Ivan Gončarov je stvorio ‘oblomovštinu’ kao simbol parazitizma i gotovanstva

Ruski pisac iz doba realizma Ivan Gončarov umro je 27. rujna 1891. godine. Najpoznatije djelo mu je Oblomov, čiji je naslovni lik prešao u simbol realistički razvijenog suvišnog čovjeka.

Ljenčarenje i nerad su bile glavne karakterne osobine Oblomova i njegov je život bio potpuno besmislen. Godinama ležeći na sofi, postao je metafora za lijenčinu, pa čak i aforizam. Njegov rival i prijatelj Andrej Štoljc je ambiciozan i smisao pronalazi u samousavršavanju i samoostvarenju. Ali njegovo ponašanje postaje mehaničko i on ne može doživjeti pravu ljubav. Tako da u svojoj težnji ka uspjehu i blagostanju Štoljc također gubi neke osnovne ljudske vrijednosti.

Jedina snažna i iskrena osoba u romanu koja umije voljeti je Olga, žena koja uspijeva izvući Oblomova iz njegove zone udobnosti. O tome on govori na kraju, kada iznosi svoju viziju ljubavi i života: “Nesretni anđeo! Zašto joj je toliko stalo do mene? I zašto je meni ona toliko draga? Bolje bi bilo da se nikada nismo upoznali! Za sve je kriv Štoljc. On nam je prenio ljubav, kao nekakvu bolest. Kakav je ovo život? Ništa osim nervoze i osjećaja! Kako to može ikad voditi smirenoj sreći i odmoru?”

Oblomovština je osobina čovjeka nepokretnog, lijenog, slabe volje, po prirodi dobrog i pitomog, ali koga su odgoj i društvena sredina učinili gotovanom.

Komentiraj