Jačanje Vučićeve represije: Beograd izgleda kao Phnom Penh u vrijeme vladavine Crvenih Kmera

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić je u bespoštednom sukobu s virusom zaključio da je najbolji način spašavanja života nekoliko tisuća Srba potpuno zaustavljanje aktivnosti u cijeloj Srbiji pa rat protiv koronavirusa sve više počinje izgledati kao rat protiv vlastita naroda

Ponižavanje, represija, iživljavanje. Tim trima riječima može se najekonomičnije opisati odnos predsjednika Srbije Aleksandra Vučića prema oko sedam milijuna stanovnika države čiji je šef, tijekom njegova rata protiv koronavirusa koji često izgleda kao borba protiv vlastita naroda. Vučić je u bespoštednom sukobu s virusom zaključio da je najbolji način spašavanja života nekoliko tisuća Srba potpuno zaustavljanje života u cijeloj Srbiji. Zbog čega je Beograd u nedjelju izgledao pusto kao Phnom Penh 1975. godine, nakon što su Crveni Kmeri protjerali 2,5 milijuna ljudi iz glavnog grada Kambodže, uz obrazloženje da ih tako štite od predstojećeg američkog bombardiranja. Koje se nije dogodilo.

Razlog za opustjele ulice svih srpskih gradova je Vučićeva odluka da uvede policijski sat od subote u 13 do ponedjeljka u pet sati. Tijekom tih 40 sati stanovnicima Srbije bilo je zabranjeno izlaziti iz kuća, što je obuhvaćalo i odlazak u apoteku i kupovinu namirnica. Kao razlog je navedena zaštita od koronavirusa, u prvom redu osoba starijih od 65 godina, kojima je potpuna zabrana izlaska na ulicu uvedena još 18. ožujka. Iako se starijim osobama preporučuje kretanje – s obzirom na to da se šetnjom može smanjiti faktor rizika pojave dijabetesa, srčanih bolesti, moždanog udara, osteoporoze, pretilosti, depresije – Vučić je zaključio da ta oboljenja nisu dovoljno opasna, već je neophodno penzionere zaštititi isključivo od koronavirusa.

S tim što je starijima ipak omogućio da jednom tjedno iziđu iz kuća -nedjeljom od tri do osam sati ujutro, kako bi mogli kupiti hranu u obližnjoj samoposluzi. Što je dovelo do dugih ponižavajućih redova staraca koji u rano nedjeljno jutro u mraku i po hladnoći stoje ispred ulaza u trgovine. Za vlastito dobro. U skladu sa svojom tvrdnjom da “uvijek može bolje”, Vučić je izrazio nezadovoljstvo tim eksperimentom. Iznio je podatak da je u nedjelju, 29. ožujka, u četiri sata ujutro izišlo “oko 200.000 ljudi u Srbiji, oko 55.000 u Beogradu”, i konstatirao: “Previše”.˝Mnogi lanci supermarketa u Sloveniji, Belgiji, Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, Južnoj Africi i drugim zemljama su zbog koronavirusa prvih sat ili dva radnog vremena rezervirali za starije kupce i pripadnike “ranjivih grupa”, kao što su invalidi i trudnice. I u Srbiji se pojavio prijedlog da se starijim osobama omogući da barem na sat iziđu na zrak, kakvo pravo imaju i osuđeni zatvorenici, na što je Vučić odgovorio: “Molim penzionere da ne izlaze. Neće biti dovoljna beogradska groblja da prime sve nas. Molim penzionere da slušaju svoju državu. Zamislite da imamo na ulicama Beograda 500.000 penzionera u istih sat vremena. Svaki izlazak na ulicu je pitanje života i smrti.”

Kao da im takva pažnja i briga države nisu dovoljne, penzioneri su i na društvenim mrežama postali predmet brojnih komentara, čiji autori tvrde da zaslužuju sve što im se događa jer predstavljaju najpouzdaniju Vučićevu glasačku izbornu mašinu.

Mnogi na društvenim mrežama očito nisu svjesni toga da značajan dio te populacije čine ljudi odrasli na američkim filmovima, angloameričkoj popularnoj muzici, francusko-belgijskoj školi stripa, filmskim, kazališnim i glazbenim manifestacijama kao što su Fest, Bitef i Beogradski jazz festival, koji su, zahvaljujući Interrail kartama i crvenom jugoslavenskom pasošu, jeftino putovali po Europi, a zatim otvarali prve diskoklubove i kafiće u Srbiji.

Aleksandar Vučić je iznio podatak da je u nedjelju, 29. ožujka, u četiri sata ujutro na ulice širom zemlje izišlo ‘oko 200.000 ljudi u Srbiji i oko 55.000 u Beogradu’ te je konstatirao: ‘Previše’

Ti ljudi su pridonijeli tome da 1991. odaziv na djelomičnu mobilizaciju rezervista JNA bude približno 50 posto u Srbiji i oko 15 posto u Beogradu, tako da se ne mogu tretirati kao sigurni Vučićevi glasači.

Prvi slučaj koronavirusa u Srbiji zabilježen je 6. ožujka. Četiri dana kasnije vlada u Beogradu odlučila je koronavirus proglasiti zaraznom bolešću, a već 14. ožujka Vučić je izjavio da ne isključuje mogućnost uvođenja izvanrednog stanja. Koje je proglašeno dan kasnije, kada je bilo 48 zaraženih, uz obrazloženje da se to čini jer je zemlja “u ratu protiv nevidljivog i opasnog protivnika” i da se radi o “borbi za naše roditelje, naše starije, ali i budućnost Srbije. Izvanredno stanje, po pravilu, proglašava parlament, osim ako se poslanici ne mogu okupiti. Zbog navodne nemogućnosti okupljanja poslanika, izvanredno stanje proglasili su Vučić, predsjednica parlamenta Maja Gojković i premijerka Ana Brnabić. Kao razlog za nefunkcioniranje parlamenta navedena je uredba vlade Ane Brnabić o zabrani okupljanja više od 50 osoba u zatvorenom prostoru, a Skupština Srbije ima 250 poslanika. Tako se došlo do situacije da su odluke izvršnog organa – Vlade Srbije – obavezujuće za najviši organ vlasti, Skupštinu Srbije, što je pokrenulo tvrdnje da je riječ o Vučićevu državnom udaru.

Skupština Srbije je, prema svemu sudeći, jedini parlament na svijetu čiji je rad onemogućen epidemijom koronavirusa. Zvuči nevjerojatno da se samo u Srbiji ne može organizirati sigurno okupljanje članova parlamenta, ali Vučić je dobrovoljno preuzeo njihovu odgovornost iako je uloga šefa države, po Ustavu, uglavnom protokolarna.

Već 18. ožujka uveden je policijski sat od 20 do 5 sati, a ubrzo je produžen za još tri sata. Proglašavanjem izvanrednog stanja prekinut je rad vrtića i obrazovnih institucija, ali ne i kafića, restorana i shopping centara. Ta okupljališta nastavila su funkcionirati još šest dana, dok je za zabranu rada kladionica, kockarnica, frizerskih i kozmetičkih salona i fitness klubova, iz nekog nikada objašnjenog razloga, bilo potrebno više od tri tjedna.

Kao razlog za oštrije mjere navedeno je neodgovorno i nedisciplinirano ponašanje građana, pa je Vučić 21. ožujka, samo šest dana poslije proglašenja izvanrednog stanja, zaprijetio: “Ne tjerajte nas da uvedemo policijski sat od 24 sata dnevno … Što me briga što nitko to drugi na svijetu nije uveo. Ja ću da uvedem … Možete pisati Europskom vijeću, upravi vodovoda, potpuno mi je svejedno. To će se u Srbiji dogoditi. Jer moj posao je štititi živote ovog naroda. Vjerujte mi da ću bez ikakva pardona provesti to u djelo… ” Nekoliko dana kasnije Vučić se vratio toj temi, porukom: “Spreman sam vladi predložiti, ako se naše ponašanje ne promijeni, dvadesetčetvorosatni policijski sat. To podrazumijeva da nitko ne može na ulicu. Nikada. ’Ko god bude na ulici, bit će priveden. Ne ide se u trgovinu. Kako penzioneri ne idu sad, tako neće ni svi ostali.”

A onda je u četvrtak Vučić ponovo, navodeći kao razlog desetak posto neodgovornih građana, zaprijetio potpunom zabranom kretanja. “Ni časa neću časiti ako mi stručnjaci kažu da je to jedina moguća mjera. I tada se neće ići u trgovinu. To će se dogoditi ako nam situacija bude jeziva, to je posljednja mjera. Da ljudi znaju, to nije pitanje sadizma, već čuvanja zdravlja. Ako 14 dana nikome ne bi prišli na metar i pol, nema više zaraze. Što je 14 dana, što je problem? Zar se ne možemo odreći urbanog načina života da bismo zaštitili živote?” upitao je Vučić.

Čiji je odgovor na pitanje kako funkcionira dvotjedni 24-satni policijski sat, glasio: “Ne znam, prvi put ću u životu vidjeti.”

Što ukazuje na način funkcioniranja srpske vlasti u kriznoj situaciji – prvo se donese odluka, a onda se razmišlja o načinu njena provođenja. To bi moglo biti objašnjenje za uvođenje izvanrednog stanja i zatvaranje vrtića, škola i fakulteta, ali ne i ugostiteljskih objekata, shopping centara, kladionica, frizerskih i kozmetičkih salona. Čiji je rad prekinut tek poslije nekoliko dana, odnosno nakon više od tri tjedna.

Ljudi koji se šetaju parkovima proglašeni su općom opasnošću, dok vlast i njoj bliski liječnici zatvaraju oči pred činjenicom da je policijski sat skratio radno vrijeme trgovina namirnicama za tri do sedam sati, zbog čega su supermarketi stalno puni kupaca u bliskom kontaktu, unatoč upozorenjima o držanju razmaka od dva metra.

Slično je bilo i s dozvolom za šetanje pasa tijekom policijskog sata, koja je nestala nakon Vučićeve izjave “Naljutio sam se na tu odluku i u kratkom periodu bit će ukinuta. To vam garantiram”. I odluka je zaista poništena, da bi poslije samo nekoliko dana vlasnici pasa ponovo dobili mogućnost prošetati ljubimce. Vlada Srbije je 28. ožujka usvojila Zaključak o informiranju tijekom pandemije koronavirusa, čiji je cilj centraliziranje obavještavanja javnosti. Predviđeno je da sve informacije u vezi pandemije iznose Ana Brnabić ili osoba koju ovlasti Krizni štab. Onome koji objavi informacije o liječenju bolesti COVID-19 čiji su izvor “neovlaštene osobe”, zaprijetilo se sankcijama kakve vrijede tijekom izvanrednog stanja. Taj Zaključak nije bio objavljen na internetskoj stranici vlade niti je na drugi način saopćen.

Novinarska udruženja ocijenila su da je riječ o narušavanju Ustavom jamčenog prava na potpuno i pravovremeno informiranje, čiji će rezultat biti povećanje broja neprovjerenih tvrdnji i širenje straha među građanima, a Krizni štab će dobiti funkciju “nekakve centralne cenzorske službe”.

Ljudi koji se šetaju parkovima proglašeni su općom opasnošću, dok vlast i njoj bliski liječnici zatvaraju oči pred činjenicom da je policijski sat skratio radno vrijeme trgovina, zbog čega su supermarketi stalno puni

Reagirala je i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OEBS), izrazivši zabrinutost zbog utjecaja vladine odluke na sposobnost novinara da izvještavaju o pandemiji i objavljuju informacije koje potiču iz različitih izvora. “Kako bi bilo očuvano povjerenje, spriječena nervoza ili panika i osigurana suradnja građana, ključno je da se dodatno zaštiti slobodan protok informacija sa svih razina vlasti te očuvaju pluralizam izvora i puna transparentnost tijekom izvanrednog stanja”, poručili su iz OEBS-a.

Ubrzo se oglasila Ana Brnabić, tvrdnjom da je “Srbija najviše učinila od svih zemalja u Europi, ako ne i svijetu, da građani dobiju točne i pravovremene informacije svakoga dana”.

“Srbija je postavila primjer u vrijeme izvanrednog stanja svim ostalim državama kako se obavještavaju građani i kako se daju transparentne, pune informacije”, ocijenila je Ana Brnabić te dodala da će Vladin zaključak o informiranju tijekom pandemije koronavirusa biti povučen. Razlog? Vučićeva “izričita direktna molba”. “Slažem se s njim. Moja je glupost i krivnja što smo nešto takvo donijeli”, rekla je Ana Brnabić. Priznanje greške nije tipično za predstavnike srpske vlasti, kao ni za liječnike iz Kriznog štaba, uglavnom epidemiologe i infektologe, koji su, baš kao i političari, skloni optuživati građane za neodgovornost i nepoštovanje propisanih mjera, uz preporuke o smanjenju fizičkih kontakata ograničenjem kretanja, promjenom trajanja policijskog sata, pa i 24-satnom karantenom za sve.

“Ako se virus naglo počne prenositi i izgubimo kontrolu situacije, neminovna je ta posljednja aktivnost. Virus živi u čovjeku, izazove tešku bolest ili smrt ili ga taj čovjek preboli i u njemu ne može nastaviti živjeti. Da bi nastavio živjeti, virus mora prijeći na drugog čovjeka. Ako se u periodu inkubacije, koji je dva tjedna, onemogući bilo kakva situacija u kojoj bi došlo do prenošenja, virus neminovno umire”, izjavio je epidemiolog Predrag Kon.

On je rekao da je potpuna zabrana kretanja najefikasnija za prekid prenošenja virusa, ali i preozbiljna mjera, zbog čega je neophodna sigurnost u njene rezultate, kao i procjena posljedica 24-satnog policijskog sata.

Kon je kao najveći problem detektirao zastoj u testiranju potencijalno oboljelih od koronavirusa. “Iz raznih klinika stižu materijali koji se obrađuju i očigledno postoji neki meni nejasan razlog zastoja u testiranju”, izjavio je Kon.

Unatoč najavama o “masovnom testiranju”, do nedjelje je u Srbiji testirano 7360 ljudi, zaraženo je njih 1908, a umrla je 51 osoba. Umrlo je 39 muškaraca i 12 žena, prosječne starosti 64 godine, uz postotak smrtnosti od 2,6 posto. U samoizolaciji je više od 75.000 ljudi.

Zagovornicima onemogućavanja izlaska iz kuće tijekom dvaju tjedana pridružila se i režimska Televizija Pink, koja je u subotu, 4. travnja, u prilogu o navodnoj nedisciplini građana jer se masovno šetaju po beogradskim parkovima bez rukavica i zaštitnih maski, emitirala snimke od sedam dana ranije. Laž je vlasnik Pinka Željko Mitrović opravdao riječima da je “ideja priloga da se ljudi dozovu pameti i ostanu kod kuće”, uz tajanstvenu poruku da je “smrtnost od virusa mnogo, mnogo veća od 2,5 posto, što je sadašnji službeni podatak”.

Što se tiče službenih podataka, Vučić je izjavio da je Srbija nabavila 12 milijuna zaštitnih rukavica i 30 milijuna maski, kao i da je kupljeno još više od 50 milijuna maski, ali ne zna “kako da ih dovučemo”. Platili smo 1000 respiratora, a radujemo se kada nam sleti 36 “jer je pakao dovući respirator u tako malu zemlju kao što je Srbija”, rekao je Vučić, navodeći da je Srbija potrošila 370 milijuna za zdravstvenu opremu. Unatoč tome, u Beogradu je gotovo nemoguće u prodaji naći maske i rukavice.

“Naše bolnice izgledaju kao svemirski brod u odnosu na bolnice u nekima od najrazvijenijih zemalja, ali nismo zadovoljni”, izjavio je Vučić. U povodu tvrdnji da se u javnosti pojavio strah zbog loših uvjeta u privremenoj bolnici koju je vojska postavila u najvećoj hali Beogradskog sajma, Vučić je rekao: “Odlično, sretan sam što se javio strah. Bit će ljudi discipliniraniji. Liječnici mi kažu: ’Što se više boje, više će sjediti kod kuće.’ Mogu slušati kukanje što nismo proveli dovoljno rigorozne mjere, ali ne pada mi na pamet slušati kuknjavu sviđa li se nekome krevet ili ne.” Uz tvrdnju da su kineski liječnici ocijenili da je Sajam najbolje mjesto za privremenu bolnicu, Vučić je, uz osmijeh, dodao: “Moramo napraviti nešto da izgleda gore od Sajma, da smislim to i pitam Kineze.”

Priznao je “samo jednu veliku grešku” tijekom krize izazvane koronavirusom, koju nije mogao izbjeći zbog Ustava Srbije.

“Ni četvrtinu problema ne bismo imali da tu grešku nisam napravio. A to je puštanje svih državljana Srbije da uđu na teritorij Srbije. Pokazali smo koliko je Srbija velika i koliko ima veliko srce i visoku cijenu ćemo za to platiti”, izjavio je Vučić i potvrdio činjenicu da se već tjednima glavnim krivcima za dolazak koronavirusa u Srbiju proglašavaju srpski državljani koji su se vratili iz inozemstva, gdje su uglavnom radili na crno ili studirali.

Ana Brnabić nazvala ih je najvećim sigurnosnim izazovom jer su se vratili “i pored svih Vučićevih apela da ostanu u zemljama u kojima žive i borave”. Vučić je poručio: “Nemojte se pitati zašto imamo povećan broj zaraženih. Neki od njih su iz karantene, neki su znali da su zaraženi, došli su se liječiti jer je džabe!”

Neozbiljan odnos prema prijetnji koronavirusa srpske vlasti pokušavaju prikriti represijom. Gotovo 2200 osoba procesuirano je zbog kršenja zabrane kretanja, a oko 750 zbog nepoštovanja kućne izolacije

Što je režimski Informer popratio procjenom da od navodno 400.000 povratnika “barem 6000 njih ima koronavirus”, dok je Politika, “najstariji dnevni list na Balkanu”, prvu stranicu ukrasila naslovom “Srbija je svima dobra samo kad je teško”.

Ni vlast ni liječnici iz Kriznog štaba ne prepoznaju kao grešku tvrdnju ministra zdravlja Zlatibora Lončara da je “koronavirus dosta slabiji od obične sezonske gripe” i da “kada se pojavi virus i imamo jedno, dvoje, troje oboljelih, sustav reagira i nema mjesta panici”. Ni Vučićevu izjavu da se od korone štiti svakodnevnim ispijanjem rakije i smijeh šefa države dok je pulmolog Branimir Nestorović govorio o “najsmješnijem virusu u povijesti čovječanstva”, iako je tada, krajem veljače, u Italiji koronavirus već odnio 12 života.

Iako su 2. ožujka tri talijanske regije zatvorile sve lokale osim trgovina namirnicama i apoteka, Vučić je dva dana kasnije raspisao parlamentarne izbore u Srbiji. Vučićeva Srpska napredna stranka odmah je prikupila potpise 90.000 građana, zbog čega su njeni simpatizeri satima čekali u dugim redovima i gurali se u lokalnim odborima vladajuće partije.

U povodu podatka da je u Srbiji zabilježen prvi slučaj koronavirusa, Vučić je ocijenio da će, ako se broj zaraženih bude povećavao, to biti za dva, tri, pet, 10 slučajeva, a ne stotine i tisuće. Tri dana kasnije posjetio je tvornicu Krušik u Valjevu, gdje ga je dočekalo nekoliko stotina ljudi.

Možda taj podatak nije povezan s Vučićevim posjetom, ali je Valjevo treći grad u Srbiji po broju zaraženih koronavirusom, poslije Beograda i Niša. U Valjevu ih je u nedjelju bilo registrirano 50, znatno više nego u većim gradovima kao što su Kragujevac, Vranje, Subotica, Čačak, Novi Sad, Kraljevo, Leskovac…

Takav neozbiljan odnos prema prijetnji koronavirusa srpske vlasti sada pokušavaju prikriti represijom prema “nediscipliniranim” građanima. Gotovo 2200 osoba procesuirano je zbog kršenja zabrane kretanja, a oko 750 zbog nepoštovanja kućne izolacije, što je značajno više od broja oboljelih. Organizirana su i hitna suđenja optuženima za kršenje zdravstvenih propisa tijekom epidemije i prenošenje zaraznih bolesti, putem telekomunikacijske aplikacije Skype.

Po istoj osnovi je, međutim, organizacija Toplički centar za demokraciju i ljudska prava podnijela krivičnu prijavu protiv Vučića i ministra financija Siniše Malog, jer se nisu povukli u samoizolaciju po povratku iz posjeta Mađarskoj 22. ožujka, što je obaveza svih građana pri dolasku iz inozemstva tijekom izvanrednog stanja.

O neodgovornosti građana i mogućnosti uvođenja 24-satnog policijskog sata, Vučić je rekao: “Tijekom ratova devedesetih mnogo ljudi smo izgubili jer nisu mogli ostati disciplinirani na svojim položajima. Danas je položaj da gledate TV, sjedite u kući, čitate knjigu, razgovarate… Imate telefone, imate sve. Ne razumijem u čemu je problem.”

Ako bi ga netko upitao za rješenje problema bacanja smeća tijekom 14 dana karantene, Vučić bi možda odgovorio: “Ne znam, prvi put ću u životu vidjeti.” Ili: “To nije pitanje sadizma, već čuvanja zdravlja.” Možda i “možete pisati Europskom vijeću, upravi vodovoda, potpuno mi je svejedno”. Ili: “Napuniš kesu pa kroz prozor.” Jer važno je da se odluka donese, a onda će se utvrditi kako je provesti.


Zaraženi liječnik samovoljno napustio bolnicu

Jedan od najeksponiranijih članova Kriznog štaba, direktor beogradske Infektivne klinike Goran Stevanović, poznat i kao “srpski doktor House”, potvrdio je da je tu bolnicu samovoljno napustio liječnik obolio od COVID-19, što je prijavljeno policiji. “Zakonom je zajamčeno da pacijent ima pravo birati instituciju u kojoj će se liječiti, u skladu s njenim kapacitetima, ali ne u ovakvim situacijama. U okolnostima kada imate veliki priliv bolesnika i bolest napreduje, velika je neodgovornost mijenjati bolnicu, prije svega prema samom sebi”, izjavio je Stevanović. Pokazalo se da je ugledni neurokirurg i načelnik jednog od odjela beogradske Klinike za neurokirurgiju Miodrag Rakić, još jedan neodgovorni građanin. On je rekao da je u dogovoru sa svojim liječnikom odlučio biti smješten u KBC “Dragiša Mišović” i da je prethodno o tome obavijestio sve relevantne, “što u direktnom razgovoru, što telefonski”.

“Nikamo ne bježim. Na bljuvotine, u ovom momentu, ne bih odgovarao. Trenutno sam u fazi liječenja i dobro se osjećam”, izjavio je Rakić.

Komentiraj