof, romanopisac, esejist, dramaturg, scenarist i kritičar rođen je kao sin jedinac 21. lipnja 1905. godine. Njegova oca smrt je zadesila kada je mladi Sartre imao tek nešto više od godinu dana. Djetinjstvo provodi s majkom i djedom koji ga prvi uvodi u svijet klasične književnosti. Njegova majka se ponovo udala kada mu je bilo dvanaest godina i tragedija gubitka oca s kojima je živio od najranijeg djetinjstva bez sumnje će utjecati i na formiranje njegovog karaktera. Iako izvanredan učenik, postao je nepredvidiv i veoma arogantan.

Sartre se pored filozofije i književnosti bavio i politikom. Njegov politički aktivizam također ne odstupa od njegovih shvaćanja i principa. Na početku Drugog svjetskog rata proveo je nekoliko mjeseci u zarobljeništvu, a bio je uhićen i za vrijeme studentskih demonstracija ’68. Tom prilikom ga je pomilovao tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle, govoreći: „Ne hapsite Voltairea!“ Nobelovu nagradu je odbio četiri godine prije toga,  1964. , uz objašnjenje da pisac mora ostati neovisan od institucija koje ih dodjeljuju.

Bio je jedan od rijetkih zapadnih intelektualaca koji je posjetio komunističke zemlje – Sovjetski Savez, Kinu, Kubu, Jugoslaviju. Iako su se njegovi politički stavovi tijekom života mijenjali, on je uvijek ostajao na strani poniženog i obespravljenog čovjeka.