Gibraltar u strahu od potpune europske izolacije zbog Brexita

Reportaža iz strateški važne države, crvene zone Brexita zbog veta susjedne Španjolske na drugu fazu pregovora o Brexitu, što znači da će Gibraltar biti izvan svakog dogovora koji Ujedinjeno Kraljevstvo i EU uspostave o svom budućem odnosu

Gibraltar, mikrodržava sto puta manje površine od Grada Zagreba u kojoj živi isti broj ljudi kao u Koprivnici, moglo bi biti najpogođenije područje nakon što je Ujedinjeno Kraljevstvo izašlo iz EU-a. Nacional je na licu mjesta provjerio razloge koji bi ovu bivšu koloniju smještenu na jugu Španjolske mogli dovesti do izolacije i otkrio financijske posljedice za Gibraltar i susjednu Španjolsku ako se ne postigne dogovor na kraju pregovora i tranzicijskog razdoblja koje završava 31. prosinca.

Trenutno je neizvjesno kako će Brexit utjecati na Gibraltar jer ono što se dogodilo prije desetak dana je potvrda da nema povratka. Da je Gibraltar crvena zona Brexita potvrđuje i to da je Bruxelles odobrio Španjolskoj veto na drugu fazu pregovora o Brexitu. Konkretno, to znači da će Gibraltar biti izvan svakog dogovora koji uspostave Ujedinjeno Kraljevstvo i EU o njihovu budućem odnosu, osim u slučaju da vlade Pedra Sáncheza i Borisa Johnsona dogovore suprotno.

Osim toga, Španjolska je godinama imala niz teritorijalnih pretenzija nad Gibraltarom, a EU je dosad bio neutralan jer se radi o odnosu dviju članica EU-a. Odobravanjem veta Španjolskoj nad drugom fazom pregovora o Brexitu EU je prvi put stao na stranu svoje članice jer Ujedinjeno Kraljevstvo više nije član EU-a. Iako se od Sánchezove lijevo orijentirane vlade ne očekuju teritorijalne pretenzije, treba uzeti u obzir to da u Španjolskoj sve više raste populistička stranka VOX koja bi definitivno tražila da se Gibraltar vrati Španjolskoj.

Poput većine mikrodržava, Gibraltar je poznat kao porezni raj sa sumnjivim poslovanjem, u kojem se sumnja na pranje novca i šverc duhana. U njemu je posljednjih godina pronašlo svoje sjedište niz online kazina i tvrtki povezanih s industrijom igara na sreću. Iako nešto više od 30 tisuća ljudi ima prijavljeno boravište, procjenjuje se da je znatan dio tih građana lažno prijavljen samo zbog poreznih olakšica.

Kroz jedinu kopnenu granicu dnevno prođe oko 14 tisuća ljudi u oba smjera. Mahom su to građani susjednog grada La Línee de la Concepción koji se nalazi odmah uz granicu i iz kojeg se pješke može ući u Gibraltar. Budući da je u ovoj bivšoj koloniji registrirano tek 9 tisuća stranih radnika, pretpostavlja se da je ostalih 5 tisuća ljudi koji dnevno ulaze u ovu koloniju zaposleno, ali nemaju radne dozvole. Nakon što Gibraltar više nije dio EU-a, još je nejasno hoće li radnici iz La Línee nakon Nove godine uopće moći ulaziti u Gibraltar. La Línea je jedan od španjolskih gradova s najvišom stopom nezaposlenosti i kriminaliteta, a nalazi se u provinciji Cádiz koja spada među najsiromašnije u Europi.

Ušli smo u Gibraltar pješke iz La Línee prvi radni dan nakon Brexita. Europske zastave na granici već nije bilo. Skinuli su je u ponoć nakon Brexita uz himnu “God Save the Queen”, tijekom “svečane” ceremonije koju je predvodio premijer Fabian Picardo. Nije to bila proslava jer su Gibraltarci na referendumu koji se održao 2016. masovno glasali protiv Brexita i više od 96 posto bilo je za ostatak u EU-u, nego prihvaćanje trenutnog stanja. Gibraltarci su vjerni matičnoj državi, doznat ćemo kasnije od ponosnih gibraltarskih sugovornika.

‘Španjolci ne vole Gibraltar, samo ga žele opljačkati. Da nas vole, bilo bi drugačije i rado bismo im se pridružili. Mi smo već imali referendum, ušli smo u Europu prije 50 godina’, kaže John

Iako je nekoliko dana prije Brexita na granici bio kolaps, prvi tjedan nakon napuštanja EU-a protekao je bez gužvi. Ni španjolska niti gibraltarska policija nisu provjerili našu putovnicu, a ljudi koji svakodnevno prolaze kroz granicu objašnjavaju nam da je to uobičajeno. Pored nas ljudi su u Gibraltar ulazili automobilom, pješke, ali i biciklima i skejtovima. Odmah nakon prelaska granice, da bi se došlo do grada, potrebno je prijeći preko piste gibraltarske zračne luke. Iako na nju dnevno slijeće više zrakoplova raznih kompanija, primijetili smo da je Gibraltar povezan samo s jednom destinacijom – Londonom.

Za razliku od kaotične i opasne La Línee, u Gibraltaru vlada red, znakovi na cesti ukazuju na stroga pravila i kazne, puno je crvenih telefonskih kabina, a cijene istaknute u funtama visoke su poput onih britanskih, osim onih za cigarete i alkohol koji ovdje imaju znatno niže poreze. Jedino što nije britansko je ugodna mediteranska klima. Na glavnoj ulici Main Street, u kojoj je smještena i premijerova palača, nalaze se brojne duty free trgovine koje prodaju duhan, čije su cijene često istaknute i u eurima. Ono što se odmah primjećuje je velik broj lokalaca koji se bave sportom, pogotovo trčanjem.

Pepe, Maria i John rođeni su u Gibraltaru i osjećaju se Britancima. Kažu nam da im Brexit nije važan i da do Nove godine neće biti promjena, ali nakon toga očekuju probleme. Kazali su da je sa Španjolskom uvijek bilo problema. Govore nam da španjolska granična policija često uzrokuje ogromne gužve na granici bez razloga, nešto što se u Hrvatskoj često može čuti o slovenskim susjedima. Smeta ih da Španjolci Gibraltarce nazivaju krijumčarima i peračima novca, što tvrde da nije istina.

“Sve što želimo je živjeti u miru. Glavni problem bit će granica”, govori nam Maria. Budući da ni prije Ujedinjeno Kraljevstvo nije bilo unutar schengenskog prostora, upitali smo ih zašto bi granica sada bila problem. “Bit ćemo poput zemlje trećeg svijeta. Ali ako budemo imali problema s kopnenom granicom, ići ćemo brodom u Algeciras koji je udaljen tek nekoliko minuta. U slučaju da i to ne bude bilo moguće, Maroko je udaljen manje od petnaest kilometara, a većinu robe možemo dobiti i brodom koji nam dolazi iz Engleske preko Lisabona”, dodaje Maria. Naime, zbog visokih cijena namirnica, Gibraltarci ih sada kupuju u Španjolskoj, u koju često odlaze i u restorane jer su puno jeftiniji.

“Mi smo poput male oaze, imamo obrazovanje na engleskom jeziku, naša djeca govore engleskim jezikom i sretni smo s Commonwealthom. Ponosni smo na to što smo Britanci”, kaže nam Pepe. Na pitanje kakav je osjećaj biti rođeni u tako malom mjestu u kojem svi znaju sve o svima, kaže da je ponosan. “Do granice možemo pješke. Maroko je preko puta i tamo možemo putovati brodom. Imamo zračnu luku iz koje možemo putovati u Englesku, a od tamo bilo gdje u svijetu. Istina, mjesto je malo, ali naše je društvo nalik na obitelj. Slažemo se i s Marokancima jer je ovdje svaka religija dobrodošla. Živimo dobro, imamo novca, dobru mirovinu, imamo sve”, dodao je.

“Gibraltar neće nikad biti španjolski”, ljutito nam odgovara John na pitanje o teritorijalnim pretenzijama. “Oni ne vole Gibraltar, samo ga žele opljačkati. Da nas vole, bilo bi drugačije i rado bi im se pridružili. Mi smo već imali referendum, ušli smo u Europu prije 50 godina”. Španjolska je Gibraltar ustupila Velikoj Britaniji 1713. Utrechtskim ugovorom, a na referendumu koji se održao 1967. gibraltarski građani potvrdili su da žele ostati u Britaniji. Prije 18 godina održao se još jedan referendum i glasovalo se o zajedničkoj suverenosti između Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva, no 99 posto građana glasovalo je protiv toga.

Ismael, djelatnik u trgovini luksuzne odjeće iz La Línee, kaže da je Gibraltar poput sela, ljudi znaju sve o svima i međusobno se ne trpe. “Osjećaju se kao da su u zatvoru pa jedva čekaju da pobjegnu negdje na nekoliko dana. Sve više Gibraltarca kupuje luksuzna imanja u Andaluziji ne samo zbog toga što je jeftinije, nego i da bi se mogli maknuti iz mikroskopskog mjesta u kojem se osjećaju kao da su u kući Velikog brata. Prelaze granicu i da bi otišli u šetnju, samo zbog toga da nisu pod budnim okom susjeda. Furaju se na to da su Britanci, ali zapravo bi htjeli biti Španjolci. Međutim, gibraltarska putovnica donosi prednosti, kao što su besplatni zubar ili besplatni fakulteti u Engleskoj”, rekao nam je Ismael. “Nakon referenduma o Brexitu funta je u konstantnom padu. Danas imam istu plaću kao 2016., ali kad to pretvorimo u eure, zaradim oko 400 eura manje nego prije tri i pol godine”, zaključio je Ismael. I dok je Gibraltar za građane La Línee prilika za preživljavanje u najbeznadnijoj španjolskoj regiji, Gibraltarcima je Španjolska potrebna čak i za kupovanje namirnica kao što su voće i povrće. Jasno je da jedni ne podnose druge, ali razvila se neka vrsta suživota u kojem svatko ima interesa da se tako nastavi.

Na pitanje švercaju li građani La Línee cigarete, Ismael nam je objasnio da su u prošlosti švercali baš svi pa je španjolska carinska uprava morala ograničiti broj cigareta koji građani La Línee mogu unijeti u Španjolsku. Danas smiju prijeći granicu s maksimalno tri kutije cigareta. Bez obzira na to, svaki put kada smo u La Línei pokušali kupiti cigarete u kiosku, prodali su nam duhan iz Gibraltara.

Na referendumu koji se održao 1967. gibraltarski građani potvrdili su da žele ostati u Britaniji, a na referendumu 2002. nije prošla ideja o zajedničkoj upravi Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva

Izlazeći iz grada, cesta koja vodi do najjužnije točke Gibraltara nosi amblemsko ime Europa Road, a svjetionik Europa Point na samom jugu zemlje nudi jedinstven pogled na Afriku i marokanske planine s druge strane tjesnaca, ali i Ceutu. U Ceutu će se, nakon Brexita, iz fiskalnih razloga preseliti tvrtka 888, jedna od najvećih online poker firmi koja je dosad imala sjedište u Gibraltaru. Španjolsko ministarstvo financija je nakon izglasavanja Brexita odlučio u svojim autonomnim gradovima u Africi Ceuti i Melilli sniziti porez na dobit za internetske kladionice. S druge strane, dolazak u Gibraltar sljedećih godina najavile su razne izraelske kompanije kao što su Eco-Wave-Power, trgovina kozmetikom Kedma i online gaming firma Playtech, ali i razne firme koje se bave kriptovalutama kao što je eToro.

Neizvjesnost je najveća oko toga hoće li španjolski radnici i nakon Nove godine moći raditi u Gibraltaru, a jasnog odgovora nema. “Gibraltar će osigurati da ne postoje nikakve prepreke na granici za ulazak u zemlju za radnike, turiste ili one koji posjećuju prijatelje i obitelj. Obveza je jasna, Gibraltar uvijek ispunjava svoje međunarodne obveze, osobito one koje se tiču radničkih prava”, rekao je premijer Fabian Picardo koji je nedavno izrazio i želju da, unatoč činjenici da više nisu u EU-u, Gibraltar pristupi Schengenu, kao što je to učinio i Luksemburg.

Andaluzijska vlada je procijenila da će utjecaj Brexita na regionalno gospodarstvo prouzročiti gubitak od 1,2 milijarde eura. Mnogo malih i srednjih tvrtki u takozvanom andaluzijskom Gibraltarskom polju ovisi o potrošnji gibraltarskih građana. “Za nas je ovo vrlo delikatna situacija”, izjavio je gradonačelnik La Línee de la Concepción. Predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen garantirala je da će iz Europskog fonda za solidarnost i Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji biti izdvojen novac za pomoć onim radnicima koji će izgubiti poslove zbog Brexita.

Unatoč svojoj veličini, Gibraltar je za Ujedinjeno Kraljevstvo strateški vrlo važan jer se nalazi tek 14 kilometara udaljenosti od Afrike. Osim što u njemu Britanci imaju zračnu i morsku luku, u njemu se nalazi i važna britanska vojna baza. Iako je Španjolska trajno ustupila Gibraltar Britaniji, Madrid je više puta tražio povrat ovog teritorija u žestokom sporu koji je desetljećima uključivao pritisak na granicu i prijetnju izolacijom. Napetost je dosegla vrhunac 1969. kada je režim diktatora Francisca Franca zatvorio granicu koja je ponovno otvorena u potpunosti tek 16 godina kasnije.

Bilateralni kontakti između Londona i Madrida da bi se riješio ovaj slučaj već su krenuli. Njihov cilj je “postići područje zajedničkog prosperiteta koje pogoduje cijelom Gibraltarskom polju”, objavila je španjolska vlada. EU protokol o Gibraltaru istječe na Novu godinu, a da bi se potpisao novi, potrebna je suglasnost Španjolske. Ako se to ne dogodi, Gibraltar bi od 2021. mogao ostati izoliran od Europe. Iako je nerealno da će se to dogoditi, problem je u tome što je za postizanje dogovora ostalo manje od 11 mjeseci, što je malo vremena ako uzmemo u obzir to da su pregovori o Brexitu trajali tri i pol godine, a nije postignut nikakav dogovor.

Komentiraj

Source:Dino Geromella