Ekonomski analitičar Andrej Grubišić gostovao je u četvrtak na N1 televiziji, gdje je komentirao pljačku Ine.

“Bila uprava smijenjena ili ne, neće se promijeniti činjenica da se dogodilo to što se dogodilo. Neću to nužno nazvati placebo efektom, Amerikanci imaju termin responsibility i accountability. Responsibility je direktna odgovornost, gdje direktno nadgledate mene i ako su moji postupci krivi i vi snosite odgovornost. Accountability je zapovjedna, objektivna odgovornost, gdje ne možemo umanjiti činjenicu da ljudi u hijerarhiji ne mogu direktno nadgledati što netko na dnevnoj bazi radi u sklopu svojih ovlasti. Smjena uprave s obzirom da je čovjek prema upravi bio na minus tri ili minus četiri mogla bi biti po toj zapovjednoj odgovornosti”, rekao je Grubišić.

Grubišić je doveo u pitanje odluku o tome da treba smijeniti upravu Ine. Utvrdio je da nisu svi članovi uprave bili zaduženi za taj resor pa bi smjena cijele uprave bila pretjerana i  politički motivirana, a smjena člana uprave koji je bio izravno odgovoran  – možda.

“Bez obzira bio to takozvani hrvatski ili mađarski član uprave, tu bi smjenu trebalo ograničiti samo na člana uprave nadležnog za taj sektor. Smjenu kompletne uprave vidim kao vrstu političke poruke, a ne vrstu razboritog postupka”, rekao je Grubišić.

Dominantno je, ističe, pitanje je li se ovo dogodilo unutar legitimnih ovlasti koje je Damir Škugor imao. “Ako jest, pitanje je radi li se o nesnalaženju, neznanju, neiskustvu i lošoj poslovnoj procjeni, ovakve stvari se događaju, samo to nije uvijek u medijima, posebno ako je riječ o privatnim kompanijama. Nitko nije cijepljen protiv loših poslovnih odluka”, rekao je Grubišić.

“Druga stvar je ako ste vi to unutar svojih ovlasti napravili, a napravili ste grubim propustom ili nemarom. Ako ste to napravili izvan ovlasti, onda je stvar poprilično jasna, a ako ste to napravili svjesno nanoseći štetu, u kombinaciji s činjenicom da ste svjesno sebi priskrbili korist, onda stvari postaju relativno crno-bijele. Što je od ovoga istina, tek će se utvrditi”, rekao je Grubišić za N1.

Jasno mu je, kaže, da je ovo pitanje i ekonomski i politički zanimljivo široj javnosti, ali da tu milijardu kuna štete treba staviti u kontekst.

“Kad se ta milijarda stavi u kontekst javne nabave u Hrvatskoj od 60 milijardi kuna i ako pretpostavimo da u jednom dijelu ima radnji koje nisu u skladu sa svime ovime što sam rekao, a to prolazi po deafaultu kao normalna stvar, kad uzmete da je državna potrošnja 200 milijardi kuna, centralni i lokalni proračuni, i ako krećemo da je 5 posto bespotrebno, imate legalno situaciju gdje netko na legalan način radi nešto što je eklatantna ekonomska šteta ove zemlje i njenih građana, a oni su direktno vlasnici 40 i nešto posto Ine”, rekao je Grubišić.

Škugor je imao ovlasti potpisivati ugovore od 20 milijuna eura, a a to je to frakcija ukupnih novčanih tokova u toj kompaniji, objašnjava Grubišić.

“20 milijuna eura, kad pogledate ukupan konsolidirani prihod Ine, koji će biti blizu 4 milijarde eura, koliko god to bilo puno novca, ako gledate veličinu kompanije, onda je to frakcija ukupnih novčanih tokova koji se događaju u Ini. Na kraju dana svejedno, imao ovlasti na 20 ili više ili manje, pitanje je je li napravio nešto na štetu kompanije u sklopu svojih ovlasti, a istovremeno da je bio svjestan toga i da je priskrbio korist sebi i bliskim osobama”, rekao je ekonomski analitičar Grubišić za N1.