Darko Klasić, predsjednik zagrebačkog HSLS-a i saborski zastupnik, govori o uhićenju stotinjak navijača Dinama u Ateni te o rješenju problema djece neupisane u zagrebačke vrtiće

Navijački neredi u Ateni, u kojima su sudjelovali navijači Dinama, kao posljedicu su imali da je jedan navijač grčkog kluba AEK-a izgubio život, dok su mnogi ozlijeđeni. Osuda nasilja je došla sa svih strana, no postavilo se pitanje jesu li se neredi mogli spriječiti. Predsjednik zagrebačkog HSLS-a Darko Klasić i sam osuđuje nasilje, no napominje da je hrvatska policija pravilno reagirala u cijeloj situaciji. „Nogomet ima reputaciju da je sport koji spaja ljude i kulture. Neredi poput ovoga u Ateni ne samo da narušavaju ovu reputaciju, nego i ugrožavaju sigurnost svih navijača i građana u gradovima gdje se održavaju utakmice i razbijaju dobru i pozitivnu navijačku atmosferu ljudi koji dijele iste interese. Navijački huliganizam i neredi uglavnom djeluju destruktivno, kako na sam sport koji prate tako i na sve ono što sport predstavlja. Mislim da su naše službe učinile maksimum u svojim zakonskim okvirima i pokazalo se da je hrvatska policija pratila situaciju i pravilno procijenila moguću opasnost te je još četvrtog kolovoza sve prikupljene sigurnosno-interesantne informacije o navijačima koji bi mogli krenuti u Grčku dostavila grčkoj policiji. Što se tiče postupanja prema navijačima Dinama koji su namjeravali krenuti u Atenu, nije bilo nikakve zakonske osnove temeljem koje bi ih se moglo zadržati u Hrvatskoj ili zabraniti put izvan naših granica.“

Navijači Dinama koji su sudjelovali u sukobu nalaze se u grčkim zatvorima. Neki od njih su rekli roditeljima da im se prijeti te da se boje za vlastiti život. Klasić napominje da država mora osigurati pravedno suđenje i sigurnost uhićenim hrvatskim državljanima.

„Smatram da svaki hrvatski državljanin, što god da je učinio i zbog toga je negdje u svijetu zatvoren, treba dobiti pomoć naše države i institucija kako bi mu se osiguralo pravedno i fer suđenje jer prije svake pravomoćne presude svatko je nevin. Zato kao hrvatski državljani i plaćamo porez da naša država stane iza nas kada nas treba zaštititi. Osobno sam se zalagao za to i za slobodu i pravedno suđenje našim parovima koji su bili zatvoreni u Zambiji. Hrvatska može tražiti ustupanje kaznenog progona, tj. da se pritvorenim navijačima sudi u Hrvatskoj, ali samo ako Grčka na to pristane jer svaka zemlja slaže svoj kazneni sustav i svaka je država suverena, pa ako želi, može, ali ako ne želi, ne mora. I to je stvar gdje treba djelovati naša diplomacija. Uvijek postoji takozvana ‘tiha diplomacija’. Postoje neformalni kanali i to je jedini alat kojim treba djelovati, a ne dodatno provocirati dociranjem o demokraciji jer onda samo radimo kontraefekt i otežavamo situaciju našim uhapšenim navijačima. Pogotovo Grcima koji su dosta veliki nacionalisti i koji su ponosni na svoj povijesni  doprinos razvoju demokracije. Sada moramo probati problem riješiti pravno, diplomatski i racionalno.“

Klasić napominje da se huliganstvo u Hrvatskoj treba strože kažnjavati te da ne razumije zašto to još uvijek nije praksa. „I sada je moguće da suci kažnjavaju relativno velikim kaznama, ali danas, iz ne znam kojeg razloga, rijetko kada koriste postojeći zakonski okvir. Ovakvi incidenti tretiraju se uglavnom simboličnim i blagim kaznama, što je na kraju i uzrok porasta nereda na nogometima utakmicama. Hrvatska mora zbog same sebe riješiti huliganstvo na nogometnim utakmicama. Političke volje za reguliranje huliganizma sigurno ima i upravo sad je u tijeku uspostava protokola o sigurnosti na utakmicama visokog rizika.“

Klasić se dotaknuo i vrtića jer uskoro kreću s radom. Iz Grada Zagreba nedavno su poručili da su nakon žalbenog roka upisali dodatnih 464 djece u dječje vrtiće. Time je broj novoupisane djece porastao na 7604, no i dalje je preko 2700 njih ostalo bez mjesta. Grad se pohvalio da je ove godine, u odnosu na prošlu, upisano više djece u vrtiće, no i dalje se mnogi građani žale kako njihovo dijete i dalje čeka mjesto. Klasić smatra da broj upisa nakon žalbenog roka nije dovoljan. „To ljudima jako malo pomaže, jer je ovo zapravo slom zagrebačkog sustava predškolskog odgoja i obrazovanja koji je postao očit nakon što se rekordan broj djece nije upisao u zagrebačke vrtiće. Moja susjeda već tri godine ne uspijeva upisati svoje drugo dijete, što se sada već i odražava na egzistenciju cijele obitelji jer je prisiljena raditi na poslu četiri sata dnevno. Uz to, treba nadodati kako cijela procedura nije dovoljno transparentna, što otvara mogućnost različitim ‘snalaženjima’ pojedinim roditeljima. Sve je zagrnuto velom tajni. Imali su dvije godine da se adekvatno pripreme nakon ukidanja mjere roditelj odgojitelj. Žalimo se na niski natalitet, a postojeću djecu ne možemo smjestiti u vrtiće. Svako treće prijavljeno dijete koje ispunjava uvjete za upis nije dobilo mjesto u vrtiću.“

Iako se u Zagrebu gradi pet vrtića, Klasić smatra da oni neće biti dovoljni. Daje prijedloge kako bi se mogao rasteretiti sustav i ubrzati izgradnja novih vrtića. „Što se tiče izgradnje vrtića, to su sve projekti koje je počela bivša gradska uprava i ništa se nije ubrzalo. Moglo se pretvoriti neiskorištene društvene prostore u privremene vrtiće ili ugovoriti izgradnju montažnih objekata za vrtiće. Oni se mogu završiti u godinu dana. Takve objekti se rade u Norveškoj, a radili su se i u bivšoj državi.  Kod mene je u kvartu 70-ih godina izgrađena montažna škola Medvedgrad koja je još uvijek u upotrebi. Trebala se produljiti mjera roditelj odgojitelj onim korisnicima koji imaju dijete staro do sedam godina. Trebali su biti malo fleksibilniji kako se ne bi dogodio ovakav ishod. Tako bi se oslobodio pritisak na zagrebačke vrtiće i sigurno omogućio veći broj mjesta.“