Enrico Caruso, od siromašnog Napulja do svjetskih pozornica

Talijanski operni pjevač i tenor Enrico Caruso pjevao je na svim većim europskim i američkim opernim pozornicama. Od 1904. godine je prvi tenor opere Metropolitan u New Yorku. Stekao je reputaciju najvećeg tenora svoga vremena. Ostvario je repertoar od 67 uloga lirskog i dramatskog žanra te bio uzoran interpret verističkih opera. Pjevao je i talijanske kancone. Bio je majstor klasičnoga talijanskog vokalnog stila i tehnike, a publiku je fascinirao svojim sonornim izražajnim glasom, jedinstvenim po baršunastoj mekoći i boji.

Rođen je 25. veljače 1873. godine. Njegovi roditelji Anna Maria i Marcello Caruso su bili dosta siromašni, ali ih je Enrico zapamtio kao vrlo ljubazne i otvorene ljude. Od sedmero djece u obitelji Caruso, samo je troje preživjelo.
U to vrijeme u Napulju je posvuda vladala velika prljavština. Siromašni su živjeli u takozvanim bassi sobama na prvim katovima zgrada zamišljenih kao skladišta – bez prozora, tekuće vode i toaleta. Vrata koja su se otvarala izravno na ulicu služila su kao jedini izvor ventilacije, no zbog kriminala zatvarala su se noću. Mnoge su obitelji živjele u istoj sobi s domaćim životinjama. Ujutro bi domaćini životinjski izmet bacili ravno na ulicu gdje se obično i kuhala hrana. Vjerovalo se da ljudi umiru od “napuljske groznice” (kako su se obično nazivali tifus i kolera).

Mladog Enrica slučajno je, kako pjeva, čuo lokalni učitelj, te nagovorio Enricova oca da ga upiše u napuljsku glazbenu školu. Sve ostalo je povijest.

Komentiraj