Iván Bulos novi je napadač Hajduka. Dvadesetšestogodišnjak na Poljud stiže u posljednjim satima prijelaznog roka iz Deportivo Municipala, a s Bijelima je potpisao ugovor na jednu godinu s opcijom produljenja na još jednu.

Nakon potpisa ugovora za službenu klupsku web stranicu Peruanac je izjavio:

“Čim sam došao u Split uvjerio sam se koliko ljudima znači ovaj klub. Bio sam na derbiju prije nekoliko dana, gledao sam s tribina i osjetio nevjerojatnu strast i emociju. Želim biti dio ovog kluba, opravdati povjerenje koje sam dobio i pomoći svojoj momčadi da ostvari što bolje rezultate.”

Tražeći robusnog napadača, kakav je nedostajao u kadru, Hajdukova je struka dovela Peruanca, navodno hrvatskih korijena, zvanog Iván Bulos Guerrero. Radi se o povremenom reprezentativcu te južnoameričke zemlje, visokom 1.89m, lijeve noge, rođenom 20.5.1993. godine, koji bi trebao Hajduku proširiti taktičke opcije u napadu.

Trenirati je počeo u akademiji Tito Drago u rodnoj Limi, da bi se s 15 godina priključio školi lokalnog niželigaša Cluba de Regatas. S njima je osvajao brojne titule najboljeg strijelca u odgovarajućim kategorijama i sa 17 godina privukao interes brojnih klubova. Spominjao se argentinski Banfield, transfer u Allianzu iz Lime je bio “siguran”, ali završava u ništa manje atraktivnom Sporting Cristalu. Tamo naravno igra za rezerve, debitira s 18 godina, ali do ljeta 2012. tek tri puta ukupno ulazi s klupe. Kako je vjerovao da mu, pa, ne vjeruju u klubu, odlazi vani – gdje ga potpisuje belgijski Standard Liège. Kao devetnaestogodišnjak nije mogao ni tamo odmah upasti u prvu ekipu, već ga šalju u drugoligaški Sint-Truiden. Međutim, tu kreću njegove nesreće – nakon debija se ozlijeđuje na treningu, puca mu peta metatarzalna kost, i gubi polusezonu. Početkom 2013. dobija ipak poziv u U20 reprezentaciju, a u klubu ulazi u nekakvu sitnu rotaciju, još 6 puta nastupa, ali onda mu se na proljeće događa stvar koja mu je odredila karijeru – fraktura kralješka. Kako mu je trebalo mirovanje i dug oporavak, klub ga pušta kući – to jest, posuđuje ga popularnom Universitariu, ali oporavak se odužio… propušta kompletnu sezonu 2013./14., uz možda tek jedan nastup za rezerve.

U nogomet se tek vraća početkom 2015. godine. Kao slobodan igrač odlazi u Deportivo Municipal – klub koji je nekoć, dok je za njega igrao baš Roberto “Tito” Drago koji je vodio akademiju gdje je Iván počeo, bio jak i osvajao prvenstva, ali je desetljećima potom bio tek prosječan peruanski klub, na razmeđi između prve i druge lige. Premda je tek opet izborio prvu ligu, na leđima Ivána i njegovih suigrača Aperturu završava na visokom trećem mjestu, a Iván je u 14 nastupa zabio čak 9 golova (od 19 Municipalovih). Radi toga dobija i prve pozive u reprezentaciju svoje države – ulazi s klupe u porazu od SAD-a, te starta u remiju s Kolumbijom. To će mu, međutim, biti i zadnji nastupi za reprezentaciju. U Clausuri je znatno manje učinkovit, naime – ne zabija u 9 nastupa, a to se odražava i na Municipalovom znatno slabijem plasmanu.

Međutim, te zime ipak odlazi u inozemstvo, u poznati čileanski O’Higgins, potpisavši ugovor na tri sezone. U Clausuri 2016 bio je primarno rezerva iskusnom Argentincu Pablu Ignaciu Calandriji, te devet puta ušao s klupe, uz jedan gol. Te jeseni, u Aperturi, u startu ipak uzima startnu poziciju od tog tad 34-godišnjaka, ali u 9 nastupa ne zabija te se Calandria u studenom vraća, a Bulos početkom 2017. dobija nakon tek godinu dana zeleno svjetlo tražiti klub vani. Odlazi prvo na probu u danski Aalborg, gdje ne potpisuje na kraju, ali mu se sreća osmjehnula brzo – i potpisuje na sezonu i pol za portugalsku Boavistu, danas klub čvrsto zakovan za sredinu ljestvice prve portugalske lige. Tamo se skoro nameće kao prilično standardan igrač, cijene ga premda zabija tek 2 puta u 12 nastupa, te na jesen kreće kao standardan, sa još 6 nastupa, spominje se kao kandidat za reprezentaciju ali, po treći put u karijeri ozljede ga stižu, krajem rujna mu pucaju križni ligamenti.

U nogomet se vraća nakon više od godinu dana, potpisavši u listopadu 2018. za svoj Deportivo Municipal. U 9 nastupa zabija tri puta, ali od sredine ožujka više ne igra. Ipak, vraća se u Boavistu ovoga ljeta, no do potpisa ugovora nije došlo.

Što reći? Napadač koji je u 8 sezona u karijeri skupio tek 78 nastupa, uz 15 golova, koji je od toga gotovo 3 godine propustio radi raznih teških ozlijeda. Koji je imao statistike prihvatljive za jednog napadača tek u jednoj polusezoni, prije više od 4 godine… A opet, čini se, zanimljivog profila, kojeg su cijenili i u Peruu i u Portugalu. Ostaje nepoznanica, igrač koji može biti prolaznik i itekakvo otkriće, ukratko, upitnik i rizik.