Gradonačelnik Milan Bandić i pročelnik Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama Pavle Kalinić lagali su, obmanuli su javnost i ugrozili zdravlje građana Zagreba. To otkrivaju ekskluzivni dokumenti koje je Nacionalu na uvid dostavio Renato Petek, zastupnik Gradske skupštine. Sadržaj tih dokumenata nedvojbeno otkriva što se zapravo dogodilo u noći s 24. na 25. srpnja u Zagrebu, kada je izbio posljednji veliki požar na Jakuševcu.

Posve suprotno onome što su Bandić i suradnici tvrdili, tijekom te dramatične večeri i ujutro sljedećeg dana zrak iznad Zagreba, koji su Zagrepčani satima udisali, bio je opasan za zdravlje ljudi. I to zato što se iznad Zagreba vinuo dim od požara u kojem je izgorjelo sedam tona otpadnih guma, 16 tona plastike, 41 tona metala, 1271 tona glomaznog otpada te 1290 tona drva.

Posljedica toga bila je da su tog jutra podaci koji su izmjereni u Hrvatskom hidrometeorološkom zavodu bili alarmantni. O kolikoj se drami radilo najbolje svjedoče neke referentne vrijednosti. Naime, tijekom godine ne bi smjelo biti više od 35 dana u kojima su vrijednosti količine lebdećih čestica u zraku prekoračene, odnosno veće od 50 µg/m3.

Međutim, izvješće za 2018. godinu Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, Jedinice za higijenu okoline, akreditirani ispitni laboratorij, govori da je u 2018. bilo čak 65 dana kad je koncentracija PM10 frakcija lebdećih čestica na mjernoj postaji Zagreb-3 bila veća od 50 µg/m3.

Ali sve to nije ništa u usporedbi s danom kada je izbio taj posljednji požar na Jakuševcu. Podaci koji su izmjereni 25. srpnja u tri i u osam ujutro, dakle jedan dan odnosno nekoliko sati nakon požara u Jakuševcu, bili su sljedeći: u tri ujutro ta je količina iznosila 292, a u devet ujutro 365!

A gradonačelnik i njegovi suradnici uvjeravali su stanovnike da je sve u najboljem redu. Bandić je lagao još o jednoj stvari – nije gorjelo reciklažno dvorište, kako je sa suradnicima podvalio medijima. Gorio je Čistoćin plato za nerazvrstani otpad: gume, madraci, namještaj, dakle krupni otpad. To što je gorjelo moralo je izazvati dioksine u zraku.

Zato i nečudi da i Renato Petek, zastupnik Gradske skupštine, koji se ozbiljno pozabavio pitanjem posljednjeg požara na Jakuševcu u noći s 24. na 25. srpnja, također tvrdi da Bandić laže.

Gradonačelnik Bandić spremno je i bez ustručavanja svega nekoliko sati nakon požara – zbog čega se dim nije vidio samo oko Jakuševca, već i u gotovo cijelom gradu – izjavio da je sve u najboljem redu te da nema razloga za brigu jer je zrak čist. Nevjericu je izazvala i izjava Zvonimira Šostara, ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Andrija Štampar“, inače Bandićeva velikog prijatelja i bivšeg pročelnika za zdravstvo koji je smijenjen zbog seksualne afere i premješten na novo radno mjesto. Šostar je, naime, uvjeravao sve Zagrepčane da je sa zrakom sve u najboljem redu, unatoč očitome – gustom dimu koji se nadvio nad grad. Stanovnici su se zapitali jesu li Bandićeve i Šostarove riječi zaista istinite upravo zato što se dim vidio nekoliko kilometara oko Jakuševca, a neki stanovnici koji žive oko lokacije požara tjednima su osjećali glavobolje i vrtoglavice.

‘Mjerenja su provele stručne ustanove koje su jedine mjerodavne za tumačenje, obrazloženja i interpretaciju rezultata kao i ocjenu o eventualnom štetnom utjecaju na zdravlje ljudi’, kaže pročelnik Vjekoslav Jeleč

Zbog svega toga Renato Petek uputio je zastupnička pitanja svim gradskim službama i tijelima, pokušavajući dobiti mnoge odgovore, ponajprije kako se svega nekoliko sati od požara moglo tvrditi da je sve u najboljem redu? Nije li se, kako se to radi svugdje u svijetu, predostrožnosti radi stanovnike trebalo upozoriti na oprez i preporučiti im ostanak u domovima dok se ne sazna o kakvom je otpadu riječ? To se nije napravilo i to je prva laž koju je Bandić izgovorio, smatra Renato Petek. Ono što zabrinjava jest i činjenica da su Bandić i Kalinić, tvrdi Petek, lagali i o samoj lokaciji požara. Naime, dok se nad istočnim dijelom grada uzdizao dim, stigle su vatrogasne postrojbe, a potom i pročelnik Kalinić te gradonačelnik Bandić.

„Njihova pozicija za javljanje zainteresiranoj javnosti bila je ispred odlagališta Jakuševec, unutar kojega je – na platou za razvrstavanje glomaznog otpada – gorio požar, a oni su lagali javnosti da gori reciklažno dvorište. To je dvorište uz njih bilo i ostalo netaknuto. Govorili su da nema opasnosti za zdravlje ljudi jer gori samo drveni otpad, a sada je jasno da je gorio opasan otpad koji može direktno ugroziti zdravlje građana.Time su Bandić i Kalinić obmanuli javnost o važnim informacijama o požaru na Jakuševcu 24. i 25. srpnja ove godine, a nisu proveli potrebna istraživanja kako bi se provjerila potencijalna zagađenost zraka. Odgovorno tvrdim i izgovaram ove teške riječi zbog neodgovornog postupanja ljudi koji vode Grad, jer sve rečeno predstavljam kao činjenice koje jasno proizlaze iz službenih odgovora koje sam prikupio nakon što sam shvatio da Grad neće napraviti izvješće o tom ekološkom incidentu, jer je na platou izgorjelo sedam tona otpadnih guma, 16 tona plastike, 41 tona metala, 1271 tona glomaznog otpada te 1290 tona drva“, rekao je Petek.

Te je podatke prikupio nakon višetjednih čekanja na odgovore gradskih službi, koje su dužne odgovoriti skupštinskom zastupniku. Iako su ti odgovori bili šturi i kratki, Petek je istraživanjem i usporednom analizom shvatio da je materijal koji je gorio zapravo sve osim drveta, kako se tvrdi, već je zapravo riječ o svim vrstama otpada. Otpada koji ugrožava zdravlje i u zrak ispušta iznimno opasne dioksine i furane. Drveni namještaj, primjerice, izrađuje se od drveta, ali sadrži i jako puno lakova, plastike, metala i sličnih materijala.

„Važno je objasniti i zašto se na platou za razvrstavanje našla tolika količina otpada, puno veća od dozvoljenog. Iz odgovora saznajem da se taj otpad nije odvozio punih 45 dana. Opet je netko u Holdingu zaboravio na vrijeme pripremiti natječaj za gospodina Pripuza, vlasnika tvrtke koja bi to trebala raditi? Kada se natječaj konačno proveo, gospodin Pripuz je novim ugovorom s Gradom dobio povećanje cijene po toni od 100 posto. Cijena zbrinjavanja glomaznog otpada porasla je sa 660 na 1320 kuna po toni, što imam potvrđeno u odgovorima. Je li prepuštanjem brojnih poslova oko otpada kumovima i prijateljima, osim financijske štete, Grad doveden u podređenu poziciju te mora pristati plaćati sve cijene privatnicima, Bandićevim prijateljima i kumovima? Sustav gospodarenja otpadom sveden je na više stotina tisuća kanti i kontejnera kupljenih od tvrtke Gradatin te na milijune plastičnih vrećica koje se dijele građanima. Ne postoji efikasan sustav odvoza otpada, građani nisu motivirani za razdvajanje otpada jer je cijena ista i onima koji razdvajaju i onima koji to ne rade, nemamo sortirnice, objekte za reciklažu, kao ni oporabu korisnih sirovina. Sve što je trebalo činiti u posljednjih 15 godina nije učinjeno, a rezultat nerada i ciljanih propuštenih poteza je veliki profit koji su ostvarili privatnici“, nastavio je Petek.

Petek tvrdi da su Bandić i njegovi suradnici lagali o još nekim stvarima vezanima uz požar u srpnju. Primjerice, o rezultatima mogućeg zagađenja zraka prouzročenog požarom. Građani su se tijekom požara žalili na dim i smrad, a Bandić je ponavljao da nema zagađenja zraka i da je sve u redu.

„Zavod Andrije Štampara izvršio je nepotpunu i neadekvatnu kontrolu kvalitete zraka s instrumentima za analizu dimnjaka (Dreger CMS), iako u Zagrebu postoji mogućnost da se naruči analiza na dioksine i furane te 300 kemijskih spojeva s uređajem koji ima certifikat EU-a. A to se mora učiniti prilikom ekoloških incidenata. Potpuna analiza zagađenja zraka nije ni naručena, tako da nikada nećemo znati što je sve tijekom požara iz spektra plinova, para i otrovnih, toksičnih i opasnih čestica prekrilo grad. Nije bilo adekvatne reakcije i poziva stanovnika da ostanu u svojim kućama, iako je stanica Državnog hidrometeorološkog zavoda Zagreb 3 u Dugavama tijekom trajanja požara bila ‘u crvenom’, rezultat je pokazao vrlo povišenu koncentraciju letećih čestica PM10. Zdravlje izloženih građana bilo je ugroženo. Iz Grada je tada samo poslan dopis vrtićima na području Novog Zagreba istok da ne izvode djecu iz objekata. Što je s ostalim ugroženim skupinama, kroničnim bolesnicima i svim ostalim stanovnicima koji su se 25. srpnja probudili u gradu koji je bio prekriven dimom? Isto tako, nemamo cjelovit izvještaj o požaru, sa svim relevantnim podacima, uzrocima i posljedicama, pa nikada nećemo saznati kolika je bila razina onečišćena zraka“, rekao je Petek.

I zaista, tijekom godine ne bi smjelo biti više od 35 dana kad su vrijednosti količine lebdećih čestica prekoračene, odnosno kad su veće od 50 µg/m3. Međutim, izvješće za 2018. godinu Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, Jedinice za higijenu okoline, akreditirani ispitni laboratorij, govori da je u 2018. bilo čak 65 dana kad je koncentracija PM10 frakcija lebdećih čestica na mjernoj postaji Zagreb-3 bila veća od 50 µg/m3. Podaci koji su izmjereni 25. srpnja u tri i u osam ujutro, dakle jedan dan odnosno nekoliko sati nakon požara u Jakuševcu, alarmantni su. Granična vrijednost, prema podacima Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda, za količinu lebdećih čestica je spomenutih 50µg/m3. U tri ujutro ta je količina iznosila 292, a u devet ujutro 365! A gradonačelnik i njegovi suradnici uvjeravaju stanovnike da je sve u najboljem redu.

Nacional je oko tih pitanja od Vjekoslava Jeleča, pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo, dobio šturi odgovor:

„Tijekom požara na odlagalištu otpada Jakuševec – Prudinec ovlaštene stručne ustanove, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada i Nastavni zavod za javno zdravstvo ‘Andrija Štampar’, provodile su mjerenja kvalitete zraka na najbližim mjernim postajama. Rezultati mjerenja na dan 24. srpnja 2019. pokazali su povišenu koncentraciju svih policikličkih aromatskih ugljikovodika i frakcija lebdećih čestica PM10, ali izmjerene vrijednosti nisu prelazile graničnu vrijednost za dnevni uzorak. Svi ostali pokazatelji bili su u granicama dopuštenih vrijednosti. Iz svega navedenog vidljivo je da su mjerenja provele ovlaštene stručne ustanove koje su jedine mjerodavne za tumačenje, obrazloženja i interpretaciju rezultata mjerenja, kao i ocjenu o eventualnom štetnom utjecaju na zdravlje ljudi.“

‘Gradonačelnik je itekako bio svjestan da je zagađenje u zraku i nije reagirao. Gradonačelnik je trebao reći da ljudi ne izlaze i da nije sigurno. To laganje direktno u kameru je neoprostivo’, kaže Mirela Mikić Muha

Zvonko Habuš, toksikolog i vlasnik tvrtke koja se bavi mjerenjem i praćenjem kakvoće zraka, ima puno iskustva s takvim i sličnim situacijama, radio je analize kakvoće zraka nakon više požara, a partneri su mu njemačke tvrtke za analitiku. Iznio je svoje viđenje situacije:

„Grad je Zavodu za javno zdravstvo ‘Andrija Štampar’ dodijelio da radi uzorkovanje i oni savršeno rade biološke analize kad su u pitanju, primjerice, plijesni ili bakterije. Međutim, kad je analitika za plinove ili dioksine u pitanju, za to je potrebna jako skupa oprema, a Zavod tu opremu nema. Oni imaju jedan instrument koji može mjeriti jedino emisiju dimnih plinova i to za kotlovnice od sto kW. Ja, primjerice, u stanu imam plinski bojler od 28 kW pa možete pretpostaviti koliko je to malo. Taj uređaj mjeri samo količinu ugljičnog dioksida, kisika i ugljični monoksid. Točka. Nemaju drugih mogućnosti, nisu opremljeni kad su u pitanju požari u CIOS-u ili ovaj zadnji požar u Jakuševcu, kad je gorio drveni namještaj. U 20. stoljeću ja nisam vidio samo drveni namještaj. To su sve ploče, prešana piljevina, smola, lakovi, plastika. To je gorjela plastika. Zapalili su karoserije, branike od PVC-a, to je također gorjelo. Kako može netko tri sata nakon požara, kad ga novinari pitaju je li zrak čist, izjaviti da je sve u najboljem redu i da opasnosti nema? To je neozbiljno.“

Mirela Mikić Muha, članica Vijeća Gradske četvrti Novi Zagreb istok, vrlo je aktivna oko svih problema s odlagalištem otpada Jakuševec. Potvrdila je da Grad zataškava stvarne probleme i rezultate mjerenja kakvoće zraka:

„Da su gradonačelnik Bandić i njegov pročelnik Kalinić lagali i obmanuli javnost u vezi požara na Jakuševcu, utvrdila sam iste večeri, odnosno sljedećeg dana. Iste te večeri kad je planulo poslala sam mail na Ured gradonačelnika, Ministarstvo zdravstva, Zavod Andrija Štampar, gradske urede za zdravstvo i gospodarstvo te ih zamolila da izmjere dioksine u zraku jer nije gorjelo reciklažno dvorište, kako se govori u medijima. To je laž. Gorio je Čistoćin plato za nerazvrstani otpad; gume, madraci, namještaj, dakle krupni otpad. To što je gorjelo moralo je izazvati dioksine u zraku. Prvi mail poslala sam u ponoć i 20 minuta, zatim 25. srpnja ujutro i istog dana popodne. Molila sam da se izmjere dioksini i da se ljude ne obmanjuje, nego da im se kaže da ostanu kod kuće. Međutim, gradonačelnik je 25. oko podneva bio na požarištu i rekao je da je zrak čist. S kojim pravom? Ja živim u blizini odlagališta, zbog dima sam se gušila tjedan dana, boljela me glava i uzela sam bolovanje. U isto vrijeme poslani su dopisi vrtićima u blizini da djecu ne izvode van. Istovremeno je na mjernoj postaji Zagreb 3, 25. srpnja ujutro, izmjerena višestruko veća koncentracija lebdećih čestica od dozvoljenog. Ti se podaci šalju međunarodnim mrežama i ne mogu se sakriti. Gradonačelnik je itekako bio svjestan da je zagađenje u zraku i nije reagirao. Gradonačelnik je trebao reći da ljudi ne izlaze i da nije sigurno.“

Mirela Mikić Muha članica je Radne grupe za praćenje stanja i iznalaženje rješenja za problem onečišćenja zraka na Jakuševcu, oformljene početkom veljače, na prijedlog gradonačelnika. Članova je sedmero: troje iz Vijeća četvrti, predstavnici gradskih ureda za gospodarstvo i poljoprivredu, predstavnica ZGOS-a i Zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar. Na prvoj sjednici početkom travnja ustanovljeno je da je zrak u tom dijelu Zagreba loše kvalitete te je izražena želja da se postave minimalno dva nova senzora vezana za eko-kartu Grada Zagreba. Mirela Mikić Muha pojasnila je o čemu je riječ i zašto bi taj senzor poboljšao kvalitetu života stanovnika:

„Ekološka karta Grada Zagreba odličan je projekt, ali senzorima pokriva samo sjeverni dio grada, odnosno dijelove grada sjeverno od Save, a južno nema ni jednog, što mi je, naravno, bilo čudno. Eko karta prati tlo, zrak, vremenske prilike i vodu u gradu i nas građane informira o kakvoći okoliša. Zvonimir Šostar je na tematskoj sjednici rekao da takav jedan senzor košta oko 200.000 kuna sa softverom, da mora proći kroz proces javne nabave i da sve to traje tri mjeseca. To je bilo krajem siječnja. Sad je već početak listopada. Čini se da je to rekao samo formalno, da se uopće ne planira kupnja senzora. Objasnila sam Gradu što bi značilo postavljanje senzora u blizini odlagališta. To bi značilo da smo mi kao građani informirani. Prema Zakonu o kakvoći zraka, čl. 26, jedinica lokalne samouprave dužna je alarmirati građanstvo o stanju zraka, posebno ako se prijeđu količine dozvoljene na mjernim postajama. Tako bismo sačuvali svoje zdravlje i znali bismo kad ne smijemo izlaziti iz kuća i stanova, primjerice. Uvijek dobijem odgovor da možemo pogledati godišnje izvješće o kakvoći zraka, a i moj odgovor je uvijek isti – ne zanima me kakva je kakvoća zraka bila u ožujku prošle godine, primjerice, nego u ovom slučaju 25. srpnja ove godine. Ako je meni senzor na eko karti u crvenom, to znači da ja neću izlaziti. Ovako, kad tog senzora nema, ne možemo znati kakva je situacija.“

Senzor je manji uređaj koji se može seliti iz kvarta u kvart, a na pitanje Mirele Mikić Muhe zašto se postojeći senzori ne sele ako je to već moguće, odgovor na zadnjoj sjednici Radne grupe bio je „zašto biste vi to uopće htjeli kad stanje zraka možemo vidjeti na državnoj postaji Zagreb 3 u Dugavama?’ Priznala je da je to u neku ruku točno, ali ta postaja nije vezana za eko kartu, što bi bilo puno jednostavnije za provjeru zraka, jer su na Eko karti podaci za cijeli grad u jednom sustavu i gledaju se na jednom mjestu. A onda je dobila odgovor da ti senzori ionako nisu na razini kvalitete državne postaje. Šokirana, pitala je zašto mi onda to plaćamo, a odgovor nije dobila.

‘Potpuna analiza zagađenja zraka nije ni naručena, tako da nikada nećemo znati što je tijekom požara od plinova, para i otrovnih, toksičnih i opasnih čestica prekrilo grad’, kaže Renato Petek

„Predsjednik Radne skupine čak je predložio da se raspustimo jer smatra da ne možemo ništa učiniti, ali do toga ipak nije došlo jer neke stvari možemo i moramo riješiti. Dobila sam odgovor i da senzor ne košta 200 tisuća već 350.000 kuna pa sam ih pitala kako je moguće da Grad ima 11 milijuna kuna za propali projekt Zagreb na Savi, a nema za senzor. U četvrti Novi Zagreb istok kakvoća zraka je loša prema svim četirima stavkama koje ugrožavaju ljudsko zdravlje: sumporovodiku, ozonu, lebdećim česticama i benzoapirenu. Kad gledate godišnja izvješća, te su stavke izmjerene kao druga kategorija kakvoće zraka jer su se prekomjerne količine u zraku mjerile određeni broj dana u godini. Kad su u pitanju mjerne postaje, imate lokalne, industrijske i državne. U Zagrebu je na području naše četvrti državna postaja Zagreb 3 i rezultati s nje mogu se pratiti. Postoji lokalna postaja Jakuševec koja je industrijska i postavljena je radi praćenja stanja na odlagalištu, a podaci koji se na njoj mogu vidjeti govore o tome da je povišena koncentracija sumporovodika. Mjere se i lebdeće čestice, ali podaci o tome nisu online već samo u godišnjem izvješću. Htjela sam to sve povezati te postaviti i display koji bi omogućio da ljudi vide stvarno stanje u realnom vremenu“, rekla je Mikić Muha.

Tvrdi da se, prema svemu onome što ona zna, a prati situaciju u gradskoj četvrti u kojoj živi i u kojoj je vijećnica, ovdje sasvim sigurno radi o zataškavanju. Još jedan problem koji se na Jakuševcu javlja jest problem farmi koje su trebale biti izmještene, ali još uvijek nisu.

„Vrlo često obilazim lokacije oko odlagališta i ono što smrdi je manjim dijelom odlagalište, a većim dijelom su to gnojnice jer se na velikoj površini na Jakuševcu drže krave i svinje. Mi imamo farme životinja koje očito ne žive u odgovarajućim uvjetima. U stručnoj literaturi piše da sumporovodik proizlazi velikim dijelom iz gnojnica jer je taj plin životinjskog podrijetla. Onda dolazimo do toga da vrlo vjerojatno najveći dio sumporovodika dolazi iz otvorenih gnojnica, čija se površina lijepo vidi i na Geoportalu. Farme su flaster za smetlište. Kad se riješimo farmi, vjerojatno ćemo dobiti puno adekvatnije podatke kad je u pitanju sumporovodik. Tražila sam da se stanovnicima omogući da iskoriste novac iz fondova prema natječaju i da se barem dio njih iseli, da se Grad aktivnije angažira, jer ako dođete u Jakuševec, primijetit ćete da su tri farme usred stambenih naselja, usred zgrada. Farmama tamo nije mjesto, prije svega prema GUP-u. Od 2012. kad su bile izmjene GUP-a tog područja, kompletno područje Jakuševca preimenovano je u stambeno-poslovnu zonu. Gradonačelnik je toga svjestan i on je već u lipnju 2016. rekao da se mora poštovati zakon i da se ljudima mora omogućiti da presele svoje farme. Pitanje je tko ljudima govori da se to ne mora i što je Grad poduzeo po tom pitanju“, pojasnila je Mirela Mikić Muha.

Na zadnjoj sjednici Radne grupe, u kolovozu, namjeravala je predložiti zaključak da Zavod za javno zdravstvo nabavi uređaj za mjerenje dioksina u zraku u slučaju novog požara, što je, nažalost, očekivano jer je sustav gospodarenja otpadom u Zagrebu loš. Međutim, to nije imalo smisla zbog izostanka predstavnice Zavoda Andrija Štampar na tom sastanku. Vijećnica Mikić Muha i dalje se pita zašto Zagreb nema takav uređaj: „Postoje tvrtke koje taj uređaj imaju, ali pretpostavljam ono što pretpostavlja većina ljudi – to nije mjereno jer bi rezultati bili poražavajući, a onda bi netko bio odgovoran. To laganje direktno u kameru je neoprostivo, a ljudi nekoliko metara od tebe guše se tjednima. Nešto se hitno mora napraviti.“