Europski parlament usvojio je u srijedu prijedlog novih pravila za smanjenje, ponovnu uporabu i recikliranje ambalaže, kako bi se smanjio nepotreban otpad i povećalo njegovo recikliranje.

Eurozastupnici su na plenarnoj sjednici u Strasbourgu usvojili stajalište Parlamenta o novim pravilima za smanjenje, ponovnu upotrebu i recikliranje ambalaže, a na temelju kojih će voditi pregovore s vladama članica EU o uvođenju ovih odredbi u nacionalna zakonodavstva.

Zastupnici su odobrili izvješće, koje predstavlja mandat Parlamenta za pregovore s vladama EU-a, s 426 glasova za, 125 protiv i 74 suzdržanih.

Na temelju odluke Parlamenta od 22. studenog, pristupit će se pregovorima s  Vijećem EU-a koje još treba donijeti svoj stav.

Europska komisija je u studenom 2022. godine, predstavila svoj prijedlog izmjene propisa o ambalažnom otpadu kako bi se smanjila njegova količina u EU-u.  Cilj predložene uredbe je, među ostalim, osigurati da se sva ambalaža može ponovno upotrijebiti ili reciklirati. Ova izmjena trebala bi potaknuti prihvaćanje recikliranog sadržaja i početi rješavati probleme prekomjerne ambalaže  i njezinog otpada.

Osim općih ciljeva smanjenja ambalaže predloženih u uredbi (5 % do 2030., 10 % do 2035. i 15 % do 2040.), zastupnici žele postaviti posebne ciljeve za smanjenje plastične ambalaže (10 % do 2030., 15 % do 2035. i 20 % do 2040.).

Zastupnici žele zabraniti prodaju vrlo laganih plastičnih vrećica (manje od 15 mikrona), osim ako je to potrebno zbog higijenskih razloga ili je predviđeno kao primarna ambalaža za hranu u rasutom stanju. Predlažu i da se znatno ograniči upotreba određenih oblika ambalaže za jednokratnu uporabu, kao što su:  hotelska minijaturna pakiranja za toaletne proizvode te omotači za kofere u zračnim lukama, navodi Europski parlament.

Kako bi se spriječili štetni učinci na zdravlje, zastupnici traže zabranu uporabe takozvanih „vječnih kemikalija” (perfluorirane i polifluorirane alkilne tvari ili PFAS-ovi) i bisfenola A u ambalaži koja dolazi u dodir s hranom. Radi se o smećkastim kartonskim spremnicima hrane u kojima nam stiže dostava, a koji su tretirani toksičnim “vječnim kemikalijama” što mogu izazvati zdravstvene probleme. Ova pravila trebala bi potaknuti ponovnu uporabu utvrđivanjem posebnih kriterija za prehrambenu ambalažu i omogućiti potrošačima da donesu vlastite posude za hranu i piće.

Izvjestiteljica Frédérique Ries (Renew, Belgija) izjavila je: “Parlament šalje snažnu poruku u korist potpune reforme tržišta ambalaže i ambalažnog otpada u EU-u. To je zakonodavstvo ključno za europsku konkurentnost i inovacije, a njime se ekološke ambicije usklađuju s industrijskom stvarnošću. Učinkovitim politikama ponovne uporabe i recikliranja jamčimo da je ambalaža sigurna za potrošače budući da smo predvidjeli zabranu štetnih kemikalija u prehrambenim pakiranjima, posebno PFAS-ove.”

Cilj predložene uredbe je i smanjiti otpad od plastične ambalaže po stanovniku, budući da svaki Europljanin godišnje proizvede gotovo 190 kg takvog otpada. Očekuje se da bi bez dodatnih mjera ova brojka do 2030. godine mogla porasti na 209 kg po osobi.

Količina takvog otpada varira od najmanje 74 kg po osobi u Hrvatskoj do 246 kg po osobi u Irskoj.

Hrvatska nije provela direktivu EU-a

Europska komisija prošlog je tjedna odlučila pokrenuti postupak protiv Hrvatske pred Sudom Europske unije zbog toga što nije u potpunosti prenijela u svoje zakonodavstvo sve relevantne odredbe  važeće direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu.

Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu ima za cilj zaštititi okoliš i osigurati dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Prema odredbama te direktive, zemlje članice trebaju reciklirati 65 posto svog ambalažnog otpada do 2025. godine, što će porasti na 70 posto 2030.

Države članice bile su dužne prenijeti direktivu u svoja nacionalna zakonodavstva do 5. srpnja 2020. godine. “Hrvatska nije u potpunosti prenijela sve relevantne odredbe direktive u nacionalno zakonodavstvo”, navodi Komisija.

Direktiva je zakonodavni akt Europske unije, koji se ne provodi izravno u zemljama članicama. Direktivom se definira cilj koji se želi postići u određenom području, a zemljama članicama se prepušta da vlastitim zakonima osiguraju provedbu tih ciljeva.