EKSKLUZIVNO Špijunski rat Francuske i SAD-a nad Hrvatskom

Ivica Galovic/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 350, 2002-07-30

Francuski obavještajac, uhićen je nakon što se u špijunskoj misiji koju je obavljao paraglajderom iznad dubrovačkog zaleđa morao prinudno spustiti.

Francuski pripadnik SFOR-a Olivier Meyer, kojeg su 24. srpnja nakratko zadržali, a potom pustili djelatnici SIS-a i Vojne policije Zbornog područja Hrvatske vojske Ston, odradio je za račun francuske vlade klasičnu vojnu špijunsku misiju dubinskog izviđanja južnog dijela hrvatskog teritorija pomoću padobrana, tzv. paraglajdera, tražeći pri tome prislušne i radarske instalacije američke vojske.

Terorističku skupinu u BiH koja je planirala atentat na Mesića i Koštunicu nisu otkrili ruski ili francuski obavještajci, kako su pisali mediji, nego hrvatske tajne službe koje su svoja otkrića proslijedile SFOR-u Pripadnik francuskog kontingenta SFOR-a sa sjedištem u Sarajevu toga je dana, opremljen dvjema videokamerama, jednom veličine kažiprsta ručne izrade pričvršćene na padobranu i drugom digitalnom SONY kamerom, poletio u 10 sati i 30 minuta s dominantnog brda Maleštice iznad Kupara na granici s Bosnom i Hercegovinom.

Tijekom četrdesetominutnog leta snimao je dubrovačko zaleđe, područje prema poluotoku Prevlaci i vojni kompleks Kupare sa zapovjedništvom Zbornog područja Ston. Očita namjera francuskog specijalca bilo je traženja lokacije američkih prislušnih i radarskih instalacija na jugu Hrvatske koje kontroliraju strateški važan ulaz u Jadransko more i Bokokotorski zaljev.

Zbog nepovoljnog vjetra vjetra, a vidjevši pješčanu plažu na kojoj nije bilo kupača, prizemljio se ne sluteći da je to dio vojnog kompleksa Hrvatske vojske. Potom je priveden u prostorije zapovjedništva ZP Ston, gdje su vojni policajci i djelatnici SIS-a uz nazočnost djelatnika PU dubrovačko-neretvanske obavili obavijesni razgovor.

Hrvatske su sigurnosne službe naivno povjerovale francuskom špijunu da se zove Olivier Meyer, kako mu piše u pronađenim dokumentima, no osoba s takvim imenom i prezimenom, kako Nacional doznaje, poginula je u sastavu SFOR-a još 1995. na Igmanu nakon što je oklopni transporter u pratnji izaslanstva američkog diplomata Richarda Holbrooka sletio s ceste u provaliju, pri čemu su poginula i tri američka izaslanika. Francuski je vojni obavještajac imao lažne dokumente na ime poginulog pripadnika francuskog kontingenta SFOR-a, što je i razumljivo u pripremi špijunske operacija takvog tipa gdje postoji opasnost od otkrivanja i kompromitacije.

Hrvatski su protuobavještajci olako prešli preko mogućnosti lažnog predstavljanja iz jednostavnog razloga, jer ne raspolažu bazama podataka takve razine. Umjesto da odmah u pomoć pozovu stručnjake iz operativne tehnike HIS-a i SZUP-a iz središnjice u Zagrebu, koji bi se pozabavili kamerama zatečenih kod francuskog pripadnika SFOR-a i vrlo precizno utvrdili njihovu namjenu i mogućnosti, razgovor su vodili neupućeni i niže rangirani djelatnici Vojne policije i SIS-a.

Nakon što su pregledali 40-minutnu snimku leta padobranom, vojni sigurnosni organi naivno su zaključili kako na filmu nije bilo zumiranja vojnih objekata pa prema tome ni osnove za daljnje zadržavanje pripadnika SFOR-a. Cijeli je slučaj naivno okvalificiran strašću vojnika SFOR-a za letenjem koji bi, prema tome, trebao biti pasionirani ljubitelj visina i turističkih ljepota hrvatskog Jadrana.

Povjerovali su mu kako je paraglajderom poletio s brda iznad Kupara, no na granično područje između Hrvatske i Bosne i Hercegovine mogao je biti transportiran i francuskim vojnim helikopterom s mostarskog aerodroma Ortiješ te iskočiti iz njega neopažen, budući da dugu graničnu crtu na tom dijelu eventualno čuvaju dvojica djelatnika temeljne policije.

Francuski obavještajac poslužio se padobranom tipa “Krilo” (paraglajder), koji za razliku od običnog vojnog desantnog padobrana dulje vrijeme ostaje u zraku i njime se lakše upravlja. Paraglajder je zrakom napunjen padobran-krilo, kojim se polijeće zatrčavanjem. Pri slobodnom letu paraglajderom, u mirnoj atmosferi, za jednu minutu smanji se visina leta za oko 100 m. Ali, ako postoji uzlazno zračno strujanje, veće nego propadanje paraglajdera, let može potrajati satima.

Niti je francuski obavještajac turist, a ponajmanje zaljubljenik u Hrvatsku. Psihofizički dobro pripremljen i obučen za mogućnost otkrivanja i ispitivanja, “nevino” snimanje filma kamerom iz zraka bilo je i planirano kao varijanta protudokaza špijunske djelatnosti u slučaju njegova uhićenja i, što je najvažnije, poslužilo je svrsi, nakon kratkog zadržavanja brzo se izvukao na slobodu i obavljena posla vratio se u svoju bazu u Sarajevo.

Prava zadaća francuskog agenta bila je promatranjem iz zraka kvalitetno opservirati cijeli hrvatski teritorij do Prevlake, prepoznati objekte i instalacije koje su mu, vjerojatno kataloški, predočili njegovi šefovi prije operacije, te odrediti njihovu lokaciju nakon sigurnog povratka.

Ako uspije snimiti cijelo područje iz zraka i vratiti se s filmom, još bolje, smatrali su francuski nalogodavci. Ako se ne uspije vratiti u matičnu bazu sa snimljenim materijalom, cilju misije poslužit će njegovo fotografsko pamćenje, sposobnost snalaženja u prostoru i lociranje svih potencijalnih postojećih radarskih i prislušnih instalacija na zemlji koje može detektirati zahvaljujući izvrsnoj moći zapažanja te podatke prenijeti vjerodostojno na topografsku kartu.

Nakon što su hrvatski protuobavještajci obavili trosatni obavijesni razgovor s francuskim pripadnikom SFOR-a, o događaju je obaviještena i Vojna policija SFOR-a u Pločama koja ga je i preuzela u 15 sati i 30 minuta.

Francuski je obavještajac isključivo radio po nalogu svoje obavještajne službe, što isključuje odgovornost zapovjedništva SFOR-a u Sarajevu. Francuzima već dugo smeta prisna povezanost američkih i hrvatskih obavještajnih službi, kao i suradnja oružanih snaga dviju država. Zračni i pomorski nadzor Jadrana obavljaju pripadnici američke vojske, pa ne postoji mogućnost da Francuzi samostalno upute svoje letjelice ili brodovlje na to područje a da ne budu primijećeni od SAD-a ili zapovjedništva SFOR-a, te snime obavještajno zanimljive lokacije iz zraka.

Amerikanci vrlo ograničeno razmjenjuju svoje obavještajne podatke s europskim saveznicima, kontroliraju za europske zemlje iznimno važan ulaz u Jadran zajedno s Hrvatima, a suradnja na otkrivanju terorističkih mreža na području bivše SFRJ najintenzivnija je upravo između SAD-a i Hrvatske.

O tome dovoljno govori i ekskluzivna informacija do koje je došao Nacional. Isključivom zaslugom hrvatske obavještajne zajednice otkrivena je i razbijena teroristička skupina u BiH koja je spremala atentat na hrvatskog predsjednika Stipu Mesića i predsjednika SRJ Vojislava Koštunicu prigodom njihova nedavnog susreta u Sarajevu. Obavještajna informacija koja je upućivala na mogućnost atentata i kojom je raspolagao SFOR u Bosni nije djelo ruskih, francuskih ili turskih obavještajnih službi, kako se spekuliralo u medijima, nego pojedinaca iz hrvatske obavještajne zajednice.

Naime, samo pet dana prije sarajevskog sastanka hrvatski su operativci u suradnji sa svojim izvorima s područja srednje Bosne dobili pouzdanu informaciju kako su pojedinci iz redova islamskih ekstremista oko Travnika organizirano s područja Republike Srpske još u travnju nabavili 4 protuzračna raketna sustava i 7 ručnih raketnih protuoklopnih bacača s ciljem pripreme i provedbe atentata na istaknute državnike i političare međunarodne zajednice koji podupiru antiterorističku koaliciju sa SAD-om na čelu.

Obavještajna informacija proslijeđena je ravnatelju HIS-a Damiru Lončariću i Uredu predsjednika, a potom zapovjedništvu mirovnih snaga u BiH. Pokrenuta je vojna operacija talijanskih specijalaca na području Travnika s ciljem otkrivanja, uhićenja i razbijanja terorističke skupine iz srednje Bosne.

Premetačine kuća i stanova, pretresi mogućih improviziranih skladišta i napuštenih objekata, detaljni pregledi svakog vozila koje se zateklo na cestama u srednjoj Bosni samo su bili dio mjera poduzetih na temelju informacije hrvatske obavještajne zajednice. U tajnosti je uhićen vozač kamiona koji je prevozio naoružanje iz Republike Srpske, a hrvatski su obavještajci naknadno dostavili i konkretna imena osoba uključenih u planiranje atentata. Sumnja se da je vođa skupine na vrijeme pobjegao u neku od zapadnih zemalja.

Premda su akciju isključivo vodili pripadnici SFOR-a koordinirani iz sarajevskog zapovjedništva, hrvatski su agenti cijelo vrijeme bili prisutni na u srednjoj Bosni kako bi sjedišta svojih službi u Zagrebu pravodobno obavještavali o tijeku akcije. Otkrivanje planova za atentat na predsjednike Hrvatske Stipe Mesića tepredsjednika Srbije i Crne Gore Vojislava Koštunice prilikom njihova nedavna sastanka u Sarajevu, rezultat su improviziranog djelovanja, snalaženja i individualnih sposobnosti pojedinaca iz hrvatskih tajnih službi, a nipošto organiziranog sustava nacionalne sigurnosti koji još uvijek ne postoji. Hrvatske su sigurnosne službe na primjeru francuskog obavještajca u Kuparima još jednom pokazale kako profesionalno i organizirano ne mogu kvalitetno odraditi poslove koji su im povjereni te da je reforma tajnih službi više nego nužna.

Komentiraj