Svjetski savez mladih nastao je u New Yorku 1999., ima regionalne urede na šest kontinenata. Hrvatska podružnica pokrenuta je 2012. zahvaljujući volonterskom radu petnaestak mladih ljudi, a danas ima stotinjak aktivnih i više od 1500 podržavajućih članova. Hrvoje Vargić, jedan od njezinih glavnih pokretača, direktor je Regionalnog ureda za Europu od listopada prošle godine.

U uredu u Bruxellesu u kojem radi, svi su mlađi od trideset godina, a on ima dvadeset i sedam. Kako objašnjava u razgovoru za Nacional, globalna vizija Saveza sastoji se u gradnji civilizacije u skladu s ljudskim dostojanstvom. To nastoje postići kroz zagovaranje, edukaciju i kulturu. “Postoje edukacijski programi u cijelom svijetu, a nacionalne podružnice nastoje detektirati lokalne probleme i ono što stvarno muči mlade u današnjem društvu. Demografija je bila sustavno zanemarivana na političkoj razini pa je hrvatska podružnica organizirala istraživanja, različita događanja i sučeljavanja prije posljednjih parlamentarnih izbora. Sada se nešto, barem na elementarnoj razini, mijenja po pitanju prisutnosti problematike u medijima”, rekao je Vargić. U razgovoru za Nacional govori i kako je napredovao u tom miljeu i zašto je to važno za Hrvatsku.

NACIONAL: Kako je do došlo do vašeg zaposlenja na ovom mjestu?

Prepoznate su moje zasluge u pokretanju hrvatske podružnice koja je danas jedna od najuspješnijih u svijetu po članstvu, broju projekata i aktivnostima. Mi smo u Hrvatskoj na kvalitetan i održiv način pokrenuli podružnicu, proširili članstvo, osmislili projekte i pokazali snagu pokreta. To svijetli kao pozitivan primjer drugim nacionalnim podružnicama jer one kreću volonterski, a to je težak proces. Jedan od ciljeva europskog regionalnog ureda je pokretanje novih nacionalnih podružnica i jačanje postojećih pa je moja najveća snaga, zbog koje sam i dobio ovaj posao, to što imam iskustvo u tome. Nominirali su me neki članovi na globalnoj razini, shvatio sam to kao dobru priliku i način da korisno upregnem znanja i afinitete.

NACIONAL: Što znači za položaj mladih u Hrvatskoj to što ste izabrani na tu funkciju?

To jača položaj hrvatske podružnice, Hrvatska se pozicionira na globalnoj razini. Osobno, gdje god dođem govorim o hrvatskoj podružnici, a sve više zastupnika u Europskom parlamentu prepoznaje njezinu snagu. Nadalje, mi nudimo programe stažiranja u Bruxellesu pa su mladi u prilici razvijati se i stjecati iskustvo u centru Europe, trenutno je europski ured zaposlio osobu iz Hrvatske koja je šest mjeseci na stažiranju pa će se vratiti u Hrvatsku sa stečenim znanjem koje, između ostalog, obuhvaća pisanje projekata za EU fondove.

NACIONAL: Od čega se sastoji vaš posao, je li to u nekoj mjeri i politička funkcija?

Ne bih rekao da je to politička funkcija, točnije bi bilo reći da je zagovaračka, u smislu suradnje s donositeljima odluka. Aktivni članovi Svjetskog saveza mladih pokušavaju biti glas mladih ispred institucija, donositelja odluka i političara. Kada je riječ o hrvatskoj podružnici, dosta projekata bilo je usmjereno na to da se mladi uključe u donošenje odluka. Moj posao dijelom se sastoji od suradnje sa zastupnicima u Vijeću Europske unije i Europskom parlamentu, ali i od strateškog usmjeravanja cijele europske regije, jačanja podružnica, organiziranja konferencija i osmišljavanja projekta.

NACIONAL: Svjetski savez mladih Hrvatska prije nekih šest mjeseci organizirao je konferenciju “Ostati u Hrvatskoj: kako i zašto?” na kojoj je bilo riječi i o demografiji. Demografska obnova se na intuitivnoj razini povezuje s desnim konzervativnim svjetonazorom. Postoje li svjetonazorske razlike između različitih organizacija za mlade kao što su Svjetski savez mladih Hrvatska i Mreža mladih Hrvatske?

Civilno društvo je pluralno. Sve organizacije, pa tako i one za mlade, donekle se razlikuju u vrijednostima koje promoviraju. Ipak, mislim da se u tom pitanju ne može govoriti o nekim političko-ideološkim podjelama. Nisam toliko proučavao spomenutu organizaciju, ali mi okupljamo mlade i želimo zagovarati univerzalne vrijednosti, a nemamo političku pozadinu. Na globalnoj razini uključujemo mlade različitih religijsko-kulturoloških pozadina. Pogrešno je temu demografije identificirati s desnim ili konzervativnim idejama. Riječ je o temi koja je bitna za društvo u cjelini, neki od demografa pokazuju vrlo alarmantne podatke u vezi onog što bi se moglo dogoditi s Hrvatskom u bliskoj budućnosti ako se ti trendovi nastave. To je šire pitanje koje uključuje ekonomske aspekte i pitanje održivosti mirovinskog sustava. Ono zahtijeva nacionalni konsenzus.

NACIONAL: Pitanje demografske obnove možda nadilazi ideologije, ali ljevica i desnica različito na njega gledaju. U tom smislu, desnica bi se zalagala za pripadnike iste ili slične nacije, a stav ljevice bio bi da pripadnici različitih kultura, što je aktualno u kontekstu izbjeglištva, mogu u jednakoj mjeri poboljšati opću demografsku sliku?

Da, vjerojatno bi postojala ta razlika, ali mislim da se s obzirom na situaciju u Hrvatskoj, prihvaćanje izbjeglica i povratak hrvatske emigracije međusobno ne isključuju. Mi se u Svjetskom savezu mladih zalažemo za poštivanje ljudskog dostojanstva izbjeglica, a samim time i njihovo pravo na azil i zaštitu u drugoj zemlji pa tako i u Hrvatskoj. Kada ljudi bježe od strahota rata, potrebno je ponuditi održive načine na koje ih se može prihvatiti i aklimatizirati u društvo. Također, suradnja s hrvatskim iseljeništvom može predstavljati bitan faktor demografske revitalizacije.

NACIONAL: Kritiziralo se to što se Hrvatska svrstala među zemlje koje imaju konzervativniju reputaciju, s izdvojenim nacionalnim mišljenjem kada je riječ o prioritetima na razini ljudskih prava i tumačenju reproduktivnih prava žena. Koje je vaše mišljenje o tome i kakve su mogućnosti Svjetskog saveza mladih kada je riječ o zagovaranju svjetonazorskih pozicija ispred tijela EU-a?

U praksi ljudskih prava na međunarodnoj razini takve rezervacije kakve je nedavno dala Hrvatska uobičajena su stvar i proizlaze iz poštivanja nacionalnog suvereniteta i ustavnih vrijednosti pojedinih država. Ne postoji međunarodni konsenzus oko pojma spolnih i reproduktivnih prava. Taj pojam je prvi put uveden u međunarodne dokumente na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju u Kairu 1994. i već tada je više od dvadeset država izrazilo rezervacije u kojima su razjasnili da razumiju taj pojam tako da ne uključuje abortus. Platforma djelovanja nastala na konferenciji u Kairu također navodi da “države trebaju poduzeti prikladne korake da pomognu ženama izbjeći abortus” te da “abortus ni u kom slučaju ne smije biti promoviran kao metoda planiranja obitelji”. Svjetski savez mladih ima razvijenu dugogodišnju suradnju sa zastupnicima u europskim institucijama pa tako i u pitanjima poput ovoga. U svim politikama želimo promovirati pristup usmjeren na osobu pa se i po pitanju spolnih i reproduktivnih prava žena zalažemo za rješenja koja će na autentičan način afirmirati dostojanstvo žene i zaštititi život djeteta.

‘Tek kad svjetonazorskog protivnika prestanemo etiketirati i počnemo gledati licem u lice, kad u njemu vidimo osobu s dostojanstvom, tada će dijalog biti moguć’

NACIONAL: Nadalje, kada je prije dvije godine Europski parlament odbacio izvješće o jednakopravnosti muškaraca i žena, napadalo se hrvatske europarlamentarce da su protiv jednakih plaća muškaraca i žena, dok su se oni branili da je u tu rezoluciju suptilno ubačeno pitanje abortusa. Gdje bi se trebalo odlučivati o svjetonazorskim pitanjima? Kako postići otvoreni dijalog i onemogućiti suptilno ubacivanje elemenata svjetonazora bilo koje provenijencije u rezolucije koje nominalno s tim nemaju veze?

U velikom broju izvješća koja sama po sebi nisu kontroverzna i oko kojih postoji široki konsenzus, u kasnijim fazama ubace se članci koji sadrže neke ideološke sadržaje pa Europski parlament nerijetko postaje “bojno polje ideologija” jer se u proces donošenja odluka uključuju različite interesne skupine koje žele ubaciti svoja stajališta u politike EU-a. To ne znači da se u politici ne treba raspravljati o svjetonazorskim pitanjima. Politiku ne možemo svesti na raspravljanje o tehničkim pitanjima jer se ona bavi i pitanjima krajnjih ciljeva i temeljnih vrijednosti neke zajednice. No danas su međunarodne političke institucije postale visoko birokratizirane, a “svjetonazorske rasprave” vode specijalizirane nevladine organizacije i rijetki političari. Rasprave su prepune tehničkih pojmova i odvojene od stvarnih potreba ljudi. Nedavno se na jednoj konferenciji u Europskom parlamentu o pomoći zemljama Trećeg svijeta govorilo gotovo isključivo u kontekstu široke dostupnosti abortusa, dok su bile zanemarene teme kao što su potreba za hranom, pitkom vodom, lijekovima i obrazovanjem. Što se dijaloga tiče, najveći problem je nedostatak svijesti o njegovoj važnosti u današnjici. Kad svjetonazorskog protivnika prestanemo etiketirati i počnemo gledati licem u lice, kad u njemu budemo vidjeli osobu s neotuđivim dostojanstvom, tada će dijalog biti moguć. Ako nema volje za dijalogom i zajedničkim traženjem istine, ostaje borba za moć.

NACIONAL: Dobivate li znanja iz područja obrazovnih politika koja biste mogli prenijeti?

Obrazovanje je jedno od područja koja me posebno zanimaju, s obzirom na to da sam završio ekonomiju i završavam filozofiju pa se tu u budućnosti vidim. Dosta naših projekata je obrazovnog karaktera. U suradnji s donositeljima odluka želimo uključiti neke elemente i primjere dobre prakse u politike na razini Europske unije, ali i one na nacionalnoj razini. Hrvatska podružnica intenzivno se bavila usklađivanjem obrazovanja i tržišta rada. Najbolje se uči kroz rad, treba uvesti praktičan rad tijekom studija kao dio službenog programa, posebice na tržišno usmjerenim fakultetima.

NACIONAL: Svojedobno se napadalo bivšu ministricu rada Nadu Šikić jer je rekla da u Hrvatskoj postoji previše ljudi s fakultetskom diplomom, dok se s druge strane premalo radi na strukovnom obrazovanju. Koji je vaš stav o tome?

Može se reći da je došlo do obezvrjeđivanja diploma. Na nekim fakultetima postoji hiperprodukcija osoba koje diplomiraju, kvote nisu usklađene, programi su možda olakšani. Posljedica je da tržište više ne prepoznaje te diplome. Primjerice, danas diplomirati ekonomiju ne znači isto što je značilo prije dvadeset godina. Treba vratiti vrijednost strukovnim obrazovanjima od kojih su neka tražena, ali i razviti nova strukovna obrazovanja, pogotovo u IT sektoru gdje imamo manjak kompetentnih ljudi, a ne nudimo programe osposobljavanja upravo zato što smo se fokusirali samo i jedino na visoko obrazovanje.

NACIONAL: Bi li trebalo ukinuti ili preinačiti mjeru stručnog osposobljavanja za rad bez radnog odnosa?

Postoje neki dobri pokazatelji što se tiče stručnog osposobljavanja, ali tu je mjeru potrebno unaprijediti, situacija nije crno-bijela. Kada sam tražio posao na stranici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, primijetio sam da je stručno osposobljavanje obuhvatilo većinu poslova koji su se nudili, a to znači da je ono zamijenilo redovito zapošljavanje. Također, jednom tjedno bi na istim stranicama osvanulo dvjestotinjak novih radnih mjesta u državnim institucijama. Ti ljudi realno nisu imali posla, poneki nisu imali ni stolicu ni kompjutor jer ih je bilo previše. Naprosto bi došli u neko ministarstvo i ne bi imali što raditi. Njihov rad na stručnom osposobljavanju bio je u službi popravljanja statistike, a u slučajevima takvog rada u javnim institucijama mjera je bila besmislena. Mladi nisu stekli kompetencije, a primali su simboličnu naknadu od 2400 kuna. Također, treba poboljšati praćenje implementacije kako bi se osiguralo da osoba u privatnom sektoru stvarno ima mentora, što često nije slučaj.

NACIONAL: Prema najnovijem stanju stvari, stručno osposobljavanje onemogućeno je starijima od trideset,. Je li to diskriminacija po dobnoj osnovi?

Ova mjera je prvenstveno usmjerena na one koji tek izlaze iz sustava obrazovanja pa se u tom smislu možda i ne radi o dobnoj diskriminaciji. Osobe koje su starije od trideset godina najčešće su dugoročno nezaposlene i za njih treba učiniti nešto temeljitije, bilo da se radi o mjerama prekvalifikacije, dodatnog obrazovanja i stjecanja kompetencija ili programa kontinuiranog osnaživanja.

NACIONAL: Želite li se vratiti u Hrvatsku i kako biste promijenili stečeno znanje?

Jedan od razloga što sam otišao bila je želja da razvijem kompetencije, znanja, međunarodni pogled i tako doprinesem Hrvatskoj. Namjera moje žene i mene svakako je povratak. Počesto se šalje crno-bijela slika da je u Hrvatskoj, za razliku od drugih zemalja, sve negativno. Ne bježim od problema, ali tko god ode u inozemstvo, u jednakoj se mjeri mora boriti, temeljni su problemi svugdje isti. Primjerice, u negativnom bih smislu istaknuo birokraciju u Belgiji. Živim u Bruxellesu sedam mjeseci i tek ću sada izvaditi sve dokumente jer stalno nešto čekam. Treba raditi na promjeni svijesti, ljudi olako razmišljaju o odlasku. Ima nešto u tome da je svakom čovjeku najugodnije živjeti u vlastitoj kulturi. Bruxelles je birokratski grad i tu se ljudi nakon posla ne nalaze s prijateljima, nego s kolegama, a to je produžena poslovna atmosfera. U Hrvatskoj su ljudi puno povezaniji, ugodnije je, postoji ta neka kulturološka specifičnost koja mi je privlačna. Cilj podružnice je učiniti Hrvatsku ugodnijom za život i pokazati koje su prednosti ostanka u zemlji. Hrvatska ima probleme pred kojima ne zatvaramo oči, ali i svoj potencijal i komparativne prednosti.