Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu organizirao je javnu tribinu pod nazivom „Ljubav prema materinskom jeziku“.
Na tribini su traženi odgovori na pitanja: Koliko nas određuje govor koji smo čuli u ranom djetinjstvu i njime bili identitetski oblikovani? U kakvu su odnosu hrvatski dijalekti prema standardnom hrvatskom jeziku? Što je ‘Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što‘? Zašto je UNESCO 1999. godine utemeljio Međunarodni dan materinskog jezika? Što je hrvatski jezik, a što hrvatski mjesni govor? Koja je svrha Zvučnoga atlasa hrvatskih govora?
O tim temama govorili su Velimir Piškorec, profesor na Katedri za njemački jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Barbara Štebih Golub, znanstvena savjetnica u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Tvrtko Zebec, znanstveni savjetnik u Institutu za etnologiju i folkloristiku i Vera Grgac, hrvatska pjesnikinja.
Moderatorica tribine i izlagačica bila je Ivana Kurtović Budja, voditeljica Odjela za dijalektologiju u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koja je za emisiju ‘Kulturna gošća’ Radio Nacionala rekla: “Slučajno se dogodilo da u okviru cijelog ciklusa javnih tribina “Snaga ljubavi” koje organizira Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust u okviru tog ciklusa imamo jednu tribinu posvećenu jeziku, u ovom slučaju hrvatskom jeziku, materinskom jeziku. Međutim kao što je rečeno u najavi bit će riječi i o ljubavi prema drugim jezicima, o čemu će jedan od izlagača, profesor Piškorec reći, ‘ako volimo svoj jezik onda volimo i druge jezike’, što će on i potvrditi jer on predaje esperanto, jedan univerzalni jezik.”
Posebno se osvrnula na materinski jezik: “UNESCO je donio 1999. gdluku da se utemelji ‘Dan materinskog jezika, a i nadovezuje se na UNESO-vu konvenciju iz 2003. godine o očuvanju nematerijalne kulturne baštine u kojoj Hrvatska prednjači,bila je dovoljno hrabra da u taj registar, na taj nacionalni popis stavlja i lokalne govore, skupine govora ili dijalekte. Mjesni govor je govor jednoga sela, evo kao primjer Bednje, a jezik je standardni hrvatski jezik” pojasnila je Ivana Kurtović Budja.
Komentari