FRANC BOGOVIČ: ‘Ako bi pitali Slovence koja je najbolja stvar od EU-a, rekli bi euro’

Bivši gradonačelnik Krškog, a sada slovenski zastupnik u Europskom parlamentu, u razgovoru za B&B u Strasbourgu objašnjava kako je članstvo u eurozoni omogućilo Sloveniji snažan gospodarski rast te zagovara ulazak Hrvatske u vlasništvo nove nuklearke, a Slovenije u LNG terminala na Krku

Business&Banking u Strasbourgu je razgovarao sa slovenskim zastupnikom u Europskom parlamentu Francom Bogovičem (EPP). Njegova profesionalna politička karijera sastoji se od nekoliko različitih pozicija. Bio je 13 godina gradonačelnik Krškog, zatim zastupnik u slovenskom parlamentu te ministar za poljoprivredu i okoliš u vrijeme vlade Janeza Janše, od veljače 2012. do ožujka 2013. Od 2014 slovenski je zastupnik u Europskom parlamentu, gdje se bavi temama vezanim uz poljoprivredu, ruralni i regionalni razvoj, kohezijski politiku i energetiku kao član u odborima AGRI (Poljoprivreda i ruralni razvoj), REGI (Regionalni razvoj) i ITRE (Industrija, istraživanje i energetika).

Bogovič za Business&Banking govori kako je članstvo u eurozoni omogućilo Sloveniji snažan gospodarski rast, povećanje kupovne moći građana za više od 30 posto te provedbu nužnih reformi koje često nisu popularne, što će nakon 1. siječnja iduće godine morati napraviti i Hrvatska. Kaže da su transparentnost i stroga kontrola trgovaca bili najvažniji faktori zbog kojih uvođenje eura u slovenski monetarni sustav nije izazvalo rast cijena, odnosno stvorilo inflaciju. Bogovič očekuje da niti jedna članica schengenskog područja neće blokirati ulazak Hrvatske u Schengen te se nada da je Hrvatska za to spremna. Govori i o gradnji drugog bloka Nuklearne elektrane Krško, gdje se snažno zalaže za jačanje energetske povezanosti Slovenije i Hrvatske. Zagovornik je ideje o ulasku Hrvatske u vlasništvo nove nuklearke i ulasku Slovenije u vlasništvo LNG terminala na Krku. Kaže da, ako bi se Slovenci i Hrvati počeli ponašati kao Skandinavci i Balti, sigurno bi našli zajedničko rješenje za gradnju drugog bloka elektrane u Krškom i proširenje LNG terminala na Krku. Kada je riječ o ruskoj agresiji na Ukrajinu, Bogovič ističe da je Europa čista kolaterala u tom ratu.

‘Kad si jednom u eurozoni, svi te drugačije gledaju jer znaju da je iznad tebe sustav koji garantira veliku sigurnost’

B&B: Slovenija se nalazi među najuspješnijim europskim zemljama koje su nakon 1990. počele razvijati tržišno gospodarstvo, čime je završila proces tranzicije i stala uz bok razvijenim članicama Europske unije. Što je to Slovenija napravila, o kakvim je uspješnim ekonomskim politikama riječ koje su snažno doprinijele povećanju standarda građana, razvoju zemlje, njenog gospodarstva i društva u cjelini?

Značajno je to što je Slovenija još u vrijeme Jugoslavije bila otvorena prema Zapadu. I prije 1990. puno smo radili s Bavarcima, Austrijancima i Talijanima. Početkom 70-ih godina tadašnja republička vlada Slovenije je otvorila zemlju prema tržišnom gospodarstvu i začela razvoj male privrede, a time i poduzetničke klime. Osim toga, imali smo i koncept policentričnog razvoja, gdje smo gospodarski razvijali sve dijelove zemlje. Naravno, okosnica razvoja su bili Ljubljana i Maribor, ali jednako smo tako razvijali i Celje, Kranj, Kopar, Novo Mesto, Mursku Sobotu, Novu Goricu i još gotovo 35 gradića, kao što su moje Krško ili Brežice. Svugdje se nešto događalo te se je 90-ih godina ostvarila snažna poduzetnička klima i to se pokazalo kao naše veliko postignuće. Posebno je to bilo vidljivo kada se dogodilo kolaps velikih sustava, gdje su se velike tvornice jako brzo pretvorile u manje jedinice, tako da nam je sada mala privreda, malo privatno poduzetništvo nositelj sveukupnog gospodarstva. I privatizacija, bilo da se je dogodila organizirano i zbog stečaja, isto je pomogla da se čitavo društvo otvori jer je došlo do stranih investicija koje su donijele novi vjetar u jedro naše ekonomije. Zahvaljujući svemu tome, kad smo ušli u Europsku uniju, jako smo brzo kao građani i kao privreda shvatili koje su njene prednosti. Slovenija je danas otvorena tržišna ekonomija čiji je udio izvoza u BDP-u gotovo 80 posto, od toga tri četvrtine izvoza odlazi u Europsku uniju, što je garancija za dobar razvoj. Tržišna ekonomija i zdravo malo poduzetništvo su najbolji lijek za korupciju. Kome možeš ukrasti ako je to tvoje poduzeće?

B&B: Slovenija je u Europsku uniju ušla 1. svibnja 2004. s još devet zemalja, no prva je od njih, već 1. siječnja 2007., ispunila uvjete za uvođenje eura u svoj monetarni sustav. Na koji su način tekle pripreme pred završni čin zamjene tolara za euro, koliko je taj proces bio transparentan i koliko je važno da on bude transparentan, da građani pravovremenu dobiju sve potrebne informacije?

Odmah po ulasku u Europsku uniju, 13. svibnja 2004., prihvatili smo program konvergencije jer je naš veliki nacionalni cilj bio da što prije uđemo u eurozonu. Samo mjesec dana poslije, u lipnju 2004., uključeni smo u europski tečajni mehanizam (ERM II) te smo znali po kojem će fiksnom tečaju zamjena tolara u euro biti vršena. Vlada je 2005. pripremila Nacionalni program ulaska u eurozonu, a u njemu je posebno bio istaknut dio u kojem se građanima objašnjavao o čemu se točno radi i do kakvih će promjena doći, tako da se je s edukacijom građana vrlo rano počelo. U veljači 2006. Savez za zaštitu potrošača Slovenije (Zveza potrošnikov Slovenije) pokrenuo je program “Price Watch”, s kojim su čitavo vrijeme pratili što se zbiva s cijenama. Devet mjeseci prije uvođenja eura, u ožujku 2006., cijene su se počele izražavati u obje valute, u tolaru i euru. Čitavi je proces bio jako dobro pripremljen i praćen te nije bilo posebnog učinka na cijene, nije nam stvorio inflaciju i probleme. Prema tadašnjim izračunima nije došlo do vala poskupljena, a utjecaj eura na cijene je bio svega 0,24 posto.

‘Slovenija je danas otvorena tržišna ekonomija čiji je udio izvoza u BDP-u gotovo 80 posto, od toga tri četvrtine izvoza odlazi u Europsku uniju, što je garancija za dobar razvoj’, kaže Bogovič. FOTO: Europski parlament

B&B: Jesu li najvažniji faktori u tom procesu transparentnost i kontrola cijena?

Transparentnost je sigurno bitna, kako je bila bitna u Sloveniji tako je danas bitna i u Hrvatskoj. Ljudi moraju o svemu biti informirani. A potreban je i pritisak na trgovce koji bi sa zaokruživanjem cijena i drugim kojekakvim poskupljenima ovu situaciju mogli iskoristiti. Mi smo u to vrijeme uveli, odnosno imali kalkulator koji je imao tipku za konverziju. Moglo ga se svuda kupiti i ako ste u njega ubacili neki iznos u tolarima, on vam je izbacio koliko je to eura ili obrnuto. Danas bi to možda bila aplikacija, a tada je to bio aparatić koji su ljudi maksimalno koristili i nije se moglo tako lako dogoditi da jedan drugog nadmudre. To je za nas u ono doba bilo vrlo značajno i svi smo tako kontrolirali cijene. Bila je to i svojevrsna animacija ljudi da sudjeluju u ovom procesu i dobiju osjećaj o čemu se radi, jer smo tada još uvijek u svojim glavama bili naviknuti na marke. Čitav je proces u Sloveniji sistematski odrađen i ne sjećam se da je bilo nepoštenih i loših trgovačkih praksi. Tu je značajnu ulogu odigrao upravo Savez za zaštitu potrošača Slovenije. Program “Price Watch” provodili su u suradnji s vladom. Dakle, cilj je bio osvijestiti ljude s jedne strane, a s druge strane vršiti pritisak na trgovce.

B&B: Osim toga, tu treba obratiti pažnju i na psihološki moment. Naime, kada građani ili umirovljenici počnu svoja primanja dobivati u eurima, koja su znatno niža od europskog standarda, postat će još svjesniji koliko su zapravo siromašni. Kakav je bio standard slovenskih građana prilikom ulaska Slovenije u eurozonu, je li on znatno zaostajao u odnosu na razvijene zemlje EU-a kao što je to danas slučaj u Hrvatskoj te kako se je Slovenija nosila s takvim situacijama?

Slovenija je ušla u Europsku uniju na razini 59 posto kupovne moći u odnosu na tadašnju prosječnu kupovnu moć građana u razvijenim zemljama članicama. Kupovna moć ne odnosi se na visinu plaće, nego koliko nekome stvarno vrijedi ono što dobije. Od 2004. do 2008. ta je kupovna moć u Sloveniji permanentno rasla i do 2009. došla je na razinu od 85 posto. U tom je periodu gospodarstvo snažno raslo, rasla je zaposlenost i rasle su plaće. To su bile vrlo pozitive godine za nas i standard građana je rastao. Velika financijska kriza dovela je do stagnacije, no danas je kupovna moć slovenskih građana porasla na 91 posto prosjeka EU-a. Kad je o Hrvatskoj riječ, većina vaših cijena je već na europskoj razini, dok standard građana, odnosno njihova kupovna moć to nije. To je veliki problem, ali on nema veze s ulaskom u eurozonu, nego sa stanjem u gospodarstvu. No koliko pratim i Hrvatska bilježi gospodarski rast, a kroz kohezijsku politiku i Nacionalni plan oporavka i otpornosti imate priliku da se odrade neke stvari s kojima bi se smanjio ovaj raskorak u standardu s ostatkom Europske unije.

‘Prema tadašnjim izračunima nije došlo do vala poskupljena, a utjecaj eura na cijene je bio svega 0,24 posto’

B&B: Koje su bile prednosti uvođenja eura za Sloveniju i je li ulaskom u eurozonu došlo do povećanja stranih investicija te može li isto očekivati i Hrvatska?

Jedna stvar koja je jako značajna, posebice u turizmu, to je što više ništa ne gubiš na konverziji. To je naročito značajno i za Hrvatsku. Kao i mi prije 16 godina, tako ćete i vi postati puno više ‘’friendly environment’’. Kad dođeš na neki bankomat ili mjenjačnicu pa ti uzmu 10 ili 15 posto provizije, onda baš i nisi jako radostan. Na razini običnih ljudi to jako puno znači i ubrzo ćete to iskusiti: da ne gubiš novac i da nemaš nikakvih problema s promjenom valute. Ako bi danas pitali Slovence koja je najbolja stvar od Europske unije, vjerojatno bi vam rekli da je to euro. ‘’Friendly environment’’ isto znači i za tvrtke, a posebno će profitirati mali poduzetnici koji više neće imati gubitaka zbog konverzije. To je vrlo važnu za malu privredu koja se sada može potpuno otvoriti i postati konkurentna na tržištu jer više ne ovisi toliko o rejtingu svoje zemlje. U malom poduzetništvu riječ je o poslovanju jedan na jedan i tu više nema velikog utjecaja države, otvoren si i možeš zarađivati na vanjskom tržištu. Kad si jednom u eurozoni, svi te drugačije gledaju jer znaju da je iznad tebe sustav koji garantira veliku sigurnost. To će sigurno doprinijeti i porastu stranih investicija. Iz iskustva Slovenije mogu reći da strane investicije donose nove tehnologije, radna mjesta, više plaće i dodatna nova ulaganja. Ove integracije i internacionalizacije: ulazak u Europsku uniju i eurozonu omogućile su slovenskom gospodarstvu puno brži rast, a građanima puno veći standard života.

B&B: Je li se Slovenija danas lakše nosi s inflacijom zato što je već dugo u eurozoni?

Biti dio eurozone za Sloveniju je bilo jako značajno u obje krize. I u Sloveniji smo imali veliki problem s financijskom krizom 2008., no zahvaljujući eurozoni lakše smo prihvaćali i provodili reformske mjere koje inače unutar zemlje nije tako jednostavno provoditi. Naročito je ta prednost bila vidljiva u vrijeme pandemije, gdje je politika Europske središnje banke bila ofenzivnija te je bilo jeftinog novca. I kroz program Next Generation EU otvorena je mogućnost za jeftin novac. Europska središnja banka će pomoći i sada u vrijeme inflacije da zaduženje unutar Europske unije bude jeftinije. Biti unutra tog sustava sigurno ima pozitivan utjecaj na inflaciju, ali ima i na nužne reforme koje se trebaju prihvatiti. Ponekad se politika teško odlučuje na provođenje mjera koje nisu uvijek popularne, a sada će morati.

‘Tržišna ekonomija i zdravo malo poduzetništvo su najbolji lijek za korupciju’, smatra Franc Bogovič, koji je bio i ministar za poljoprivredu i okoliš u vrijeme vlade Janeza Janše. FOTO: Europski parlament

B&B: Što ulazak Hrvatske u eurozonu znači za Sloveniju i je li Hrvatska ostvarila uvjete za ovu integraciju ili je to dijelom bila i politička odluka?

Tu je riječ o kriterijima koji se rade u brojkama i ako ih ne ispuniš, nećeš moći ući u eurozonu. Ali sigurno na kraju treba i politička odluka koja se donosi u Europskoj komisiji i Europskom parlamentu. Hrvatska je na oba ova fronta posao odradila odlično. Sigurno je da su upravo Slovenci ti koji su prvi zainteresirani da Hrvatska uđe u eurozonu. Zainteresirani smo i kao turisti, ali i kao vlasnici nekretnina u Hrvatskoj jer će sada platni promet biti znatno olakšan. Mislim da ima više od 100 tisuća Slovenaca koji posjeduju nekretnine u Hrvatskoj.

B&B: Očekujete li da će zbog snažnog zalaganja Francuske Hrvatska početkom iduće godine ući u Schengen? Naime, za konačnu odluku potreban je konsenzus 22 članice schengenskog prostora, koje su članice EU-a. Hoće li ova odluka glatko proći ili bi pojedine zemlje ipak mogle blokirati Hrvatsku, primjerice Nizozemska?

Nemam nikakvu informaciju da netko priprema blokadu, tako da očekujem da će Hrvatska 1. siječnja iduće godine istodobno postati članicom schengenskog prostora i eurozone. U slučaju Schengena mislim da ima više političke odluke, nego kada je riječ o uvođenju eura. Hrvatska mora ispunjavati uvjete i garantirati da će njezina granica stvarno postati vanjska granica Europske unije, što je naročito izazovno zbog velikog pritiska migranata. Znamo da imate jako neugodnu granicu s Bosnom i Hercegovinom, dugu tisuću kilometara, i tu je veliki pritisak migranata, posebice iz muslimanskog svijeta, na što treba obratiti veliku pažnju. Hrvatska će postati prva linija obrane i nadam se da se dobro pripremila. Sloveniji su najveći problem migranti koji dolaze upravo s tog područja, što mi jako brzo osjetimo. Ako netko uđe kod Bihaća, on preko Karlovca i Bele Krajine do Slovenije dođe za dan hoda.

‘Većina vaših cijena je već na europskoj razini, dok kupovna moć to nije. To nema veze s ulaskom u eurozonu’

B&B: Kažete da Hrvatska mora ispunjavati sve uvjete i garantirati da će njezina granica postati vanjska granica Europske unije. No je li Hrvatska te uvjete ispunila, koji uključuju osiguravanje visokih standarda zaštite ljudskih prava i sloboda te održavanje visoke razine sigurnosti i povjerenja između država članica?

Nama je interesu da Europska unija što više financijski i tehnički pomogne Hrvatskoj, da budete dovoljno kapacitirani i opremljeni za ovaj odgovoran posao. Znam da vam neće biti jednostavno, ali je i nama u interesu da se prva linija obrane pomakla, tako da nemam nikakvih zadrški kada je riječ o ulasku Hrvatske u Schengen. Svaku vanjsku granicu Unije treba čvrsto čuvati jer organizatori migrantskih ruta dobro paze gdje je i u kojem trenutku granica najpropusnija. Čuvati Europsku granicu nije jednostavno. Kad je u Grčkoj bio na vlasti premijer Cipras, onda su migranti navalili preko Grčke jer je granica bila slabo čuvana. Kad je u Italiji ministar unutarnjih poslova bio Matteo Salvini, smanjio se pritisak na taj dio granice jer je ona bila dobro čuvana. Danas je pak španjolska granica postala puno propustljivija. S obzirom na sve ovo, prijeko je potrebna zajednička permanentna politika gdje su jasno zacrtana pravila da je granica granica i da trebaš ispunjavati uvjete da je čuvaš. I to bi trebala biti osnova svake zemlje koja ima Schengen granicu. Kada je riječ o ekonomskim migrantima, zbog rata u Ukrajini i moguće krize s hranom, na jesen može biti svašta. Sasvim su druga priča izbjeglice iz Ukrajine, odakle dolaze djeca, žene i starci, tu svi moramo uložiti maksimalne napore da tim ljudima pomognemo.

B&B: Europski parlament prihvatio je plan Europske komisije da se nuklearna energija uvrsti u ekološki prihvatljiv izvor energije. Pojedine zemlje članice, posebice Francuska, Češka, ali i Slovenija najavile su proširenje svojih nuklearnih kapaciteta. Član ste Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, ali ste od 1998. do 2011. obnašali i dužnost gradonačelnika Krškog. Što mislite o nuklearnim elektranama i o njihovoj ulozi u ispunjavanju europskih zelenih ciljeva? I treba li se Europa puno više okrenuti prema nuklearnoj energiji i tako smanjiti svoju ovisnost o energentima iz Rusije?

Podržavam postojeće nuklearne elektrane i izgradnju novih. Danas četvrtina ukupne električne energije u Europi dolazi iz nuklearnih elektrana, koje proizvode 59% niskougljične električne energije. Sada se vidi da je Njemačka politika, koja je insistirala na zatvaranju nuklearnih elektrana, bila totalni fijasko. Nijemci su uložili 500 milijardi eura u obnovljive izvore energije, a uz to su platili 40 milijardi eura oštete energetskim kompanijama jer su zatvorile nuklearne elektrane. No danas Nijemci imaju otisak od 300 do 450 grama CO2 po kilovat satu, a Francuska ima samo 80 grama. To znači da se s nuklearnim elektranama istovremeno ispunjavaju dva cilja: s jedne strane se dekarbonizira energija, a s druge strane ta je energija dostupna čitavo vrijeme, a ne samo kada imaš sunca i vjetra. Europa ima vrhunsku tehnologiju za gradnju nuklearnih elektrana, a gorivo za njih je dostupno iz više izvora u svijetu i tu nema ovisnosti o Rusiji. Više stručnjaka je došlo do zaključka da se ne može samo s obnovljivim izvorima energije Europu pretvoriti u niskougljično ili bezugljično društvo, stoga će nuklearna energija u sustavu opskrbe energijom ostati još puno desetljeća. To daje osnovu Sloveniji da razmišlja o novoj nuklearnoj elektrani, koja bi se gradila uz postojeću elektranu u Krškom, u takozvanom drugom bloku. To bi bila nova elektrana, na istoj lokaciji, gdje već postoji izgrađena infrastruktura za prijenos energije.

‘Slovenci i Hrvati bi mogli naći zajedničko rješenje za gradnju novog bloka u Krškom i proširenje LNG terminala na Krku’

B&B: Hoće li to biti zajednički hrvatsko-slovenski projekt? U ožujku ove godine o nadogradnji nuklearne elektrane Krško razgovarali su premijer Andrej Plenković i bivši slovenski premijer Janez Janša. Plenković je rekao da odluka o proširenju ovisi o Sloveniji, no da je Hrvatska kao 50-postotni suvlasnik elektrane spremna pratiti tu investiciju, u istom omjeru 50-50 posto.

To još nije odlučeno. Oni su razgovarali o drugom bloku Nuklearne elektrana Krško, ali i o pristupu Slovenije do plina iz LNG terminala na Krku. Slovenija i Hrvatska bi uz ta dva izvora energije postale puno više energetski samodostatne. U takvom zajedničkom energetskom sustavu to bi značilo da preko dana imaš energiju iz nuklearke, a kad potrošnja postane veća dodaješ plin. Slovenski dio nuklearke vodi državna tvrtka Gen Energija i ona je dobila zadatak da izradi projekt novog bloka. No tko će sve graditi novu elektranu, još nije odlučeno. Janša i Plenković su razgovarali o jačanju energetske suradnje, odnosno jačanju energetske povezanosti dviju država. Koliko znam iz medija, pričalo se o ulasku Hrvatske u vlasništvo nove nuklearke i ulasku Slovenije u vlasništvo LNG terminala. Ako bi se Slovenci i Hrvati počeli ponašati kao Skandinavci i Balti, sigurno bi našli zajedničko rješenje za gradnju drugog bloka elektrane u Krškom i proširenje LNG terminala na Krku. Za obje zemlje to bi značilo da imaju dva jako značajna izvora energije, a ostali dio bi popunili iz obnovljivih izvora energije – vode, sunca i vjetra, čime također obilujemo.

B&B: Hoće li Putin s ucjenama isporuke energenata uspjeti u svom naumu da razbije jedinstvo Europske unije?

Neće mu to uspjeti jer je otišao predaleko. Ovo što sada radi je izvan svake logike i vremena u kojem živimo. Europa će imati problema i platit ćemo cijenu, ali mislim da će još veću cijenu zbog sankcija i izolacije platiti ruski narod. Kako se dogodilo u slučaju Brexita, i ova je kriza pokazala da Europa i suradnja unutar EU-a sve više jača. Niti jedna zemlja sama ne može dobiti ovu bitku, može je jedino izgubiti, ali zajedno ćemo pobijediti. Toga su svi postali svjesni. Platit ćemo cijenu, ali naći ćemo rješenja uz solidarnost kojoj svjedočimo. Nijemci su odmah pomogli Poljacima kad su ih Rusi odsjekli od plina, Grčka i Bugarska žele zajedno graditi LNG. Unutar EU-a sada je potpuno jasna percepcija što znače solidarnost, demokracija i zajedničke vrijednosti na temelju kojih je ova integracija osnovana.

Bogovič se zalaže za jačanje energetske povezanosti Slovenije i Hrvatske te zagovara ideju o ulasku Hrvatske u vlasništvo drugog bloka Nuklearne elektrane Krško

Komentiraj