Ivu Deana, 67-godišnjeg poduzetnika, uvjerenog da mu je hotelsko-turistički kompleks nekadašnje šibenske Rivijere s tri hotela i dva autokampa nelegalno, ali kao skriveni vlasnik, preuzeo kontroverzni poduzetnik Zoran Pripuz, Nacionalova novinarska ekipa posjetila je prošloga tjedna u šibenskom arhipelagu.

Prošloga četvrtka bili smo i na ročištu na Trgovačkom sudu u Zadru, na kojem Dean vodi sudski spor protiv NLB InterFinanz in liquidation, financijske institucije iz Švicarske u stečaju, od koje je svojedobno digao zajam za kupnju spomenutog hotelsko-turističkog kompleksa. Anuitete je prestao isplaćivati u trenutku eksplozije tečaja švicarskog franka i kada su bez pregovora s njim počeli dizati kamatnu stopu. Ovaj put Dean i njegov odvjetnik uz već ranije zatraženo izuzeće predsjednika Trgovačkog suda Tomislava Jurline, kojem je dva puta taj predmet bio vraćen na ponovno odlučivanje zbog propusta u sudskom postupku, a po nalogu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, u trosatnoj raspravi zatražili su i izuzeće sutkinje Katarine Zdunić, glasnogovornice tog zadarskog suda. I ovaj su put to učinili, kako su naglasili, zbog uočene pristranosti u tom sudskom postupku.

Zajedno s Ivom Deanom Nacionalova ekipa ovaj put obišla je sve objekte nekadašnjeg hotelskog poduzeća Rivijera u Šibeniku, Vodicama i Pirovcu. Tri hotela i dva autokampa. Kako je Nacional objavio, Dean je uvjeren da mu je ta tvrtka „oteta“ uz pomoć državnih institucija, DORH-a i Trgovačkog suda u Zadru, konkretno predsjednika tog suda Tomislava Jurline. U tome su, po njemu, operativno sudjelovali i Državna agencija za osiguranje štednih uloga (DAB) na čelu s direktoricom Marijom Hrebac i tadašnjim predsjednikom Upravnog vijeća DAB-a, bivšim ministrom financija Zdravkom Marićem.

Zbog toga je još 2020. godine protiv njih Dean podnio kaznenu prijave DORH-u, a do danas nije dobio odgovor je li po toj kaznenoj prijavi DORH uopće postupao. Ovaj je put za Nacional kao krunski dokaz podastro i dva dokumenta koja, po njemu, dokazuju da je predsjednik Trgovačkog suda u Zadru Tomislav Jurlina bio pristran i radio za suprotnu stranu. Za NLB InterFinanz in liquidation sa sjedištem u Zürichu. Dean je uvjeren da mu je, kako je rekao u razgovoru za Nacional, imovina „oteta“ i uz pomoć Središnjeg depozitarnog društva (SKDD) u kojem se deponiraju vrijednosni papiri uključujući i dionice tvrtki, pa tako i dionice svojedobno Deanove šibenske Rivijere.

Ivo Dean diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na financijsko-računovodstvenom smjeru, a 1998. prošao je i dodatnu edukaciju iz investicijskog bankarstva u Beču na Creditanstalt Akademia Vienna. Osamdesetih godina radio je u SDK-u kao financijski inspektor. Zatim je bio direktor u TLM Elemes, a od 1996. do 2003. direktor podružnice Dalmatinske banke u Šibeniku. I u svom nekadašnjem poduzeću iz Šibenika Rivijera i kampovi bio je direktor, a bio je i član Nadzornog odbora Dalmatinske banke do 1994., a do 1999. predsjednik Nadzornog odbora Solarisa iz Šibenika.

NACIONAL: Nacional je prošle godine objavio članak citirajući i vašu izjavu u naslovu: „Vranić mi je zaprijetio progonom DORH-a ako Zoranu Pripuzu za milijun eura ne prepišem dionice Rivijere vrijedne 10 milijuna eura“. Riječ je bila o vašim sumnjama da vam je Zoran Pripuz, u javnosti poznat i kao kontroverzni poduzetnik, nezakonito preuzeo nekadašnju vašu tvrtku. U njenom sastavu bila su tri hotela i dva autokampa u šibenskom arhipelagu. Je li bilo ikakvih reakcija nakon te objave u Nacionalu?

Mislim da sam rekao da mi je Šime Vranić zaprijetio progonom DORH-a ako njemu ne prepustim dionice, ali nije Vranić tu bio glavni. On je ono što se u žargonu zove maneken, onaj koji nosi nešto što nije njegovo, a s obzirom na to da se druži sa Zoranom Pripuzom, to je bio jedini logični zaključak. U vezi vašeg pitanja je li bilo reakcije nakon objave u Nacionalu, dogodilo se ništa. Ne, nije bilo nikakvih reakcija.

Reakcije su izostale u potpunosti. Pa čak ni Državno odvjetništvo nije demantiralo moju tvrdnju da su ih u potpunosti preuzeli pojedinci izvan DORH-a, zapravo grupa koju kolokvijalno zovem Mobiliare. Nisu se javili oni koji bi se zbog prirode svog posla trebali zainteresirati imam li ikakve dokaze za te moje tvrdnje. A ponovit ću još jednom: državno odvjetništvo u Šibeniku radi u potpunosti po uputama i željama pojedinaca izvan DORH-a, grupe Mobiliare, možda i drugih grupa i pojedinaca. Govorim samo o onome što sigurno znam.

‘Državno odvjetništvo u Šibeniku radi potpuno po uputama i željama pojedinaca izvan DORH-a, grupe Mobiliare, možda i drugih grupa i pojedinaca. Govorim samo o onome što znam’

NACIONAL: Na koga konkretno mislite da se trebao zainteresirati zbog prirode svog posla za te vaše tvrdnje o ulozi Zorana Pripuza u preuzimanju vaše tvrtke?

Pa sigurno nisam mislio na policiju. Policija u Šibeniku, po mome iskustvu, ne radi samostalno, već u koordinaciji s Državnim odvjetništvom. Oni održavaju zajedničke kolegije na kojima se dogovaraju. To bi značilo da državno odvjetništvo u Šibeniku u mom slučaju putem policije treba istraživati samo sebe, što baš i nije izgledno.

Međutim, očekivali bismo da će glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek biti zainteresirana. Ali ne, ni ona nije ništa poduzela. Ona vjerojatno dobro pozna situaciju u Šibeniku pa nema što istraživati. Jednostavno ništa ne poduzima čekajući da joj istekne mandat. Ali tu su još uvijek USKOK i PNUSKOK koji se do sada nisu javili. Možda nakon ovog intervjua.

NACIONAL: Možete li malo detaljnije objasniti u čemu se manifestira to, kako ste nazvali, preuzimanje državnog odvjetnika u Šibeniku od grupe Mobiliare?

Kaznene prijave koje podnesem protiv grupe pod navodnicima „Mobiliare“ oni ne istražuju iako su dokumentirane i potpuno dokazive. I bez provjere sve odreda ih odbacuju. Obrazloženja tih odbačaja predstavljaju ruganje pravu, pravdi i građanima ove zemlje. Kada bi bila neka nezavisna institucija u ovoj državi koja bi to istražila, mislim da bi baš tako kvalificirala tu situaciju. Kao ruganje pravu, pravdi, građanima.

Oni se rugaju našem zdravom razumu. Tako državni odvjetnik nije našao za shodno da ispita odakle Šimi Vraniću milijun eura crnog novca koje mi je pod navodnike nudio kao mrkvu, a batina kojom mi je prijetio bio je kazneni progon Državnog odvjetništva. Tražio je da mu za tih crnih milijun eura prepustim sve dionice koje ja i članovi moje obitelji imamo, iako je njihova vrijednost bila i ostala znatno veća od 10 milijuna eura.

NACIONAL: Kažete da ste podnijeli i kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu. Kako i zašto?

Prijavu sam podnio usmeno. Na zapisniku u kojem sam sve opisao i kvalificirao kao iznuđivanje. Državni odvjetnik kojeg je dopao ovaj predmet odbačaj je obrazložio da se ne radi o iznuđivanju jer iznuđivanje predstavlja prijetnju tijelu i životu. Dakle, držani odvjetnik je tvrdio da nisam diplomirao pravo, da nemam pravosudni ispit te da kao takav niti ne mogu podnijeti kaznenu prijavu jer ne znam pravilno okarakterizirati kazneno djelo. Da su opisane činjenice, opisane radnje potpuno nebitne za takvu kvalifikaciju kaznenog djela.

Točno je da nisam pravnik, ali diplomirani sam ekonomist, a znam nešto i o pravu. To znači da građanin ove države ne može tražiti zaštitu. Činjenice počinjenja kaznenog djela su nebitne. Bitno je samo je li kazneno djelo pravilo kvalificirano ili nije. Na kraju je bila ostvarena prijetnja Šime Vranića pa je Državno odvjetništvo podignulo optužnicu protiv mene. Naravno, bez ikakvih dokaza u spisu. Mogao bih sada naširoko obrazlagati i sve ostale odbačaje, ali suština je u tome da kad podnesem kaznenu prijavu, ona će biti odbačena baš u svakom slučaju. Ako je podnesena kaznena prijava protiv mene, ona će biti prihvaćena u svakom slučaju. Činjenice i dokazi su pritom potpuno sporedni. Jedino je važno tko je podnositelj. Radi se o organiziranom lopovluku i korupciji.

NACIONAL: Možete li navesti neku od kaznenih prijava koju vam je DORH odbacio?

Mogu, ali pogledajte primjerice ovu poruku koju sam dobio putem SMS-a, a poslali su mi je povodom kaznene prijave koju sam podnio protiv grupe „Mobiliare“ državnom odvjetništvu u Zagrebu. Citiram u cijelosti, a u poruci kažu: „Znamo da imaš vezu prema Drz.odvje u zg, da su ti pomogli u predatoj prijavi u Zg. Docemo mi do njih. Nasa ponuda će biti …… . eugen xk’’.

Što se poslije događalo u državnom odvjetništvu u Zagrebu naravno da ne znam, osim da je taj predmet promijenio tri državna odvjetnika, a posljednji, treći je riješio predmet na način da je odbacio prijavu s krajnje neozbiljnim obrazloženjem pa smo odlučili sami nastaviti kazneni progon.

NACIONAL: Niste imali više uspjeha ni na sudovima.

Samo da zaključimo prethodnu temu o Državnom odvjetništvu. To o čemu govorim nije moguće bez učešća onih koji su na vrhu Državnog odvjetništva jer je to strogo hijerarhijska organizacija. U pravilu predmet ne ide s jednog zamjenika državnog odvjetnik na drugog, pa na trećeg bez onoga tko upravlja Državnim odvjetništvom. Zašto je to tako bilo u mom slučaju, mogu samo nagađati.

Međutim, ispada da je išlo dalje sve dok nije došlo do onoga tko je bio spreman prihvatiti „ponudu“ eugena xk. A sve zajedno nije moguće bez potpore politike. Vidite, onu poruku eugena xk proslijedio sam policiji da utvrdi tko je to prijetio da će korumpirati Državno odvjetništvo. Nisu otkrili tko je to eugen xk. Što se tiče sudstva, ono je uz Državno odvjetništvo krucijalno za svako društvo. Međutim, sudstvo i DORH su nesporno rak rana našeg društva u Hrvatskoj .

NACIONAL: Zašto mislite da je i sudstvo rak rana hrvatskog društva?

Suci sa Županijskog suda u Osijeku su optuženi za korupciju na osnovi dokaza koje je dostavio Zdravko Mamić, a Mamić je otvoreno optužio i suca Vrhovnog suda Đuru Sessu da ga je on, Mamić, osobno korumpirao. Posebno se ističu suci u stečajnim postupcima kao Mihael Kovačić koji se branio izjavom: “Nemam pojma što se događalo, bio sam više pijan nego trijezan”.

Pa ako je zaista bio više pijan nego trijezan, zar nema netko na tom sudu tko bi to trebao vidjeti i poslati ga na liječenje od alkoholizma, a ne pustiti da upravlja tuđim novcem. Pa nije bez razloga nastao i udomaćio se izraz „stečajna mafija“. Opće nepovjerenje u sudstvo je opravdano jer se otkriva sve više slučajeva korupcije, a istovremeno vlast ne čini ništa kako bi popravila situaciju. Viši sudovi su se „uparili“ s nižim sudovima pa razne grupe, kada jednom dobiju prvostupanjsku presudu u svoju korist, lako to „proguraju“ i na višim sudovima.

NACIONAL: Donijeli ste u redakciju Nacionala i dva dokumenta koji govore o vašem iskustvu sa sudovima u Hrvatskoj. Zbog čega smatrate da ste bili oštećeni, a što bi trebali dokazati ti dokumenti?

Dokumenti koje sam donio svjedoče o pristranom pristupu suca Tomislava Jurline, predsjednika Trgovačkog suda u Zadru, ali isto se odnosi i na predmet u kojem su mi oduzete dionica tvrtke nekadašnje hotelske tvrtke Rivijera iz Šibenika.

Otkupio sam ih, bio vlasnik više od 90 posto dionica Rivijere, a u njenom sastavu su bili hotel Jadran u Šibeniku, hotel i autokamp Imperial u Vodicama, hotel Miran i autokamp u Pirovcu. Svih tih pet turističkih kapaciteta, a vlasnik je bila moja obitelj, ja, supruga i dvoje djece, gotovo stopostotni vlasnici, bili su na samoj morskoj obali.

NACIONAL: Što je bilo sporno u postupanju suca Tomislava Jurline?

Upravo se taj pristrani pristup suca Jurline vidi iz dokumenata koje sam donio. Odvjetničko društvo Orehovec i partneri 7. travnja 2022. poslalo je podnesak u kojem navode da „imaju saznanje“ da sam ja, Ivo Dean, podnio tužbu protiv njihova klijenta iz NLB InterFinanz in liquidation sa sjedištem u Zürichu. Tužbu sam bio podnio, što je i navedeno u tom rješenju 29. ožujka 2018., a da sudac Jurlina ništa nije poduzimao. Ali sudac Jurlina samo sedam dana kasnije nakon podnošenja podneska tog odvjetničkog društva, a zapravo u roku od dva radna dana, 14. travnja 2022., donio je rješenje i postupio po njihovu traženju.

Dakle, po mojim traženjima iz tužbe postupak je počeo tek nakon što je to suprotna strana dopustila. Pritom je bilo manje bitno što se po mom zahtjevu postupilo tek nakon 4 godine i 25 dana, a nakon njihova podneska u roku od samo dva radna dana. Iako je i to dovoljan razlog da se suca Jurlinu isprati izvan pravosudnog sustava, da mu se uruči otkaz, bitno je bilo da se radnje događaju tek nakon što je to druga strana dopustila svojim podneskom.

NACIONAL: Da se nisu oglasili pravni zastupnici Mobiliarea, protiv koje ste podnijeli kaznenu prijavu, mislite li da bi vaša još bila u ladici predsjednika Trgovačkog suda u Zadru Tomislava Jurline?

Da se oni nisu oglasili tada, nakon podnošenja moje tužbe, onda bih na postupanje suca Jurline čekao 6 godina i 25 dana, a nakon podneska suprotne strane on je postupak aktivirao nakon samo dva radna dana. Zar to nije dovoljno da se netko u njihovu sustavu zapita zašto je tako postupio. Kada sam zatražio da ga se zbog pristranosti izuzme iz mog predmeta i pokrene stegovni postupak protiv njega, nadležni viši sud je zatražio njegovo očitovanje.

On se očitovao, a ja i moji odvjetnici ne možemo doći do tog očitovanja, pa samo iz odluke višeg suda, koji je odbio njegovo izuzeće, mogli smo zaključiti da se lažno očitovao. Da je u stvaranju lažne slike o svom radu u bitnome zatajio činjenice. A to je da je poslao tužbu na odgovor kad mu je to suprotna strana dopustila. Pritom naglašavam da im je poslao tužbu na odgovor, a da nije imao punomoć kojom je baš to odvjetničko društvo bilo ovlašteno od NLB iz Švicarske da ih zastupaju. Toliko je njihovo međusobno povjerenje i poznanstvo.

NACIONAL: U čemu je problem s tom punomoći?

Bez punomoći to odvjetničko društvo ih nije moglo zastupati. Uobičajeno je da kada sud dobije neku tužbu ili odgovor na tužbu uz koju nije priložena punomoć, dade rok od 8 dana da se dostavi punomoć pa se tek onda postupa. Ovdje je to u bitnome bilo drugačije. Oni nisu imali izjave o zastupanju, a sud im vjerovao ‘’na majke mi’’.

‘Znamo da imaš vezu prema Drz.odvje u zg, da su ti pomogli u predatoj prijavi u Zg. Docemo mi do njih. Nasa ponuda će biti …… . eugen xk’, to su mi poslali kad sam podnio kaznenu prijavu protiv grupe ‘Mobiliare’

NACIONAL: Kako taj propust objašnjavate?

Nikako drugačije nego da protivna strana kod suca Tomislava Jurline doista može raditi što hoće. Trebalo mu je više od četiri godine ne da otvori predmet, nego da uopće tuženicima uručiti moju tužbu, a i to je učinio tek kada su mu oni dopustili riječima „molimo dostavite nam jer smo u saznanju“.

NACIONAL: Jeste li vi tražili izuzeće Tomislava Jurlina u vašem sudskom postupku?

Tražio sam izuzeće suca Jurline upravo zato što je očigledno da je pristran, sve ovo što sam naveo evidentan je dokaz da je nedvojbeno bio pristran. On se sam nije htio izuzeti, a i predsjednik Visokog trgovačkog suda u Zagrebu također je smatrao da to što sam naveo nije dokaz za izuzeće suca Tomislava Jurline iz mog procesa. A radio je za drugu stranu. Nastavio je postupak u roku od dva radna dana nakon što je primio podnesak njihova odvjetničkog tima, a moju tužbu uopće im nije dostavio više od četiri godine.

Napokon, taj njihov zahtjev nije bio legalan. Još jednom ponavljam, sudac Jurlina uopće njima nije trebao dostaviti moju tužbu jer nije bila priložena i potrebna punomoć. Iz podneska se vidi da ne dostavljaju punomoć. Ključni njegov krimen je da postupa u roku dva dana nakon njihova dopuštenja koje je u podnesku formulirano s „molimo da nam dostavite“.

NACIONAL: Kakvu je odluku donio sudac Jurlina?

Sudac Jurlina postupio je po njihovu podnesku, a moju tužbu godinama je ignorirao. Nakon toga nije napravio ništa, a taj proces ušao je u šestu godinu.

NACIONAL: Vi vodite još jedan postupak vezano za slične teme kod druge sutkinje, također na Trgovačkom sudu u Zadru?

Teško je u nekoliko rečenica objašnjavati bez da se duboko objasni svaki predmet. Ima više postupaka povezanih u materiji, ali ipak su posebni. I taj drugi sudski predmet bio je kod predsjednika Trgovačkog suda Tomislava Jurline, pa je i tamo napravio sličnu svinjariju.

Donio je rješenje da smo mi povukli tužbu zato što nismo tužbu preveli na njemački jezik u roku koji nam je zadao, a pritom je, zbog neznanja ili ne znam zašto, ispustio navesti da sud nije ovlašten donositi takve odluke, već da to treba zatražiti tuženik ako ne može pročitati tužbu. Zbog toga mu je viši sud i poništio rješenje. Dakle, potpuno nepotrebnim radnjama koje su uz to i nezakonite on stvara alibi da radi na predmetu, a zapravo samo kupuje vrijeme.

NACIONAL: Kakav je bio ishod?

Nakon toga je ponovio igru, ali je smislio drugi bezvezni razlog, a to je da ja nemam pravni interes. I ta je njegova umotvorina pala na drugom stupnju pa se predmet ponovo vratio na sud u Zadar kod sutkinje Katarine Zdunić. I sve se to događa, a da druga strana niti ne zna da se vodi sudski spor. Pritom potpuno ignorira notornu činjenicu da je NLB u Švicarskoj u postupku likvidacije te da može u svakom trenutku prestati postojati s nesagledivim posljedicama.

Pošto mu je na višoj sudskoj instanci rješenje bilo poništeno i drugi put, po sudbenim pravilima, on više ne smije suditi. Zato je taj predmet završio kod drugog suca. Sve što je dosad presuđivao u Zadru palo je na višoj instanci, ali je on i dalje ostao predsjednik Trgovačkog suda u Zadru, pa nije ostao bez utjecaja ni za sljedeće sudske odluke u Zadru. U tom slučaju radi u korist suprotne strane.

‘Tužbu sam podnio 29. ožujka 2018., a da sudac Jurlina ništa nije poduzimao. Ali u roku od dva radna dana od podneska druge strane, 14. travnja 2022., donio je rješenje i postupio po njihovu traženju’

NACIONAL: Obrušili ste žestoko na predsjednika Trgovačkog suda u Zadru Tomislava Jurlinu. Ne mislite li da bi se to moglo loše odraziti na ishod vašeg spora?

O tome mogu samo reći da su suci poput njega nemoralni ljudi, zločesti i korumpirani. Zastupnici druge strane nedvojbeno razgovaraju o predmetima sa sucima mimo ročišta, što automatski diskreditira svakog suca. Držanje tužbe u ladici godinama prije slanja na odgovor neupućenoj javnosti može se činiti benigno, ali radi se o podmuklom i opasnom pogodovanju drugoj strani. Druga strana u konkretnom slučaju je banka koja ima i te kakav interes da ne zaprimi tužbu, a sud joj je to benevolentno omogućavao.

Jer nakon što banka zaprimi tužbu mora knjižiti trošak i rezervati novac za eventualni gubitak spora. Zato i izbjegavaju zaprimiti tužbu i tako friziraju poslovne rezultate. Razlika između sudaca u Osijeku i suca Tomislava Jurline u Zadru samo je u tome što on još uvijek nije optužen. Nije se skupila dovoljna količina dokaza. Kao predsjednik suda ne obavlja svoju dužnost. Jer da je obavlja, znao bi da sutkinja s njegova suda Tereza Goreta sudi i u predmetima Mobilia, iako je u flagrantnom sukobu interesa.

NACIONAL: Zašto mislite da je sutkinja Tereza Goreta u sukobu interesa u predmetima vezanim za predmet Mobilia?

Pa cijeli grad zna da je u prilično intimnim odnosima sa Šimom Vranićem, koji mi je prijetio, pa tako to zna i ona sama. Stoga zna da se morala izuzeti, ali se ne izuzima i sudi. I gle čuda, baš kao slučajno, sudi u korist Mobiliarea.

Pozivam sve one u institucijama koji još vjeruju da bi trebala biti vladavina prava, da se angažiraju i utvrde je li istina ovo što govorim. I druge sutkinje se sastaju i dogovaraju i SMS-ovima dopisuju s drugom stranom mimo ročišta.

NACIONAL: Možete li navesti o kojim je sutkinjama riječ?

Konkretno sutkinja Ana Markač vodi stečajni postupak Rivijera d.d.. U to postupku nije priznala niti jedni lipu potraživanja meni po bilo kojoj osnovi i sa mnom povezanim osobama, pa čak ni mojem prijatelju minoran iznos od oko 40 tisuća kuna s obrazloženjem da se radi o povezanim osobama. Jasno je da takav razlog za odbacivanje potraživanja nije predviđen zakonom. Uputili su nas u sudski postupak da dokažemo svoja potraživanja. Dok su ti postupci trajali, oni su prodali imovinu koju potražujem.

Međutim, tvrtki Mobiliare koja je otkupila potraživanje od NLB u Švicarskoj, priznala je sve što su tražili, što je daleko više nego što je bilo evidentirano u knjigovodstvu Rivijere. Bez naših osporenih potraživanja i s njihovim napuhanim potraživanjima oni su ostvarili natpolovičnu većinu glasova Rivijeri i praktično upravljali stečajnim postupkom u svoju korist. A to im je netko omogućio? Upravo sutkinja Ana Markač.

NACIONAL: Što ste vi poduzeli? Jeste li mogli to spriječiti?

Pokrenuo sam dva postupka za utvrđenje ništavnima ugovore o kreditu po kojima je Mobiliareu priznata tražbina, a to je bio posao stečajnog upravitelja i stečajnog suca Ane Markač. Ako bi se utvrdilo da su ta potraživanja ništavna, onda se Mobiliare ne bi mogao naplatiti. To znači da je sudac Jurlina držao predmet ispod ladice 4 godine kako bi se u stečaju prodala imovina i Mobiliare naplatio, a kada je imovina prodana onda bi moj eventualni uspjeh u parnici zapravo predstavljao pobjedu u izgubljenom ratu.

Mobiliare bi se naplatio po ugovoru koji je ništavan. Normalno bi bilo da se najprije utvrde tražbine i je li ugovor ništavan, a tek onda da se prodaje imovina u stečaju. Međutim, oni su prodali imovinu. Pitanje je kako dalje ako se ugovor po kojem su se naplatili sudski utvrdi ništavnim. Sada kad je postigao da sigurno gubim i ako dobijem parnicu, sada se može polako i na miru posvetiti kako da me izigraju u parnicama koje vodi Tomislav Jurlina i koju mu vodi njegova kolegica Katarina Zdunić.

NACIONAL: Prozvali ste i predsjednika Visokog trgovačkog suda Ivicu Omazića. Što sada očekujete od Vrhovnog suda?

Činjenica je da nam Visoki trgovački sud nije dostavio očitovanje Jurline i Zdunić pa ne možemo provjeriti što su iznijeli u svoju obranu u očitovanjima. Kao što vidite i to je još jedan specijalitet našeg pravnog sustava. Vodi se postupak, a da jedna strana ne zna što se događa. Tako je nekima puno lakše. Bilo bi normalno da me je VTS obavijestio o očitovanjima, da vidi što mi imamo za reći. Iz obrazloženja VTS-a o odbijanju zahtjeva za izuzećem evidentno je da su u najmanju ruku zatajili značajne dijelove, a ono što su prezentirali prikazali su na drugi način. Siguran sam da Tomislav Jurlina nigdje nije naveo da je držao tužbu ispod stola 4 godine kako bi se prodala imovina u stečaju pa je tek onda krenuo kada mu je protivna strana to dopustila.

Od Vrhovnog suda očekujem da izvadi glavu iz pijeska i počne raditi svoj posao. Ovo je samo dio priče kroz konkretne navode kao pokazatelj kako pravosudni sustav funkcionira. Podsjećam da je Nacional 2020. vrlo detaljno opisao, konkretno novinar Damir Petranović, kaznenu prijavu o nezakonitim prodajama potraživanja koje je izvršila Državna agencija za sanaciju banaka i osiguranje štednih uloga (DAB). Objavili ste i faksimil kaznene prijave koju smo podnijeli. Nisam dobio odgovor DORH-a, ni pozitivan ni negativan. Evo izazivam i vas da tražite od DORH-a kroz vaš tjednik javno očitovanje što je napravio s tom kaznenom prijavom.