Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Odanost višeg reda’ u kojem bivši direktor FBI-a James Comey opisuje aktualnog američkog predsjednika, koji ga je neočekivano smijenio, kao emocionalno nezrelog i bizarnog tipa

Gotovo sam siguran da predsjednik nije upoznat s poslovicom „Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni” jer je sam od sebe nastavio objašnjavati zašto to nikako ne bi bilo moguće završivši time kako me mislio zamoliti da istražim te navode i dokažem kako je sve to laž. Rekao sam da to ovisi o njemu. Istovremeno sam izrazio zabrinutost da bi takvo nešto moglo stvoriti dojam da istražujemo njega osobno i dodao da je također vrlo teško dokazati kako se nešto nije dogodilo. Rekao je da vjerojatno imam pravo, ali neprestano me je tražio da razmislim o tome, kao što je rekao da će i sam razmisliti.

Jedno od njegovih rijetkih pitanja koje također kao da je došlo iz vedra neba bilo je kako bih usporedio glavne državne odvjetnike Erica Holdera i Lorettu Lynch. Objasnio sam mu kako je Holder bio puno bliži predsjedniku Obami, što ima svoje prednosti i svoje nedostatke. Priliku sam iskoristio kao izgovor da opet objasnim zašto je toliko važno da FBI i Ministarstvo pravosuđa budu neovisni o Bijeloj kući. Rekao sam da je to paradoks: tijekom povijesti neki su predsjednici odlučili kako bi ga, budući da „problemi” dolaze iz Ministarstva pravosuđa, trebali držati na oku. No zamućivanje tih granica naposljetku pogoršava problem time što potkopava javno povjerenje u institucije i njihov rad. Nisam imao osjećaj razumije li – i zanima li ga uopće – to što govorim…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…