Ekskluzivna psihoanaliza H. Vukušića: Životne mudrosti junaka ‘Alan Forda’

Ekskluzivno za Nstyle u povodu 50. rođendana kultnog stripa, poznati psihijatar Herman Vukušić proveo je psihoanalizu glavnih likova te objasnio fenomen njegove izuzetne popularnosti u Hrvatskoj i regiji tijekom ’80-ih

Strip “Alan Ford” ove godine obilježava 50. obljetnicu izlaska prvoga broja. Talijanski strip koji su stvorili scenarist Max Bunker (Luciano Secchi) i crtač Magnus (Roberto Raviola) ne uživa nigdje takvu popularnost kao na prostorima bivše Jugoslavije, pa tako i u Hrvatskoj. Nigdje u svijetu, čak ni u Italiji, likovi, izjave i situacije iz tog stripa ne koriste se toliko kako bi se ilustrirali svakidašnji događaji na političkoj i društvenoj sceni, kao kod nas. Nekoliko hrvatskih financijskih ministara u proteklim godinama dobivalo je nadimak Superhik, po antijunaku iz stripa koji otima siromašnima da bi dao bogatima. Za političku korupciju i pljačku te sukob interesa koristi se izraz “Halo Bing”, koji je u stripu zaštitni znak Sir Olivera, bivšeg engleskog plemića sklonog pljački i stjecanju materijalnog bogatstva u svakoj prilici. Neuspjelim izumima dodjeljuje se epitet grunfovski itd.

Prvi broj “Alana Forda” u Jugoslaviji objavljen je 1972. godine u izdanju Vjesnika, a mnogi prijevod Nenada Brixyja smatraju ključnim za popularnost stripa. Kako bismo pokušali objasniti razloge kolektivnog obožavanja tog stripa u Hrvatskoj, Nstyle je razgovarao s uglednim psihijatrom Hermanom Vukušićem, koji je veliki obožavatelj “Alana Forda” te je proveo i psihoanalizu popularnih likova.

Nstyle: Kada ste i zašto zavoljeli strip “Alan Ford”?

Počeo sam ga čitati negdje između osnovne i srednje škole. Kako bi čovjek dokučio sve domene, humor i životne poruke tog stripa, mora imati određeno životno iskustvo. Sa mnom su u srednju školi išli Emil Tedeschi, danas vlasnik Atlantic Grupe, i Aleksandar Dragaš, eminentni rock-kritičar. Mi smo ekipa koja je tada stjecala predznanje koje nam je omogućilo da postanemo renesansni ljudi u današnjem svijetu jer imamo široko obrazovanje. „Alan Ford“ je tada u našoj dobi, sa 16, 17 godina, bio percipiran kao više od stripa jer je imao određene životne poruke, dozu životnog cinizma. To je bio strip koji ne čitaš samo da bi uživao u radnji, već i da nešto naučiš, da se nasmiješ te da poslije o njemu i malo razmišljaš. Tek sam kasnije shvatio da je taj strip bio tako dobar zahvaljujući i genijalnom prijevodu Nenada Brixyja, pogotovo kada se radi o Grunfovim porukama. Slična je situacija danas s Pixarovim animiranim filmovima. Oni imaju umjetničku vrijednost, ali imaju i dodatnu vrijednost ovisno o zemlji u kojoj se sinkroniziraju. Hrvatska je dobila niz priznanja za sinkronizaciju njihovih filmova jer malo koja zemlja tako dobro pogodi ton, naglasak, boju glasa i ima tako dobre glumce. Isto je Brixy napravio za „Alana Forda“.

”Alan Ford’ je tada u našoj dobi, sa 16, 17 godina, bio percipiran kao više od stripa jer je imao određene životne poruke i dozu životnog cinizma. To je bio strip koji čitaš i da nešto naučiš’

Nstyle: U kolikoj mjeri vas je „Alan Ford“ uveo u svijet stripa?

Ne mogu reći da sam počeo čitati stripove zahvaljujući „Alanu Fordu“, volio sam prije i Marvelove junake i druga Bonellijeva izdanja u Jugoslaviji, kupovao sam „Martija Misteriju“… Tek sam u četvrtoj deceniji svog života došao na razinu ljubitelja stripa koji čita „graphic novels“, dakle malo ozbiljnije stripove. Međutim, „Alan Ford“ je apsolutno jedan fenomen u europskim okvirima i čast mi je što povodom 50. obljetnice mogu govoriti o tom stripu i utjecaju na generacije koje su uz njega odrastale. Moja generacija odrastala je u 80-ima, a to su bile najbolje godine za odrastanje i „Alan Ford“ je tome jako pridonio.

Nstyle: Imate li vlastitu kolekciju?

Imao sam sve brojeve koje sam posudio svom dragom kumu doktoru Hrvoju Tomasoviću, koji se sad natječe za šefa Liječničke komore. On mi je sve stripove pogubio u preseljenju, ali mu to ne zamjeram. Kupio sam neka reizdanja koja su nedavno objavljena, a povremeno pročitam i na internetu. Na internetu mi je problem što je teško naći hrvatska izdanja pa neki put pročitam engleska i tada dodatno shvatim koliko je Brixy bio ingeniozan.

Nstyle: Kolika je danas vrijednost originalnih Vjesnikovih izdanja?

To već ima i kolekcionarsku vrijednost. Od prvih brojeva prošlo je već skoro 50 godina. U toj kolekciji koju sam izgubio imao sam neke od prvih brojeva koje mi je kupio moj pokojni bratić, koji je bio stariji od mene i koji je poginuo kao heroj Hrvatske vojske. On mi je davao da čitam neka od prvih izdanja. Vrijednost tog stripa u kulturnom smislu po meni je beskrajna. U financijskom smislu također ima veliku vrijednost jer mislim da se prve serije nisu izdavale u velikoj nakladi.

Nstyle: Koje su vam najdraže epizode?

U stripu imate tzv. story arc, odnosno određene naracijske krugove. Meni su bile najdraže one koji su se bavile Drakulom, kad Bob Rock postane vampir. To sam znao čitati i po deset puta. Taj naracijski krug, kad se radilo o vampirima, bio mi je najbolji i danas se dobro sjećam konverzacija, radnje i svega iz tih epizoda.

Nstyle: „Alan Ford“ možete čitati i kao dijete i kao odrasla osoba, koliko je izražena slojevitost u tom stripu?

Zadnja Grunfova poruka koju sam pročitao je: „Ne dižite ruku na ženu, na nju dižite kredit.“ Što više reći? Koja je to doza životne mudrosti? „Alan Ford“ je uveo određene arhetipove, obrasce univerzalnog razmišljanja. Tu je Broj 1, pa Sir Oliver sa svojim „Halo Bing, kako brat“. To su obrasci ponašanja i reakcije na određene društvene situacije.

Nstyle: Koliko je strip izgubio na kvaliteti kada je Magnus prestao crtati?

Jako puno je izgubio. Ljudi su stvorenja navike. Koliko god sadržaj u literalnom i narativnom smislu bio isti ili čak bolji, otkad je Magnus prestao crtati, to više nije bilo tako dobro. Ta poruka je vizualno pisanog sadržaja i ako na vizualnom izgubi, onda gubi i snagu. Ne kažem da je kvaliteta drugog crteža bila lošija, ali ljudi su stvorenja navike i to je znatno utjecalo na percepciju kvalitete „Alana Forda“ kao stripa.

‘Imao sam sve brojeve ‘Alana Forda’ koje sam posudio svom dragom kumu doktoru Hrvoju Tomasoviću. On mi je sve stripove pogubio u preseljenju, ali mu to ne zamjeram’

Nstyle: Zašto je „Alan Ford“ toliko popularan u bivšoj Jugoslaviji i nigdje drugdje u svijetu?

Veliku zaslugu za to ima Brixyjev prijevod. S druge strane, zašto bježati od činjenice da smo mi Hrvati po nečemu posebni. Možda je Brixy pogodio tu vibraciju kolektivnog, podsvjesnog i nesvjesnog u hrvatskom narodu. Te poruke možda najviše mi rezoniramo kao cjelina. Dokazano je u psihologiji i psihodinamici postojanje fenomena kolektivnog podsvjesnog. Ako mi kao nacija najviše rezoniramo s „Alanom Fordom“, onda mi je to čast. Ja bih to gledao kao kompliment.

Nstyle: No i Alan Ford je bio podložan cenzuri, znate li koji su dijelovi cenzurirani i zašto?

U bivšoj državi cenzurirali su i benignije sadržaje. Na Oxfordu sam studirao 1980. i negdje tih godina sam izvan Hrvatske gledao Jamesa Bonda „Samo za tvoje oči“, a kasnije sam ga gledao u Jugoslaviji i primijetio da su bili izbačeni svi dijelovi koji se tiču KGB-a, što je uništilo naraciju filma. Uvijek mi je bila enigma kako su u Jugoslaviji dopustili da se prikaže necenzurirana verzija filma „Lovac na jelene“. Cenzura je atak na umjetnost, to je sakaćenje, umjetnost treba imati svoju slobodu izražavanja i drago mi je što danas ipak možemo čitati i gledati izvorne oblike stripova i filmova. Caka je u tome da onaj koji je u formativnoj fazi u to vrijeme čitao „Alana Forda“, kad je odrastao mogao je shvatiti da su ti stripovi cenzurirani bez ikakve potrebe.

Nstyle: Znači li to da je „Alan Ford“, osim kritike kapitalizma, sadržavao i univerzalnu kritiku nedemokratskih društava?

„Alan Ford“ na prvom mjestu kritizira licemjerje. Sjećate li se što je bio Alan Ford po profesiji? Bio je marketinški stručnjak. Imao je svoju agenciju za marketing. Strip počinje tako što on propada na poslu i onda počinje raditi u cvjećarnici. On sadrži u sebi puno širu poruku u smislu kritike kapitalizma. To je strip sa širokom porukom za tri ili četiri buduće generacije. Mi danas živimo u vremenu u kojem smo zatrpani informacijama. Suvremenik pisca Shakespearea je u to doba za čitava života pročitao toliko informacija koliko ih mi dobijemo u jednom broju dnevnih novina. Živimo u vremenu u kojem se količina i brzina izmjene informacija jako povećavaju i s tim se slažu i svjetski stručnjaci iz psihologije. Oni se pitaju je li mozak sposoban apsorbirati tu količinu informacija. U marketingu, iz kojeg posredno Alan Ford kao marketinški stručnjak bježi, vrijedi jedno pravilo. Naime, stručnjaci u marketingu na vas i mene, na konzumente, gledaju kao na žohare, čak i rabe taj termin. A to je zato što su žohari izuzetno izdržljive životinje. Što ih više zaprašuješ otrovima, oni postaju otporniji. To marketinški stručnjaci znaju i što je veća količina reklama, ljudi postaju otporniji, a oni onda kažu „dajte još više“ i zato smo preko društvenih mreža, preko svih oblika digitalne komunikacije, svakoga dana zatrpani sa sve više tih promidžbenih poruka. Tu vidim najveći doprinos stripa „Alan Ford“ jer je prije 50 godina upozoravao na takav jedan razvoj društva koje će biti podložno digitalnom marketinškom ustrojstvu. Tu razinu predviđanja jedino sam još vidio u filmu „Oni žive“ Johna Carpentera. To je jedni primjer koji mi pada na pamet pored „Alana Forda“.

Nstyle: Koliko je snažna kritika upućena SAD-u u to vrijeme?

Takvu kritiku američkog društva kakvu su dali Magnus i Bunker, danas je nemoguće ponoviti. Oni su se jako narugali američkom snu, i to u vrijeme kada je SAD u svijetu bio bez premca. U to vrijeme Kine nema ni na horizontu, a SSSR je u fazi detanta. S pozicije Europe, koja je još u fazi nastanka Europske unije, „Alan Ford“ je europska kritika SAD-a koju danas ni jedna Angela Merkel ne bi mogla smisliti.

‘Najveći doprinos stripa ‘Alan Ford’ je u tome što je prije 50 godina upozoravao na razvoj društva koje će biti podložno digitalnom marketinškom ustrojstvu kakvo imamo danas’


Psihijatar Vukušić o junacima kultnog stripa

BROJ 1 – ‘Možemo ga usporediti s grčkim bogovima. U psihologiji se ljudi uspoređuju s mitskim bićima kao arhetipovima ponašanja. On je Zeus, on je svemoćni tatica koji sve zna. Ima odgovor na svako pitanje. Mudar je, ali sklon spletkama i manipulacijama u korist svojih ciljeva koji nikada nisu svima jasni osim njemu samom.’

ALAN FORD – ‘On je klasični primjer nevinog naivca. Čovjek koji doživljava život u percepciji životne naivnosti bez nekakvog iskustva. Uvijek je po razmišljanjima dječačić. Njegova mitološka inačica je Petar Pan. Sve nevino doživljava i uvijek šibom na kraju dobije po prstima.

BOB ROCK – ‘Poslužit ću se likom iz serijala ‘Igra prijestolja’. On je Tyrion Lannister. Sarkastičan je i gleda svoj interes, pravi se zatvoren, samoživ, ali ima jedan dio svoje prirode koji ne želi prikazati i koji radi za opće dobro, dobro svojih prijatelja i svog kolektiva. To je čovjek koji skriva svoju istinsku prirodu i prikazuje se puno više samoživ nego što uistinu jest.’

SIR OLIVER – ‘On je tipični trickster. Po nordijskoj mitologiji Loki, a to je bog smicalica, podmetanja, zakulisnih igara, manipulacije. U grčkoj mitologiji inačica bi bila Hermes. Klasičan primjer takvog lika koji voli prikazivati stvari onakvima kakve nisu, a istovremeno odlično trgovati. Hermes je u grčkoj mitologiji, između ostalog, i bog trgovine.’

GRUNF – ‘Grunf je univerzalni mudrac. U bilo kojem mitu, hinduističkom, kršćanskom, grčkom itd, uvijek postoji uloga mudraca, onog koji vodi heroja na putu – i to je uloga Grunfa. U stripu je to obogaćeno cinizmom i njegovim univerzalnim porukama.’

DEBELI ŠEF – ‘On je birokrat, a birokracija je vječna. Birokracija je postojala 50 godina prije stripa ‘Alan Ford’, postojala je za vrijeme stripa i postoji 50 godina kasnije. Debeli šef nam šalje poruku da je birokracija neuništiva.’

JEREMIJA – ‘On je vječni Žid. Besmrtni lik koji je tu da potvrdi sve nabrojane likove. Svojim pojavljivanjem u stripu i svojim žalopojkama u principu potvrđuje sve što su drugi likovi izrekli, ali i u smislu šire poruke.’

SUPERHIK – ‘To su sedamdesete godine i doba procvata Marvela, DC-a i njihovih superjunaka. U to doba Superhik je sušta suprotnost, crna materija, inverzija postojećeg. Pijanac koji uzima siromašnima da bi dao bogatima.’

Komentiraj