HND je sudjelovao u e-Savjetovanju o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, koje je provedeno od 22. rujna do 22. listopada, pri čemu se osvrnuo na novi članak 307.a KZ-a.
Komentar HND-a donosimo u nastavku:
Za HND kao krovnu novinarsku organizaciju u Hrvatskoj predložena odredba problematična je s više aspekata.
1. Pravo javnosti da bude obaviještena o postupcima od javnog interesa
Razlog uvođenja inkriminacije je skrivanje od javnosti kaznenih postupaka protiv visokih državnih dužnosnika. Taj zaključak proizlazi iz trenutka kada se uopće počinje govoriti o uvođenju novog kaznenog djela. Nakon što su mediji objavili transkripte iz predmeta “Josipa Rimac”, najprije “afera AP”, a onda i transkripti o Marku Miliću i zapošljavanju u Hrvatskim šumama, predsjednik Vlade Andrej Plenković najavio je izmjene zakona kojim će spriječiti takve objave podataka iz istraga. Podsjećamo kako je premijer Plenković tjedan dana prije najave o izmjeni zakona govorio da se ništa ne može učiniti po pitanju curenja podataka jer živimo u demokraciji, ali to se promijenilo nakon što je javnost saznala za “aferu AP”.
Prema prijedlogu izmjena Kaznenog zakona, uvodi se novo kazneno djelo koje se nominalno ne odnosi na novinare, nego na sudionike postupka. Time se vraćamo na gotovo identičnu situaciju iz vremena kada je istraga bila tajna, Ustavni sud RH 2012. godine je rekao da istraga mora biti transparentna i pod kontrolom javnosti i da ne može biti tajna. Iz formulacije novog kaznenog djela zapravo proizlazi da, primjerice, odvjetnik okrivljenika ne bi smio novinarima dati izjavu da se njegov branjenik branio šutnjom, a kamoli da iznese neku možda ključnu izjavu iz njegove obrane.
Za nas je nedopustiva mogućnost da se, na primjer, branitelj osobe protiv koje se vodi istraga za određeno kazneno djelo, ali i žrtva, po ovom zakonskom prijedlogu ne bi smio obratiti novinarki ili novinaru kako bi ukazao javnosti na eventualne nezakonitosti ili propuste u kaznenom postupku i prije potvrđivanja optužnice.
Također, posebno je zabrinjavajuće da se kod ovog kaznenog djela novinari, kao ni drugi okrivljenici, ne mogu pozvati na javni interes.
2. Inkriminiranje novinara/ki
U opisu predloženog kaznenog djela nigdje izrijekom nije navedeno isključenje protupravnosti u slučaju novinara. Dakle, premda je predlagatelj više puta naglasio kako se za ovo kazneno djelo neće moći progoniti novinare, “zaštitne klauzule” koje onemogućavaju progon novinara u samom prijedlogu zakona zapravo nigdje ne postoje. Predlagatelj, doduše, taksativno navodi koje sve osobe mogu odgovarati za novo kazneno djelo te je riječ o osobama koje su do nejavnih podataka došle kao sudionici ili subjekti kaznenog postupka (pravosudni dužnosnik ili državni službenik u pravosudnom tijelu, policijski službenik ili dužnosnik, okrivljenik, odvjetnik, odvjetnički vježbenik, svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač) pa se čini da za njega ne može odgovarati novinar. Međutim iako prema opisu kaznenog djela počinitelj djela ne može biti novinar, on može biti njegov sudionik kao poticatelj ili, na primjer, pomagač. Poticanje je oblik sudioništva u kaznenom djelu propisano čl. 37. Kaznenog zakona koji u stavku 1. navodi: “Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela, kaznit će se kao da ga je sam počinio.”
Budući da je riječ o namjernom kaznenom djelu, novinar koji pita ili traži nekog od sudionika postupka da mu da informacije koje su od javnog interesa, koje se odnose na sadržaj izvidne ili dokazne radnje u kaznenom postupku do potvrđivanja optužnice – je poticatelj. U hrvatskom kaznenom postupku državni odvjetnik postupa prema načelu legaliteta koje mu nalaže kazneni progon uvijek kada su ispunjene zakonske pretpostavke, što znači da u slučaju progona počinitelja mora pokrenuti kazneni postupak i prema novinaru kao poticatelja neovlaštenog otkrivanja sadržaja dokazne radnje. Poticatelj se prema navedenom čl. 37. st. 1. Kaznenog zakona kažnjava istom kaznom kao i sam počinitelj.
Dakle, onaj koji potiče nekoga na neko kazneno djelo čini to isto kazneno djelo. Stoga prema ovom obliku predloženoga zakona novinar može kazneno odgovarati ako od nekog izvora zatraži da mu otkrije nejavni podatak. Također teoretski, ako novinar od nekog izvor zatraži da mu oda nešto nejavno, novinar može biti osumnjičen za poticanje na odavanje tajnoga podatka, a da do odavanja uopće nije došlo.
3. Pretraga i oduzimanje mobitela
Drugi problem, potencijalno puno veći, čak i kada ne bi bilo mogućnosti da novinar kazneno odgovara, a vidjeli smo da to nigdje nije taksativno navedeno, ostaje opasnost da se novinarima, kako bi došli do “počinitelja”, odnosno njihova izvora, oduzimaju i pretražuju mobiteli ili po potrebi provode druge dokazne radnje, a što bi bilo definirano Zakonom o kaznenom postupku (ZKP).
Prema čl. 257. st. 1. ZKP-a, pretraga pokretnih stvari obuhvaća i pretragu računala i uređaja koji služe telefonskim i drugim komunikacijama i nositelja podataka. Na zahtjev tijela koje poduzima pretragu osoba koja se koristi uređajem te davatelj telekomunikacijskih usluga dužni su omogućiti pristup uređaju i dati potrebne obavijesti za nesmetanu uporabu i ostvarenje ciljeva pretrage.
Prema st. 3. istog članka, osobu koja koristi računalo ili ima pristup računalu ili drugom uređaju ili nositelju podataka te davatelj telekomunikacijskih usluga, a koji ne postupe prema stavku 1. ovog članka, premda za to ne postoje opravdani razlozi, sudac istrage može na prijedlog državnog odvjetnika kazniti prema odredbi članka 259. stavka 1. ovog Zakona odnosno do 50.000,00 kn ili kaznom zatvora do mjesec dana.
Pri tome prema čl. 262. st. 2. toč. 2. Zabrana privremenog oduzimanja predmeta, isprava i tehničkih snimki iz stavka 1. točke 2. do 5. ovog članka, ne primjenjuje se:
2) u pogledu novinara i urednika u sredstvima javnog priopćavanja ako postoji vjerojatnost da su okrivljeniku pomogli u počinjenju kaznenog djela, pružili mu pomoć nakon počinjenja kaznenog djela ili postupali kao prikrivatelji kaznenog djela, (…) za kaznena djela iz članka 307. i 308. Kaznenog zakona.
Čl. 307. Kaznenog zakona propisuje kazneno djelo “Povreda tajnosti postupka”, što znači da izuzeće od zabrane privremenog oduzimanja predmeta, isprava i tehničkih snimaka od novinara vrijedi i za ovo novo kazneno djelo koje propisuje tajnost sadržaja izvidnih i dokaznih radnji sve do pravomoćnosti optužnice.
Dakle, zakon propisuje da se pretraga, osim kod osumnjičenika, može obaviti i kod trećih osoba koje same nisu osumnjičenici. Ovakvo nedefinirano tumačenje ostavlja velik prostor da se (čak i ako ne budu osumnjičeni) novinarima u svrhu pretrage na primjer oduzme mobitel kako bi se vidjela njihova komunikacija s izvorima te bi se tako pribavili dokazi protiv “izvora”.
Zastrašujuće posljedice
HND opet upozorava da bi uvođenje novog kaznenog djela imalo zastrašujuće posljedice na novinarsku profesiju, a time i interes javnosti, a ovim se zakonom široko otvaraju vrata da policija ili DORH mogu zatražiti mjeru praćenja/ prisluškivanja kako bi otkrili izvor neke neugodne političke priče koja je od interesa za javnost. Predlagatelj uporno tvrdi da se neće kazneno goniti novinara/ novinarku, ali zašto ga ne bi mogli prisluškivati? Imaju opravdan razlog, zar ne? Na papiru je. Objavljen.
Najave izmjena kaznenih zakona, koji su organski zakoni koji državnim tijelima daju snažne represivne ovlasti i ključni su za vladavinu prava u svakoj državi, zbog dnevnopolitičkih događaja i u svrhu prikrivanja moguće političke korupcije s pravom su uznemirile novinarsku struku, ali i cijelu javnost. Povod je apsolutno neprihvatljiv, tako da je preporuka HND-a da se odustane od mijenjanja odredaba o javnosti, odnosno tajnosti kaznenog postupka.
Hrvatska od 2013. godine ima uravnoteženu regulativu o pitanju javnosti u kaznenom postupku koja uvažava sve relevantne interese i međunarodne zahtjeve. Stoga zakone ne treba mijenjati, nego ih treba primjenjivati, smatra HND.
Komentari