S 15 godina je počeo svirati u ‘kafanama’, a najduže je nastupao u jednoj na autobuskoj stanici u Konjicu.

“I danas kada tuda putujem obavezno bacim pogled na autobusku stanicu… Ja sam bio dijete sa periferije Sarajeva i mi smo bili hendikepirani u odnosu na one koji su bili iz centra. Uh, kad se sjetim gdje smo sve svirali!

Dođeš u neki Dom kulture na periferiji da sviraš, a upravnik ti kaže: ‘Ne može, komšija Himzo je teško bolestan, ne smijemo ga ometati galamom, dođite iduće sedmice.’ Dođemo za sedam dana, a Himzo još nije preminuo i opet ništa o svirke…
Sa sedamnaest godina nastupali smo u striptiz baru i to je bilo nevjerovatno iskustvo. Striptiz bar pun k’o šibica, a jedina nevina riba bila je Ismeta Dervoz koja je bila naša pjevačica.”