Potpisivanjem Pariškog mira 30. ožujka 1856. godine okončan je Krimski rat. Početkom ljeta 1853. ruska je vojska napala Tursku, čime je počeo Krimski rat. Bio je to vojni sukob između Rusije i Osmanskoga Carstva (1853–56) te osmanskih saveznika Velike Britanije i Francuske (od 1854) i Kraljevstva Sardinije (od 1855) za prevlast na Balkanu, Dardanelima i Bliskom istoku. Premda službeno neutralne, u rat su se na strani Osmanskoga Carstva uključile i Austrija i Pruska. Kao povod za početak rata Rusija je iskoristila negativni odgovor Osmanskoga Carstva na njezin ultimativni zahtjev o uspostavljanju ruskog protektorata nad pravoslavnim stanovništvom u Osmanskome Carstvu. Rat su karakterizirale katastrofalne odluke zapovijednog kadra Alijanse i loša logistika svih zaraćenih strana (koja je rezultirala u velikim gubicima nevezanim za ratne operacije). Rat je završen pobjedom saveznika i mirovnim ugovorom iz Pariza 1856. godine.

Sukob koji se od 1853. vodio između Rusije i Bugarske s jedne, te Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Otomanskog carstva i Kraljevine Sardinije s druge strane, često se naziva prvim ‘modernim’ ratom, a po njegovom završetku područje Crnog mora je demilitarizirano te je zabranjena gradnja vojnih baza na njegovim obalama. Poraz u ratu prisilio je Rusiju na opsežne društvene reforme, što ih je od 1861. započeo car Aleksandar II.