ČUVARICA TRADICIJE: Kako su komiški ribari usavršili brod za bitku s nemilosrdnim morem

Gajeta falkuša svoju povijest vuče još iz antičkih vremena, a sve do sredine 20. stoljeća održali su je komiški ribari i komiški i korčulanski brodograditelji prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na pučinskim otocima Jadrana

Gajeta falkuša jedinstvena je ribarska brodica koju su komiški ribari sa otoka Visa stoljećima koristili za ribarenje oko pučinskih otoka Palagruže i Jabuke. Prema riječima viškog profesora Joška Božanića, predsjednika kulturne ustanove Ars Halieutica i čovjeka koji je život posvetio proučavanju falkuše i očuvanju tog simbola komiške ribarske i pomorske tradicije, gajeta falkuša svoju povijest vuče još iz antičkih vremena, a sve do sredine 20. stoljeća održali su je komiški ribari te komiški i korčulanski brodograditelji prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na pučinskim otocima Jadrana. Upravo zbog činjenice da su komiški ribari izlazili na otvoreno more kako bi ribarili, što znači da su stalno bili izloženi promjenjivim vremenskim uvjetima, jakim morskim strujama i često nepredvidivim promjenama smjerova vjetra, trebao im je pouzdan, čvrst brod koji će izdržati nemilosrdno more, a koji će istovremeno služiti i kao ribarski, transportni pa čak i regatni brod.

Gajeta falkuša je upravo to: univerzalni brod dužine između osam i devet i pol metara niskih bočnih strana prikladan za veslanje tijekom ribolova i izvlačenja mreža, a sa dodanim bočnim nastavcima, tzv. falcima, pretvarao se u brod visokih bokova za prevoženje velikih tereta i navigaciju na otvorenom moru. Falkuša je bila izuzetno stabilna barka s dubokom kobilicom i dugim kormilom, pogodna za transport teškog tereta poput bačvi soli i usoljene ribe, a opet dovoljno praktična za svakodnevno izvlačenje na obalu budući da pučinski otoci ne obiluju sigurnim lukama zaklonjenima od vjetra pa je izvlačenje gajete na kopno bio jedini način da se brod sačuva od nemilosrdnog mora. Gajeta je također imala tradicionalno latinsko jedro, poznato kao lantina, koje je moglo biti uobičajene površine za takav tip i veličinu broda, ali je mogla imati i izuzetno veliku površinu jedara kako bi uspješno sudjelovala na regatama koje su donosile pravo na ribarenje na najboljim ribarskim poštama (mjestima za ribolov). Jednom riječju, tehničke karakteristike falkuše, njezina linija i funkcionalnost rezultat su stotina godina usavršavanja i primijenjenog znanja generacija meštara i kalafata kako bi konačni rezultat što je moguće više približili vječnom brodograditeljskom idealu – univerzalnom brodu savršenih maritimnih sposobnosti. Nažalost, posljednja originalna falkuša, imenom Cicibela, potonula je u nevremenu kod Biševa 1986. godine, a današnje su falkuše replike originalnih gajeta nastale na temeljima istraživanja i skeniranja naknadno pronađenih i ponešto prepravljeni primjeraka u 3D tehnologiji kako bi se trajno sačuvala njihova povijesna i pomorska vrijednost.Jedna od replika originalne falkuše bila je izložena i na Svjetskoj izložbi EXPO 1998. u Lisabonu.

U spomen i u znak zahvale za trud viških i komiških brodograditelja – kalafata, udruga Ars Halieutica je 2009. godine obnovila tradicionalnu povijesnu regatu ribarskih brodova od Komiže do Palagruže nazvanu Rota palagruzona, koja se od tada pa do danas održava svake godine u lipnju. Ta regata, koja se među ribarima održavala svake godine od 16. pa sve do sredine 20. stoljeća, bila je najstarija povijesna regata u Europi i najduži veslački maraton na svijetu, a nekad su je činile falkuše, i do stotinu njih, udružene u regatu kako bi se obranile od mogućih napada gusara, ali i kako bi pobjednici zauzeli najbolje ribarske položaje na Palagruži. Regata, obnovljena nakon sedamdesetak godina, čuva komišku i hrvatsku maritimnu tradiciju.

Komentiraj